UZMI, UZMI, UZMI JOŠ!

Ovo je treći dio serijala „MAST TRAST“ koji opisuje kako se u Hrvatskoj “RAČUNA BEZ RAČUNA”.

Naravno, to možete samo ako ste „AS“ nikako ako ste „PIPL“, jer za „PIPL“ vrijedi obrnuto “BEZ RAČUNA SE NE RAČUNA“.

Danas, vidimo svi, gotovo se ništa ne može napraviti a da se prvo ne uplati u državnu kasu ili „daj pare sad i odmah, nema čekanja“. To je pod MAST, na Hrvatski način.

Fiskalna kasa ili harač kasa, to je uplatno mjesto, tamo se vrši UPLATA.

DRŽAVNI PRORAČUN je kasa koju pune svi građani i poduzeća, tzv. porezni obveznici. Ima još …

I kako često kaže naš glavni FIŠKAL: “odličan rezultat, proračun se puni iznad očekivanja“. U Hrvatskoj jedino je to jedino važno, napuniti državni proračun, što više to bolje.

To se naziva planska ekonomija. Takva ekonomija kao i fiskalizacija u kontekstu tržišta ima negativno značenje, jer planska se ekonomija, jako razlikuje od tržišne ekonomije.

Ona podrazumijeva da je „AS“ apsolutni gospodar raspodjele kapitala i ekonomske moći u jednoj državi. To je naziv za tzv. stalni državni intervencionizam.

Tako je inače u svakoj autokraciji, bez obzira govorimo li o kraljevini, kneževini ili republici i bez obzira nazivala se ona socijalna ili asocijalna, konzervativna ili liberalna.

Odličan rezultat, to samo znači “uzmi, uzmi, uzmi još“, zar ne?


Ipak, sve su češća pitanja kako se “prazni” državni proračun? Je li i to odličan rezultat?

Vrijeme ide, sve je isto k’o i lani. “PIPL” je shvatio da je “izmanipuliran” i ne želi više biti glup.

Želi znati. To je osnova demokracije. Postavlja “škakljiva” pitanja. Stoga je i “AS” shvatio da se propaganda mora promijeniti. Sad je još važniji MAST od TRAST.

Prije je propaganda bila jednostavna: „što PIPL ima s tim“, jer nije to “PIPL” posao. “PIPL” samo MAST TRAST u “AS”. “AS” je stvorio i desetljećima održavao takav vrijednosni model. Oni iznad i oni ispod, “AS” i “PIPL”.

Takav model je teško održati. “PIPL” više nema ograničenja na informacije, npr. dva režimska TV kanala i dva režimska novinska lista, ali zato “zavadi pa vladajnikad nije bilo lakše, brže i učinkovitije.

Dovoljno je “baciti udicu” koja se zove “NAVLAKUŠA“. Za primjer:

“Malo ćemo povisiti trošarine kako bi djeca nagodinu dobila „besplatne knjige“.

Onda „AS“ zašuti, a na internetu se rasplamsa „PIPL“ debata, i razni komentari: “kako sada besplatne a ja svojoj djeci morao kupovati prije par godina” ili “sad je meni skuplja struja, a djecu ćemo školovati da odu van”. Ima još...

Debata obično završi sa pretjerivanjem. Glup si, ti si glup. I sve je to puno isključivosti i licemjerja.

Ipak, nitko realno ne pita čemu “povisiti trošarine” ako su knjige “besplatne“? Ta riječ „besplatno“ odradi svoje. Nevjerojatno je kako ta riječ uvijek upali i kako na tu udicu ribe grizu.

Isto tako kao što imamo “besplatne” knjige imamo “besplatno” školstvo, skoro “besplatno” zdravstvo. U Lijepoj Našoj skoro da je sve besplatno. A, zna se da

ni kod babe nema džabe“.

I dok je “PIPL” fokus na zabavi o besplatnim knjigama, trošarine narastu. Ne zna se koliko, samo je sigurno da je “AS” puno više uzeo nego što je dao za knjige.

Dakle, nisu trošarine veće zato što djeci trebaju knjige. One su “veće” zato što „za nešto“ treba novaca ili samo onako, da se nađe sa strane u proračunu.

Zato je proračun najznačajnija stvar jedne države, kaže “AS”. Ipak, to je običan godišnji plan.

Zamišljen kao nešto “od PIPL za PIPL“.


Proračunavati se može na više načina, ja prepoznajem dva osnovna:

Ili proračunati koliko se MORA prikupiti od “PIPL” da bi bilo DOSTA za potrebe „PIPL“ ili proračunati koliko se MOŽE potrošiti za potrebe „PIPL“ obzirom na to koliko se MOŽE prikupiti od „PIPL“.

Otprilike „MORA SE UZETI” jer “MORA SE DATI” ili „MOŽE SE UZETI” jer “TREBA SE DATI“. To su različita viđenja ekonomske RAVNOTEŽU. Ti odnosi su temelj fiskalne politike jednog društva. I temelj proračunavanja.

UZETI je puno lakše nego ZARADITI, posebno ako se to MOŽE i još lakše ako se MORA. Da bi bilo još lakše imamo našu HARAČ KASU i istinske PRAVOVJERNE FIŠKALE.

Ali, takvo vrijednosno načelo izazove i veće “nebuloze“.

Po istom načelu kako „PIPL“ ne treba razmišljati o tome “kako dijeliti to što se uzme” jer to nije njegov posao, tako ni „AS“ ne mora razmišljati o tome „što će danas djeci te silne knjige?“.

Iako „MOŽE SE“ i bez njih, ali „MORA SE“ s njima. Pa je onda dobro da pri tome „PIPL“ bude sretniji.

Reći ćemo da su one „besplatne“, “PIPL” ionako neće shvatiti koliko ih te knjige ustvari puno koštaju.

Zato se još nikada nije dogodilo da treba UZETI MANJE. Uvijek se to MOŽE, ali čemu kad se NE MORA. I zato vozi Miško, “uzmi, uzmi, uzmi još” kako kaže naslov ovog članka.

Kamo to Miško vozi?


Svi tvrde, ima sve više i više ovrha i siromaštva i sve manje „PIPL“ od kojih se može uzeti a sve više “PIPL” kojima treba dati. To kažu i sve statistike i istraživanja, bilo domaća bilo strana.

Tko i što bez veze “LAPRDA“, možete pročitati izjavu prvog „ASA“ Hrvatske koja glasi ovako:

„riječ je o politici odgovornog gospodarenja koja ne rasipa novac poreznih obveznika i inteligentno ga raspoređuje“.

To još nitko nikad nije rekao. Inače stari narodni naziv za takve aktivnosti glasi „pretakanje iz šupljeg u prazno“. Narod je u krivu, mora se priznati da ima pomaka, očigledno nije ni šuplje ni prazno.

Objasnite što je tu inteligentno?

Odgovor je: “što PIPL ima s tim, neće meni ulica govoriti što da radim”. DŽAST MAST TRAST.

Ne mogu ne ponoviti ono što je rekao Shakespeare: “Glupan misli da je mudrac, ali mudrac zna za sebe da je neznalica.”

Ok, ali niste objasnili, molim ponovno objasnite što je tu toliko inteligentno?

Dobro, Štef, evo ovako:

Pa zar ti, kad si pretakao vino iz bačve u butelje, nisi nikad malo vina prosuo? Osim toga vino može i ispariti ako ga dobro ne začepiš, zar ne? Vidiš, to je normalno. Proračun, to ti je isto kao dobro staro vino.

Koji Štef u takav odgovor ne bi povjerovao? Nema smisla to provjeravati i nije moguće provjeriti kad vino zna ispariti.

Dakle, uzevši sve u obzir, propagandu, fiskalizaciju, proračunavanje i inteligentno raspoređivanje u Hrvatskoj se može definirati jedan zanimljiv ekonomski model:

UZMI SVIMA, DAJ NEKIMA, SLUČAJNO MALO PROSPI, A DIO ĆE PRIRODNO ISPARITI”.

DŽAST MAST TRAST.


S druge strane onda ima puno “neinteligentnijeg” raspoređivanja u svijetu. Na primjer Švedska. To je jedna od rijetkih zapadnih država koja ima neki oblik fiskalne kase. Dakle, postoji mala sličnost među nama.

Njihov “neinteligentni” model radi otprilike ovako:

Njihov “AS” u proračun posudi od „PIPL“ 120 kn, zatim od toga 100 posudi onome koji od 100 stvori 200 kn, i koji mu vrati natrag 140 kn (malo više od 120). Dakle sad ima u proračunu 180 kn. Onda vrati onome „PIPL“ od koga je posudio 130 a njemu u proračunu ostane 50 kn. Od toga sebi za uslugu ostavi 10, a 40 koje ostanu vrati onima PIPL od kojih se više ne posuđuje. To su oni koji su prije od 100 stvarali 200 ili 159 ili 300, kako koji.

Nemojte me hvatati za riječ oko cifri i postotaka, one su izmišljene, radi se o principu koji glasi: „posudi, obrni, zaradi i vrati ono što si posudio“. Vrati i to s kamatama. Nije kao kod nas: locirati, transferirati itd.

Cilj je je da se u uvijek “ima od koga posuđivati“, jer tko ima za posuditi taj je bogat čovjek.

To se isplati, samo je “nužno” da ima dovoljno onih koji od 100 znaju napraviti 200. Ti se zovu poduzetnici. Na njih se posebno “pazi“. Švedska je socijalno društvo, nije socijalistička država.

A inteligentna Hrvatska? Treba uvjeriti “PIPL” da to nije “prirodnointeligentno, jer nije moguće pretakanje tijekom kojeg se malo ne prospe i skladištenje kod kojeg malo ne ispari.

I to se može u Hrvatskoj uz dobru propagandu i MAST TRAST. Evo izdvojio sam izjavu jednog našeg “PIPL” poduzetnika iz medija, citat:

“Država je namjerno isplatu poreza i doprinosa na rad stavila na poslodavca čime hrani fiskalnu iluziju kod građana. Oni i ne znaju što se sve plaća jer obveza nije direktno na njima. Onog trena kad obveza plaćanja poreza i doprinosa bude na zaposleniku, tada će on postati direktno svjestan koliko novca odvaja za državu i propitkivati što državni aparat s tim novcem radi, kako ga vraća društvu”.

Direktno rečeno i apsolutno točno, osim što “taj tren” može i ne doći nikad, zar ne? Hoće li ili neće doći, ovisi o tome koliko PIPL TRAST u AS.

Jasno je zašto “AS propaganda” našeg „PIPL poduzetnika“ kontinuirano proglašava onim „koji ne voli svoju državu“.

Naravno izuzeti suAS poduzetnici“ ili sistemski poduzetnici, javna poduzeća ili poduzeća od „javnog interesa“. Obični “PIPL poduzetnici“, očito “nisu od javnog interesa“.

I logično je da „PIPL“ u to vjeruje svim srcem svojim Hrvatskim, jer kako pravi domoljub može i smije voljeti one koji ne vole svoju državu“. „PIPL“ dokazuje da on “voli svoju državu“.

To je negacija negacije, minus i minus su plus, zar ne? Plus za “PIPL”.

Samo nije svaki PLUS uistinu PLUS.


Malo igre riječi i malo logike mogu biti i tragični i komični. Hrvati su poznati po negaciji negacije, pa po negaciji minusa ili negiranju negativnog. Na primjer.

Prema studijama Hrvatska je prije 5 godina bila druga najoporezovanija zemlja na svijetu sa stopom oporezivanja od 53,5%. i zemlja s najvećom stopom poreznog opterećenja. Opterećenje u zadnjih 5 godina u Hrvatskoj je najviše poraslo u cijeloj Europi.

Hrvatski “PIPL” može čak i to negirati kao negativno i definirati kao pozitivno.

Npr. “to i nije tako loše jer u drugim državama nema besplatnih knjiga?” I tako je bolje “uzmi, uzmi, uzmi JOŠ VIŠE, pa će biti i besplatnog graha.

AS” će ga rasporediti.

Uz logiku “negacije negacije” i “inteligentno raspoređivanje” mi smo ove godine na čak 132. mjestu od 140 zemalja svijeta po tome koliko je naš “AS” orijentiran na budućnost.

Što drugo reći nego da je ovo dosad najinteligentniji „AS“ u Hrvatskoj. Za potvrdu evo još par statističkih podataka:

Po opterećenju državnom regulacijom, čitaj inteligentnim rješenjima, smo 138., a po efikasnosti pravosuđa 139. od 140 zemalja na svijetu. To je direktni učinak visoke inteligencije. Indirektni učinak visoke inteligencije je da smo po oporezivanju na poticanje rada na 134. mjestu, po sposobnosti ili inteligenciji za privući talente na 133., a po kapacitetu ili inteligenciji da zadržimo talente smo na 132. mjestu od 140 zemalja na svijetu.

I zato što nam je “AS” dokazano visoko inteligentan nije dovoljno samo “uzmi, uzmi, uzmi još“, potrebno je “uzmi, uzmi, uzmi JOŠ VIŠE“. 

Dokle VIŠE?


Visoka inteligencija ima svoju VESELU KARMU. Ako je „AS“ visoko inteligentan logično je da je i „PIPL“ visoko inteligentan.

Stručnjaci tvrde da su inteligentni ljudi uglavnom sretni i veseli ljudi, poznati po partijanju uz opuštajuću glazbu i uvijek prigodan tekst. Najbolje nekakva budnica.

Tako je to kod nas u Hrvatskoj. Jedni pjevaju „uzmi, uzmi, uzmi još“ a drugi „daj, daj, daj mi daj“.

I svi inteligentni i veseli i razdragani.

Ponekad, netko sa strane, radi se o promilima, ničim izazvan otpjeva i refren: “Ma dečko, ‘ajde o’ladi.”

Vaš Galvanizator.

U SERIJALU “MAST TRAST”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s