---

Dragi svi, pozdrav svima, hvaljen Isus i Marija, zdravstvujte, wellcome, kafić uzdravlje!
Ja sam Galvanizator, “zasto.bloga” stvaratelj.

Dakle, zašto blog?

---

Znate, za pisanje bloga potrebna je i želja i dobra volja i motivacija.

Na pisanje ovog bloga potaknuo me niz razgovora i rasprava s prijateljima, poznanicima i s drugim ljudima prisutnim u mojoj svakodnevnici. Opazio sam da su svaki dan osobe oko mene “nekako drugačije“, ne samo u smislu fizičke pojave, već i načina na koji komuniciraju sa mnom.

I sve je uvijek drugačije nego jučer. Što se uistinu promijenilo, ja kao ja, moj opažaj ili ljudi i pojave?

Je li moj prijatelj promijenio svoje mišljenje, svoje ponašanje ili  možda ja danas drugačije „gledam na stvari“.

Razumjeti o čemu se tu radi mogu razmišljajući i zaključujući, a mogu i pogledati što je „već rečeno“ o tome. Naravno, ne mogu se vratiti u prošlost, u vrijeme koje više ne postoji, ali zato mogu opažati pojave ili objave iz prošlosti.

Gdje ih mogu pronaći i kada?

Na pitanja gdje i kada može se dati odgovor, odgovori na ta pitanja određuju mjesto i vrijeme. Mogu ih pronaći, npr. na Wikipediji, i to “odmah sad”. Gdje i kada, to je nešto što znamo kako izmjeriti.

Međutim ako razmotrim slijedeća pitanja: „idem li negdje“ i hoću li „tamo doći“; mogu li „doći negdje“ ili sam „uvijek tu“; ako sam „uvijek tu“ gdje „onda idem“; jesam li ja „uvijek tu“ dok „idem negdje“ ; je li „negdje“ isto što i „tu“, a „uvijek idem“ isto što i „nigdje ne idem“?

Gdje mogu pronaći takve odgovore i kada?

Takvi odgovori ne postoje na wikipediji. Takvi odgovori nisu jednoznačni i mjerljivi, pitanje je ZAŠTO.

Kad se postavi pitanje „zašto“, odgovara se sa „zato“, a „zato“ je za svakog čovjeka samo njegovo, jedinstveno.

Naprimjer, za prostor vrijedi „tu“ je gdje sam ja, „negdje“ može biti svuda pa i „tu“, sve ovisi o tome gdje sam ja. Ali “tu” ovisi o “kada” jer ne mogu biti “tu” ako sam se vremenom premjestio “negdje“.

To je rekao Einstein: “sve je to relativno”, ovisi o gdje i kada, ili kako danas učimo, radi se o „kontinuitetu prostora i vremena “.

I sve je relativno bez obzira postojim li ili ne.

Ali kako sam se ipak rodio ja jesam, tu sam, postojim.

Dakle, što je to stvarnost kontinuiteta vremena i prostora i što zbilja “ta” relativnost za mene znači?

Ako nešto postoji i ja to opazim, moja percepcija stvarnosti se mijenja. Dakle, kad se nešto stvori, ono postoji i moguće ga je opaziti „nekad“ i „negdje“.

“To” postojeće ima svoj položaj i oblik u kontinuitetu vremena i prostora, a za opaziti treba biti „tada tamo“.

Dakle, relativnost se u jednom trenutku, kad se pojavimo, promijeni za dio „mi“, a kako se „mi“ mijenjamo tako se naša stvarnost mijenja.

To je život, nismo nevažni, mi „jesmo“ ljudi i mi “stvaramo stvarnost koja stvara stvarne nas”.

Naravno, ljudi uvijek raspravljaju iznoseći svoje „zato“, na svoj način iz „svog kuta gledanja na stvari“. I zaista, svatko je „u pravu“ i nitko nije „u pravu“, zar ne?

Svaki novi opažaj je nova varijabla u „zato“ formuli, nije konstanta jer se mijenja i nije moguće dobiti jednoznačnu i mjerljivu vrijednost kao za „gdje i kada“.

Pitanje „što“ je pitanje percepcije nečega postojećega. Stoga čovjek „zato“ razumije kao „zato što“ ili „zato jer je“.

Dakle prvo mora percipirati „što to je“. Sve dolazi od glagola biti, postojati.

I zato čovjek ne može pojmiti nešto što ne postoji, a niti razumjeti nešto što ne opazi.

---

Postoje pojave nastale u prošlosti, nekakav ljudski “zato skup“. Taj skup nekih „zato“ je zapisan kao informacija.

On je naslijeđe, javno dobro, blago. A kakao se sve mijenja čvrsto vjerujem da je ljudska potraga za „zato“ vječna.

Npr. može mi biti razumljivo da se Svemir širi „zato jer“ ….,  ali mi nije razumljivo u „što“.

Iako neki znanstvenici tvrde da je svrha čovjeka “znati” ja mislim da griješe. Razumijevanje stvarnosti je puno važnije od nečeg “naučenog“, odnosno od znanja.

„Znanost (grč. Episteme – razumijevanje, spoznanje, studija; lat. Scientia; eng. I fr. Science; njem. Wissenschaft) je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama.  Znanost je objektivno, sistematizirano i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima. Stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim pokusom i pravilnim razmišljanjem. Također, znanost nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Znanost je također objektivna, sustavna, logična, precizna i provjerljiva metoda prikupljanja, opisivanja, klasificiranja, definiranja, mjerenja, eksperimentiranja, uopćavanja, objašnjavanja i vrednovanja iskustvenih činjenica“

Dakle svrha znanja i znanosti nije znati već “razumjeti” i “spoznati”. To bukvalno znači Episteme ili znanost.

Jednom me moj, tada 10-godišnji sin pitao, poslije nastave u školi: “tata, što je to stvarno znanost?”

Vrlo je dobro „razumio“ kad sam mu odgovorio: „to je ono kad razmišljaš i tražiš odgovor zašto je nešto tako kako ti se čini da je“.

Aha, reče on, „kužim to“, pa i ja sam znanstvenik, ja stalno tražim odgovore. Vidite, da sam ga uputio da pročita definiciju on bi možda „naučio“ i „znao“ što je znanost, ali ne bi to stvarno „razumio“.

A u definiciji piše: “znanost je objektivno, sistematizirano i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima”

Odnosno, znanost je samo teorija koje kaže: „vjerojatno je ali možda i nije tako“. Eto, to je važno da moj sin “razumije“.

Pa, možemo li mi ljudi razumjeti zašto uopće ne razumijemo? Eto zasto.blog.

Vaš Galvanizator.

---