ZATO BLOG

Kad ste stvarno sretni i ponosni na sebe?

Dok gledate meksičku sapunicu na TV, dok jedete, ako dobijete na lotu ili kad shvatite nešto važno za vaš život?

Za mene, nije bilo većeg zadovoljstva u životu nego kad sam shvatio da sam sretan čovjek. To je važno, to se zove SPOZNAJA.

Spoznaja je najviša misaona djelatnost, poimanje stvarnosti koje se zasniva na iskustvu i mišljenju, a može biti intuitivna ili racionalna.

Intuicija  je sposobnost da neposredno bez razmišljanja uvidimo cjelinu i njezine dijelove, a razum je sposobnost razboritog, odnosno logičkog mišljenja.

Ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti nazivamo ČINJENICOM. Stoga je važno znati, da ono što mislimo, nije činjenica dok god se to ne utvrdi.

Iz istog se razloga često upotrebljava rečenična konstrukcija „ja mislim da je zato“, a ne „to je zato“.

Mišljenje  je proces shvaćanja uzročno-posljedičnih veza između različitih pojmova. Na taj način se stvara sadržaj mišljenja, to je misao koja se očitava u nekom sudu koji posjeduje istinosnu vrijednost.

Suđenje je proces, a sud je rezultat tog procesa. Dakle kad mislimo stvaramo sud o nečemu i on može biti istinit ili neistinit. Međutim sud nije činjenica.

Učenje je proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva, te stvaranja pamćenja.

Kad kažemo da smo nešto naučili, to znači da smo to opazili i zapamtili kao INFORMACIJU. Ona je rezultat organiziranja podataka na način koji dodaje znanje primatelju i koja se razmjenjuje komunikacijom.

Načini kako ljudi najčešće komuniciraju je riječima, tj. pojmovima. Međutim kako god to činili ljudi u isto vrijeme i opažaju i pamte.

Kad postavimo pitanje „zašto“ komuniciramo da želimo učiti.

No, naučiti ne znači i razumjeti. Za to treba donijeti ZAKLJUČAK, tj. shvatiti veze i relacije između pojmova.

Pretpostavka je sud od kojeg polazi postupak zaključivanja, a više takvih sudova i onih do kojih se dolazi postupkom zaključivanja čine zaključak koji posjeduje karakteristiku valjanosti.

Za nevaljani zaključak kažemo da sadrži logičku pogrešku.

Zaključivati se može neposredno ili posredno.

Čovjek, koji pri zaključivanju koristiti “svoju” percepciju i zaključuje neposredno, najprije će “izgraditi svoj stav” jer će se zaključak podudarati s neposrednim iskustvom.

Ljudi puno češće koriste posredno zaključivanje. Na taj način „smanjuje broj nepoznanica“ i brže se dolazi do zaključka ali se „umanjuje razumijevanje“.

ISKUSTVA ljudi se razlikuju, a to znači da različite pretpostavke i različite logičke valjanosti drugima mogu predstavljati logičke pogreške.

Jednom sam jednom prijatelju rekao: “stav je promjenjiva istina“. Je li to valjan zaključak?

Ja vjerujem da je.

Vjerovanje je rezultat mišljenja kojim netko prihvaća sud, tvrdnju ili mišljenje istinitim iako za to nema neposredne osnove u vlastitom iskustvu niti ga može opravdati pravilnim logičkim zaključivanjem.

VJEROVANJE je osobno tumačenje percepcije, vlastitog mišljenja ili komunikacije.

Tvrdnje i stavovi su rezultat vjerovanja da je nešto istinito. Zato je rečenica: „ja mislim da je zato“ ustvari istovjetna rečenici: „ja vjerujem da je zato“.

Ako se malo bolje razmisli o razgovoru dva čovjeka “o nečemu”, jasno je da se razgovor svodi na razmjenu ARGUMENATA ili dokazivanju tvrdnji.

Argument (iz latinskoga “osnovna, dokaz”) je izjava ili niz izjava koje se koristi za opravdanje ili opovrgavanje jedne tvrdnje.

Argumenti služe uvjeravanju o istinitosti ili o zabludi jedne teorije i zato su ključno sredstvo na području znanosti, kritike, rasprave i dijaloga.

Može se reći, kad čovjek uči on prihvaća argumente jer vjeruje u njih. Ako ne vjeruje čovjek će pokušati rekonstruirati istinitost preispitujući pretpostavke.

Jasno je da čovjek ne vjeruje u “nešto” ako “u tome” ne vidi SMISAO.

Smisao je bit mišljenoga, ono po čemu je nešto razumljivo, svrha.

Dakle smislenost ili svrsishodnost je vrlo važna za čovjekovo razumijevanje.

Ipak, po definiciji, ISTINA je samo onda kad je „ono što misli o nečemu“ jednako „onom što to stvarno jest“ bez obzira na vjerovanje.

Objektivnost je neovisan opis činjenica ili stvarnosti, nepromijenjen od strane promatrača ili osobe koja ga opisuje bez osjećaja i predrasuda. Subjektivnost ili jednostranost je suprotni pojam.

Je li moguće da postoji „objektivna istina“, činjenica iz koje su nastali zaključci koji su bili pretpostavke za daljnje zaključke itd.?

Ako postoji, onda bi morala uključiti opažaj svega postojećega, svega što stvarno jest.

Stvarnost (zbilja, realnost) je pojam koji označava sve ono što stvarno postoji. Stvarnost označava nešto što nije opsjena, i ne ovisi o željama ili uvjerenjima. Stvarnost je nešto što je u istini onako kako se i čini. Stvarnosti se u tom smislu može pripisati “izvjesnost“.

STVARNOST jednostavno postoji, a njen je doživljaj je subjektivan. Znači nije isto ono što je stvarno i ono kako čovjek to doživljava.

Misao pripada jednom biću, ali i opažaj stvarnosti pripada jednom biću.

Istina je dakle za svakog čovjeka subjektivan doživljaj stvarnosti, opažaj koji stvara misli, vjerovanja, tvrdnje, djelovanje, ponašanje i dr.

Zato se kaže da svatko živi u svojoj stvarnosti i svatko ima svoju istinu.

Kako stvarnost ima osobinu da se ne može do kraja opaziti, tako postoji i uzrok nepresušnog izvora novih pitanja “zašto“. Postoji vječnost pitanja i odgovora.

Vječnost je metafizički koncept vremena, ukazuje na ideju bezpočetnog i beskrajnog trajanja. Metafizika istražuje principe stvarnosti i bavi se sa objašnjenjem krajnje prirode svijeta.

Metafizika je istraživanje neiskustvenog karaktera prirode stvarnosti, stvarnosti koju čovjek ne može opaziti.

Iako većina ljudi metafiziku ne cijene kao neke druge “znanosti“, ipak, gotovo svi ljudi osjećaju njenu važnost.

Ona posebno dolazi do izražaja kad broj nepoznatih odgovora na pitanja “zašto” postane toliko velik da nadmaši vjeru u naučene odgovore “zato”.

Središnja grana metafizike je ontologija, pokušava razjasniti pojmove putem kojih ljudi razumiju svijet. Pokušava objasniti “zašto” na način da uvede više „vrsta opažaja“ od onih kojima je čovjek ograničen sa svojih pet osjetila.

Njena osnovna uloga je pokušaj shvaćanja odnosa između pojava, dakle bavi se relacijama i relativnosti uopće.

I vezom uzrok-posljedica.

Kauzalnost je uzročno-posljedična veza sa „apstraktnim“ završetkom i „nepredvidivim“ ponašanjem – što slijedi nakon?.

Ljudi imaju problem s prihvaćanjem zakona kauzalnosti. Ona ograničava čovjekovu mogućnost predviđanja ishoda u stvarnosti.

Valjda zato što ne želi priznati sam sebi da je ipak samo “mali” čovjek. Ipak, zbog kauzalnosti, čovjek nije, i nikad ne može biti, siguran u rezultat ili posljedicu svoga rada.

Postavlja se pitanje, zašto čovjek ne bi mogao razumjeti “koji uzrok čini koju posljedicu” i tako donositi prave odluke? ODLUKA je trenutak, uzrok, točka od koje kreće posljedica.

Odgovor je jednostavan, iako je njegova odluka uzrok posljedice , nije svaki uzrok posljedice isključivo njegova odluka.

To je RELATIVNOST.

Sve je relativno, kauzalnost je zakon, život je posljedica naših postupaka, naši postupci imaju uzrok u našem vjerovanju.

Ništa nije onako kako nam se čini, sve je onako kako mi vjerujemo da je. Ako su posljedice po nas loše trebamo tražiti uzrok u svom vjerovanju ili uvjerenjima.

Relativnost ne brine o tome, jer ona to je, postoji kao takva. Razumijevanje je važno za život, razumijevanje sebe kao “samo jednog čovjeka”.

Stvari treba prvo rasvijetliti.

I da ne zaboravimo za pravu spoznaju važna je i INTUICIJA, sposobnost da neposredno bez razmišljanja uvidimo cjelinu i njezine dijelove.

Intuicija je isto kao i inteligencija, potencijal čovjeka kao bića. Ili da to ispravno kažem, intuicija nije do kraja razvijena sposobnost.

Pa evo, možda vam intuicija kaže da je vrijeme da nadogradite svoju spoznaju. Možda baš čitajući Galvanizatora.

Tko zna, sve je to relativno.

Vaš Galvanizator.


U GALVANOSFERI


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s