Što je to što “odmrzava” zamrznuta birokratska društva? Kako to da su neka društva uvijek ispred a neka na začelju kolone?
Evolucija očigledno ne pali. Pa, iako se ljudi groze re-evolucionarnih rješenja on su prijeko potrebna.
Jedino tako se stvaraju nove paradigme ili pretpostavke.
Paradigma je skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo (eng. default) u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena.
Pretpostavke se, kao i sve drugo na ovom svijetu, konstantno mijenjaju pa je osnovno pitanje što to mi uzimamo zdravo za gotovo?
Naime, svaka promjena sa sobom donosi nove zaključke, a oni stvaraju nove pretpostavke za budućnost. Je li to tako teško shvatiti i prihvatiti?
U prethodnoj objavi spomenuti Luditi nisu prihvaćali strojeve jer su imali krive pretpostavke. Iz tog razloga nisu razumjeli što promjene donose, i na kraju nisu uspjeli jer su htjeli zaustaviti nezaustavljivo.
Iz današnje perspektive njihov svjetonazor i ponašanje izgleda tragikomično iako u to vrijeme to nije tako izgledalo.
Tako je i danas, naše ekonomsko stanje nikome nije smiješno, a mnogima se čini tragično.
To je dakle poanta, htjeli mi to ili ne, promjene donose drugačiju stvarnost. I ako to ne prihvatimo bit će isto kao i s luditima, onima koji su nestali gdjegdje u prostoru i vremenu revolucije.
Ovdje govorim o korjenitim promjenama, drugačijem društvu jer revolucionari obavljaju svoj posao, danas htjeli ili ne sve postaje digitalno.
Da bismo razumjeli što se događa, treba dobro razumjeti što u svojoj suštini znači taj pojam i s njim povezani drugi pojmovi kao digitalno društvo, digitalna ekonomija, itd.
Za sebe mislim da ponešto razumijem, time sam se poprilično dugo bavio i još uvijek se bavim.
Dakle, što stvarno znači “digitalno“. Nije to kompjuter, mobitel ili internet, to je pojam označava drugačiji pogled na stvarnost.
Pa ću krenuti, kao i obično, od činjenica, ili onoga što u ovom trenutku “je” ili onoga što postoji u stvarnosti. Evo informacija od prije dvije godine, iz jednog relevantnog izvješća Europske komisije:
Digitalni podaci danas su važan resurs za gospodarski rast. Zbog godišnje stope rasta od 5,03%, vrijednost digitalnih podataka se u EU povećala na 300 milijardi EUR, što predstavlja 1,99% BDP. Europska ekonomija podataka mogla bi se do 2021. povećati na više od 739 milijardi eura, što predstavlja 4% ukupnog BDP-a EU-a.
Dakle, govori se o podacima, to je osnova razumijevanja pojma digitalno. Podaci se opisuju kao resurs, isto kao i nafta i drugi prirodni i umjetni resursi. Resursi su temelj ekonomije, onog dijela kojeg nazivamo stvaranje ili proizvodnja. Uglavnom opisuju se kao nešto što zovemo gorivo.
Resursi imaju svoju vrijednost, a povećanje vrijednosti podataka je nešto što je EU izmjerila, a to predstavlja dokaz i stvara činjenicu. Ona govori da je danas veći rast vrijednosti podataka od rasta vrijednosti bilo kojeg drugog resursa.
Neupitno, podatak je danas supervrijedni resurs.
I očigledno postoji razlog, a on je taj da podaci kao resurs čine ekonomiju ekonomičnijom i učinkovitijom, čine ju svrsishodnijom. Tako je ta činjenica stvorila novu revolucionarnu pretpostavku ekonomije i tako ekonomija traži drugačiji pogled na rad i ekonomiju u globalu, novi pogled na našu stvarnost.
Zato je uveden pojam “nova ekonomija“, a on se prvenstveno odnosi na pojam digitalno.
Što se dogodilo? Kako smo i zašto iz poznatog analognog svijeta uletjeli u digitalni? Je li to baš tako “novo” i ima li povratka?
Termini analogno i digitalno odnose se na način predstavljanja podataka, točnije nekog signala. U digitalnom postoji jasna granica između crnog i bijelog, dok je u analognom ta granica bezbroj sivih nijansi.
To daje prednost digitalnom signalu jer to znači da se njegova kvaliteta ne gubi prijenosom. To u konačnici, u svakom procesu, znači manji gubitak, veću učinkovitost i na kraju ekonomičnost.
Zbog te prednosti ljudi za opažanje i pohranu informacija danas koriste digitalnu tehnologiju. Ona, za razliku od analogne, točnije i brže opaža, prikuplja, distribuira podatke i što je jako važno, proizvodi strukturirane informacije.
A sve to ima posljedice na život, rad i navike ljudi.
Nova ekonomija traži drugačija znanja i vještine. I kao što su nekad davno, ekonomiji trebali ljudi koji će upravljati strojem za proizvodnju tekstila a ne ljudi koji su tkali ručno, tako danas društvo treba ljude sa znanjima programiranja stroja i mnogim drugim znanjima upravljanja i korištenja takvih strojeva.
Programiranjem strojevi dobivaju logiku i mogu proizvoditi odluke, koje se opet mogu primijeniti kao činjenice ili pretpostavke.
Za razliku od analognog stroja, digitalni stroj to čini bez gubitaka. Jednostavnije i brže. Informacije su zapisane u trenutku, gdjegdje u vremenu i prostoru i dostupne za upotrebu bez gubitka u komunikaciji.
To je popuno obrnuto od analognog poimanja i birokratskog načina života.
Dakle, prva industrijska revolucija je fizički rad i vještine ljudi zamijenila sa ekonomičnijim oblikom rada, radom strojeva. Druga je prosvijetlila put, otkrila električnu energiju koja je omogućila bolje i jasnije razumijevanje.
A danas, digitalni pametni stroj na sebe preuzima moć koju je imao “čovjek sa znanjem” i ukupno u povijesti zapisano znanje već skoro u potpunosti postoji u digitalnom obliku.
Ono je kao takvo lako i bez šuma dostupno, a to znači da znanje više nije “povlaštena imovina”, npr. svećenika, plemstva ili partije.
S tim se nije lako pomiriti i zato je digitalno veliki problem za ideološki ustrojena društva, društva gdje je znanje povlašteno za neke i gdje ono onda donosi društvenu moć.
Većina informacija više nije ekskluziva, ona je dostupna baš svima, ili bolje rečeno, svima onima koji hoće i žele znati. To je revolucija, samo treba izabrati želi li se znati ili ne želi.
A dobro je znati jer u novoj stvarnosti i novoj ekonomiji znanje je oblik energije i vrijednost s kojim se najviše trguje. Znanje postaje vrijedna imovina i najveća moć i zato novu, digitalnu ekonomiju nazivaju još i ekonomijom znanja, a digitalno razvijena društva, društvima znanja.
Pametan, to je pojam za onog koji dobro donosi odluke. Zato digitalne strojeve ljudi nazivaju pametnim strojevima.
Odlučnost je pojam vezan uz odlučivanje ili donošenje odluka. Što vrijedi biti pametan a neodlučan, tu se pamet ne vidi.
U „0-1 digitalnom svijetu“ nema trećeg ishoda, nema neodlučnosti i „možda je a možda nije“. Ili je “je” ili “nije”, a to je odluka ili osnova odlučivanja. Dakle, ova treća revolucija, uklanja neodlučnost tako što se uklanjaju šumovi ili smetnje u odlučivanju.
Dakle, “digitalno” omogućuje egzaktnije donošenje odluka, a to je vrlo važno, jer onaj koji brže odlučuje, jače i brže utječe na događaje i promjene usmjerava prema svom cilju i viziji.
Zato će digitalno u potpunosti istrijebiti analogno i to treba što prije shvatiti.
Nema natrag, revolucionari rade svoj posao.
Kako rade revolucionari, i zašto su revolucionari?
Za našu Hrvatsku kažemo da je 99% katolička zemlja i svi su katolici barem jednom imali prilike čuti poznatu Isusovu izreku: „blago onome tko vjeruje, a ne vidi“.
Naravno, to je metafora. Lako je vjerovati svojim očima i vidjeti materijalno, npr. zemljišta i zgrade, trgovačke centre i benzinske crpke, garaže, ceste i kružne tokove ili lijepo more i planine.
Tu je jednostavno vidjeti vrijednost, možemo ju i izmjeriti u novcu i uspoređivati i to danas može svatko i to je danas lako. Ali, da je “tako gledao” onaj koji je izumio stroj na naftu on ga ne bi nikad ni izumio.
Nije gledao u naftu već je uvidio potencijal nafte. Nakon nekog vremena, drugi je uvidio potencijal elektriciteta i eto električne energije. Samo su uvidjeli ono što je oduvijek bilo bogomdano a to nitko dotad to nije “tako” vidio.
Dakle, vidjeti i uvidjeti su dvije jako različite stvari.
Revolucionari uviđaju, oni su pokretači promjena stvarnosti koju živimo. Evolucija nema pokretača, to je pojam za nešto što se događa samo po sebi.
To je i najvažnija paradigma treće revolucije: „najveća vrijednost nije u onome što vidite da imate, najveća je vrijednost u onome što ne vidite da imate.“
Takvu viziju, viziju korištenja potencijala ima svaki revolucionar.
A to je jasno i sažeto Isus poručio ljudima, jasno je i zašto.
Danas, više nego ikada u povijesti znamo i razumijemo puno toga. Razumijemo prirodne zakone, pa znamo da uvijek treba nešto da bi se od nečega stvorilo nešto drugo.
Drugim riječima, ako nemate stroj za resurs, resurs ostaje samo potencijal, ne da se koristiti, stoga je on beskoristan. Isto kao i sa naftom ili elektricitetom. Tako je netko je uočio potencijal podataka i izumio “stroj za podatke“.
I pokrenuo tehnološku ili treću revoluciju. To je i začetak nove tehnologije koju danas nazivamo informacijska tehnologija ili IT.
S druge strane, birokracija opisana Parkinsonovim zakonom kao ideologija vladanja takvu viziju učinkovitosti koju donosi digitalno “ne smije” prihvatiti. To bi bilo samouništenje, jer je digitalno realizacija ideje da se može raditi učinkovitije.
Birokracija je sama po sebi i svojoj definiciji ukorijenjeni način rada a kako ne postoji “perpetum mobile” to znači da se “ništa ne može i neće odmrznuti samo po sebi”.
Tako “zamrznutost” treba shvatiti kao prirodno stanje sustava kao što je birokracija. To je stanje povećane entropije, po prirodnim zakonima ona raste sa rastom sustava jer je potrebno sve više energije na samoodržanje.
Što je onda toliko revolucionarno da u jednom birokratskom društvu može proizvesti toliku toplinu da se i led u zamrzivaču, unatoč snazi zamrzivača, ipak počne otapati?
Potrebno je ne samo učiti nego i naučiti. Ne samo vidjeti već i uvidjeti.
Npr. nitko nije vidio naftu kao “nešto važno” dok se nije pojavio nekakav revolucionar.
On je izumio stroj na naftu, i učinio naftu “crnim zlatom“. Na kraju je rezultat bio i petrodolar, najjača globalna valuta. Od tada, svijet se promijenio, počelo je “odmrzavanje“, nekome prije, nekome kasnije.
Kako je gledao na naftu i što je vidio u nafti, to je bila suština.
Revolucionari se razlikuju od drugih ljudi jer razumiju kako na stvari treba gledati. I zato su, oduvijek, oni bili okidači revolucionarnih promjena a njihove ideje i shvaćanje bi rezultirali nečim novim.
To se zvalo izum, danas se više koristi pojam inovacija, ona znači “nešto novo“.
Birokracija suprotno tome znači “nešto staro“.
Za završetak priče o revolucionarima, evo još nešto jako važno: “Podatkovni se sektor povećava za 40 % godišnje, sedam puta brže od ukupnog informacijskog i komunikacijskog tržišta. Taj porast ekonomije otvorit će se stotine tisuća novih radnih mjesta u Europi.“
To govori o potencijalu, a rezultat je dosadašnji učinak stroja. Očigledno, taj stroj i taj resurs su vidljivo jako važni za ekonomiju.
K tome, goriva za rad stroja, tj. podataka ima sve više i više. Izvor je nepresušan i to je ekonomija koja “traži” milijune ljudi.
I tu je kvaka koje se anti-revolucionari boje. Nove paradigme traže nova znanja, a ona nisu analogno birokratska.
Osnovni moto održanja brikoracije je da nema stvarne pogreške jer sve: “možda je, a možda i nije pogreška”.
Ta riječ “možda” čini birokraciju moćnim sustavom, ona pruža mogućnost da se ne snosi odgovornost. Osim što možda je a možda i nije pogreška je dio sivog analognog spektra u kojem je, čak i ako se utvrdi pogreška, netko manje a netko više kriv.
I zato oni koji nisu spremni prihvaćati odgovornost za svoje odluke imaju velikih problem sa “digitalnim“.
Logika je jednostavna, ako nema krivca onda nema ni pogrešnog djelovanja, a ako nema pogreške onda je sve dobro i samo je potrebno čekati da evoluira u još bolje. I čemu onda stvari promijeniti?
Ali to onda znači isto i još više neučinkovitosti. Sve se samo množi. Baš kao što se i birokracija samo množi.
Ipak, zdravo-seljačka logika kaže da za donijeti dobru odluku treba znanje i razumijevanje, inače ishod odlučivanja nije valjan. “Možda znati” može baš svatko, bez obzira postoji li znanje i razumijevanje ili ne.
Dakle, ako je “možda“ rezultat razmišljanja, to govori da potrebnog znanja nema, inače bi se odluke donosile. Na kraju “možda” isto tako znači da se neće donijeti pogrešna odluka, „tko ne radi taj ne može ni pogriješiti“.
Zato je valjano zaključiti da “svakom djelovanju prethodi odluka”, a to djelovanje onda stvara novu vrijednost.
Hoćemo li, možemo li, smijemo li, znamo li? Odgovor “možda” nije valjan odgovor, iz vrlo praktičnog i pragmatičnog razloga: Ako postoji slobodna volja, onda postoji izbor, izbor traži odluku, ako nema odluke to znači da nema djelovanja, a to onda znači stvari se odvijaju mimo.
To samo znači da će netko drugi djelovati i rezultat neće biti onakav kakav očekujemo i za našu korist. Kada “možda odlučimo“, to znači da nismo na vrijeme uzeli stvar u svoje ruke. “Prošla baba s kolačima.”
Odnosno, sutra već ne vrijede iste pretpostavke kao danas, promijenio se i subjekt i objekt radnje, jer relativnost je odradila svoje. Ne možete danas izumiti jednak stroj na naftu kad je on već izumljen.
Dakle, o odluci ovisi što će se i kako će se nešto raditi i koji će biti rezultat. Točnije to ovisi o “kvaliteti” odlučivanja, o znanju i razumijevanju, a ne o rutinskom obavljanju nekog posla.
Zato treća revolucija čini napredak, ona izbacuje šum analognog sivila. “Digitalno” je rezultat razumijevanja pretpostavki i činjenica koji vrijede u “sada stvarnosti“.
Vidite, kao i sve drugo, „zaostajanje“ društva nije vezano uz tehnologiju kako neki tvrde, nego uz paradigme, odnosno naše razumijevanje stanja stvari. Nama kao društvu danas nedostaje revolucionara sa vizijom promjena.
Drugim riječima, premalo je onih koji su napustili analogni pogled i shvaćanje, a previše “zamrznutih” u kontinuitetu prostora i vremena. Za napredak društva ključno je donijeti odluku na vrijeme.
Digitalno je kao stvoreno za to, jer digitalni pogled na stvari poručuje: “gledaj na posao kao na kako a ne na što, odlučuj, ne gubi vrijeme, riješi se smetnji, riješi se šuma.“
Jer, brzina je osnovna ekonomičnosti. Zato je svaki stroj izumljen da napravi to što treba brže i bolje od čovjeka. Pa tako i digitalni.
Za kraj ovog članka, jasno je, da su luditi vjerovali da će im stroj više koristiti nego štetiti oni ga ne bi razbijali već podmazivali.
Nisu razumjeli poantu a i nisu imali iz čega naučiti. Danas, velika je sličnost i velika razlika između ludita i birokrata. I jedne i druge definira uvjerenje da im novi stroj više šteti nego koristi.
Birokrati su ipak “veći luditi” jer imaju povijesno znanje što se zbog toga dogodilo pravim luditima, te stoga razumiju i što će se njima dogoditi.
Zato oni ne razbijaju strojeve već sprečavaju njihovo podmazivanje, s nadom da će trenje učiniti da se stroj jednostavno pregrije i “samouništi“.
Ne razumiju oni do kraja fiziku, jer, to pak znači da je sada i zbog toga trenja uslijed nepodmazivanja proizvedeno puno topline.
A, povijesno, čovjek nikad nije znao što bi sa toplinom. Najlakše ju je razmijeniti s okolinom, poslati ju u Svemir pa nek’ se Svemir širi.
Za razliku od mnogih, ja bih ju iskoristio na revolucionaran način: “usmjerio toplinu na naš zamrzivač”. Naravno, to nikada neće napraviti birokrati, oni i jesu “zamrzivač” i to bi narušilo njihovo prirodno stanje.
Osim volje, nedostaju i prava digitalna znanja da bi mogli proizvesti ispravan zaključak. Zato i jesu birokrati.
Veći luditi od samih ludita.
I dok su birokrati zbunjeni novim dobom, sviđalo se to nekome ili ne, revolucionari koriste svaki trenutak da odrađuju svoj posao.
Brzo i onda učinkovito. I sigurno je da će otjerati birokraciju u povijest prije ili kasnije, nema tu “možda”.
Jer, atmosfera se jako digitalno zagrijala, posvuda oko nas. A mi, mi i dalje možemo čekati da “dođemo na gotovo“, kao i kod pojave parnog stroja.
I možda netko nekada izumi kako ubiti neživi virus.
Dotle … nek nam živi živi rad.
Vaš Galvanizator!
U SERIJALU “HR ČIP”
- #1 BIROKRATI
Svjedoci smo uvijek nedovoljno popunjene državne blagajne. I zato, uvijek nam netko “pomaže” jer nismo mi za to krivi. Nekad […] - #2 REVOLUCIONARI
Što je to što “odmrzava” zamrznuta birokratska društva? Kako to da su neka društva uvijek ispred a neka na začelju […] - #3 GOTOVANI
I dok smo mi Hrvati zamrznuti u sivoj zoni analognog spektra neki drugi trče i tako se zagrijavaju i odmrzavaju. […] - #4 RATNICI BUDUĆNOSTI
Što bi bilo kad bi svi mi Hrvati bili gotovani? Nitko ništa ne bi radio i svi bi čekali da […] - #5 UVAŽENI SKRETNIČARI
Zamislimo društvo u kojem ljudi ništa ne stvaraju. Zamislimo potpuni i čisti “lock down”. Naravno, to jednostavno nije moguće zamisliti, […] - #6 HRVATITI
Birokrati, gotovani, revolucionari, ratnici, skretničari. Sve su to plus-minus potencijali koji nam stoje na raspolaganju za budućnost. Da napokon sjednemo […]
POČETNA STRANICA 
Komentiraj