Što bi bilo kad bi svi mi Hrvati bili gotovani?
Nitko ništa ne bi radio i svi bi čekali da “dođu na gotovo”, ne bi bilo nikakve promjene. Ni evolucije ni revolucije, zar ne?
To bi nas samo vodilo u sve veću ovisnost o drugima.
Ravnoteža ili balans, to je, kako kažu stručnjaci, poluga života, ekonomije i društva. Zato, da bi ravnoteža postojala, moraju postojati i oni s druge strane.
Dok jedni gledaju i čekaju oni rade i stvaraju, djeluju.
Ovo je članak o njima.
Puno ljudi se pita čemu tolika međusobna rangiranja članica po pitanju digitalne ekonomije? Naravno, postoji problem i razlog zašto je fokus Europske komisije velikim dijelom usmjeren, kako oni kažu, prema: „jedinstvenom digitalnom europskom tržištu“.
To je danas toliko intenzivno u posljednjim godinama da je teško i pratiti. A glavni motiv i problem je ono što pokazuje trend, a on pokazuje zaostajanje Europe za drugima, on pokazuje da primat u novoj ekonomiji preuzimaju drugi.
Razlog je jednostavan, Europljani su, kao povijesni kolonisti, postali pravi gotovani, pa su prepustili drugima da rade za njih sve i svašta. I zbog toga Europa gubi ekonomsku bitku budućnosti.
Čak i najveće i najbogatije EU zemlje imaju duboko usađene “ekonomske bugove“, a trendovi pokazuju da nova ekonomija značajno utječe na bogatstvo društva i ako se tako nastavi, prijete još veći ekonomski problemi.
Nekadašnje kolonije su rješenja za svoju ekonomsku suverenost pronašli u primjeni moderne informacijske tehnologije. One su sada te koje sve više kreiraju nove oblike stvarnosti i eto frke, trend treba pod hitno zaustaviti, a to znači puno aktivnije uključivanje u globalnu ekonomsku bitku.
Samo ima problem, za pobjedu u toj bitci treba stotine tisuća novih ratnika. Tu se ne radi o gotovanima, niti o rušiteljima već ratnicima stvarateljima.
Ratnicima novog doba i nove ekonomije, ratnicima budućnosti.
Usput, negdje sam pročitao da je čak i tvrda kineska komunistička partija prije desetak godina usvojila pravilo: „najmanje 70% članova partije moraju biti inženjeri po mogućnosti inženjeri iz područja digitalnih tehnologija”.
Nisam istraživao je li to istina ili ne, ali znam da je danas kineski BDP po glavi stanovnika veći od srpskog, a sutra bude veći i od hrvatskog i od mnogih drugih jačih Europskih zemalja.
To pokazuje trend. Poluga ekonomske moći se promijenila i zato treba što brže i što više inovirati, to će odrediti položaj i standard nekog društva u ekonomiji budućnosti.
Zaključak EU je da treba odmah početi stvarati vlastita nova digitalna rješenja jer, opet iz statistike i trenda, vidi se da potencijal materijalnoga slabi, a potencijal informacije raste.
Što na to kažu naši birokrati gotovani?
Obično izjave: “naravno, demokratski je da svatko ima pravo misliti i reći što hoće.” A ja kažem: “’em ti jarca baterijskog, pa mi kao da smo se zamrznuti još od vremena Atene i Austrougarske nadgradnje”.
Atenu spominjem usput jer je ona poznata kao polis koji je izmislio “demokraciju“. To je izgledalo otprilike ovako:
„Ti čovječe nisi rob, slobodan si čovjek, demos, ja ti kao aristokrat zato dajem zemlju u najam, ti je obrađuj i dijelimo zaradu pola meni pola tebi. Moja polovica je nedodirljiva a od svoje možeš platiti najam i pristojno živjeti, ne moraš platiti odmah ali moraš mi davati moju zaradu svaki mjesec. Ako ne uspiješ sebe prehraniti i mene podmirivati ja imam pravo ukinuti najam, a kao jamstvo još i tebe mogu u roblje prodati.”
Vidite, Europljani, Nijemci, Nizozemci, Skandinavci, Grci, Slaveni i drugi su odjednom na svojoj koži osjetili posljedice življenja Atenske demokracije u moderno digitalno doba.
Jer, nevjerojatno ali istinito, promijenili su se Aristokrati.
Npr. ako Europljanin hoće čitati, komunicirati, ljetovati, raditi, drugim riječima živjeti kao slobodan čovjek, nema frke, Amerikanac mu ponudi “pravo korištenja” ili licencu na njegovu inovaciju po medelu “fer pravo za fer cijenu“.
Dugoročni najam je najisplativiji, pa gotovan Europljanin odluči da mu je to sve OK.
Međutim, Amerikanac Europljanina zaveže u vremenski čvor i to na kraju “licenčnog mandata” za Europljanina u stvarnosti znači: „ne možeš me zamijeniti nekim drugim .”
Jedan razlog je tzv. „tehnološki lock“, zaključavanje na tu i takvu patentiranu tehnologiju jer svaka druga tehnologija u trenutku potrebne zamjene izgleda neisplativa.
To se još nekako “izuvanjem iz čizama” i da riješiti, ali ima nešto puno gore od toga, a to je to što Europljanin nije stvorio ništa svoje tome slično. Dakle nema svoju licencu i on je postao “rob američke licence“.
Tako rade globalni nositelji nove ekonomije, na taj način osiguravaju sebi korist od svoje inovacije. Stvaraju globalnu ekonomsku ovisnost o svojoj inovaciji. Tako su nastajali i zbog toga rasli Microsoft, IBM, Cisco i drugi IT globalni giganti. Sve je to Američka licenca, inovacija.
Kako samo ti Amerikanci uvijek prvi shvate što će se događati? Danas isto rade Kinezi, Korejanci, Indijci, Brazilci i mnogi drugi.
To je sličan model kao i u Ateni, samo malo usavršeno. I zato trend Europljaninu dodatno pokazuje da će ako se nastavi gotovanski ponašati bit samo još gore po njega.
To je očekivani rezultat u budućnosti.
Naravno, dogodilo se to da su “drugi” cijelo vrijeme stvarali, njima prodavali, zarađivali, zahvaljujući njima inovirali i još ih na kraju “zaključali“.
Stoga su neki od Europljana shvatili da treba stvarno biti glup pa dopustiti da se ovisi isključivo o drugima. Ali samo “neki od“, ne svi.
Neki se zato pokušavaju ubrzano “odmrznuti“, a neki se i dalje ponašaju gotovanski čekajući da netko drugi riješi njegove probleme.
A to se nikad nije i neće se dogoditi.
Inače, cijela EU ima vrlo male i ograničene mogućnosti zamijeniti tuđe sa svojim jer Brisel je živio kao grad pun samozvanih generala bez ratnika.
I dok su oni uživali u svojim zasluženim povlasticama, dotle su drugi napravili prvobitnu akumulaciju kapitala u novoj ekonomiji. To je bilo ekonomsko sljepilo uzrokovano birokratskim sustavom u kojem prevladava gotovanstvo.
I sad, kako se metaforički kaže: “prošlo sedam dana, mačići progledali“.
Sada su neki, ali samo neki, shvatili da za bitke ipak trebaju ratnici, nedostaje puno ratnika, nema ih dosta za pobjedu. Birokratsko školstvo ih nije stvaralo i obučavalo, barem ne u dovoljnom broju.
I opet, statistika kaže, to je najveći problem, jer, u bitku se, jednostavno mora uključiti, to više nije stvar želje već stvar potrebe, drugim riječima stvar opstanka.
Zato pametniji europski generali užurbano “novače” na desetke tisuća novih novih ratnika.
Odakle ih novače? Od drugih generala. Koga novače? One koji svojim vještinama i obrazovanjem najbolje mogu odgovoriti zahtjevima bitke koja je u tijeku.
Ne novače pravnike ili zastarjele ekonomiste, ne daj bože političke znanstvenike ili samostane umjetnike, njih ima i previše i posvuda.
Novače inženjere i tehnologe, one koji danas imaju potreban potencijal, novače ratnike sposobne inovirati, sposobne stvoriti vlastite licence.
Inače, sama riječ inženjer dolazi od latinske riječi “ingeniosus” što u prijevodu znači talentiran, sposoban da pronađe nešto novo, novo rješenje.
Novačenje je jednostavno provesti, dovoljno je samo poručiti: “Vi ste previše vrijedni da bi bi vas netko stalno zaglupljivao , zato dođite kod nas, tu ćete imati priliku stvarno biti inženjer“.
I tko, ode Hrvat inženjer, ide tamo gdje će moći nešto novo stvarati, traži poligon za sebe, za svoje sposobnosti, jer neprobuđena hrvatska gotovanska politika predvođena pojavama samozvanih generala je nesposobna stvoriti takve uvjete.
Eto odgovor demografima što se i zašto danas sa Hrvatskom događa.
K tome, paradigme života i ekonomije su danas ipak malo drugačije, jer, ne samo da se inženjeri novače već oni i sami biraju svoje generale.
Oni razumiju što se događa i što će se dogoditi i žele ratovati na pobjedničkoj strani.
Ratovanje je rad, a rad je oblik energije, a samo ono što je radom stvoreno ima svoju vrijednost. Zato se u realnom sektoru, za razliku od birokracije, rad plaća po ostvarenom rezultatu, ne po sjedenju na radnom mjestu.
Jel nam jasno ili nije? Mladi i sposobni odlaze jer ne žele živjeti u birokratsko-gotovanskom društvu gdje je pravilo da se bolji rezultat vrednuje manje od lošijeg.
I zato je vjerojatnost ishoda taj da će gotovani ostati a ratnici otići. A kome još trebaju gotovani kad je u pitanju bitka?
Nedavno sam čitao bombastični članak o novim mladim lavovima naše politike. Među njima nema niti jedan inženjer. Poruka je: “Inženeri naši, slobodno idite, niste važni, ne možete biti dezerteri ako smo vas otjerali.”
A oni kažu hvala.
Usput, a to je problem birokratima, njih ne zanima umjetnička fotografija prvog ministra koja im se prikaže svakih pet minuta kroz različite medije. To zanima bakice i modnog mačka. Ne zanima ih ni bitka na Sutjesci ili desant na Drvar. To nisu njihove bitke.
I kad govorimo o tome, još se jedna stara mudrost potvrdila, lako je oslabiti vojsku koja ima slabog generala.
Tako, egzodus hrvatskih inženjera znači nesposobnost u upravljanju društvom. Još k tome, naši ratnici budućnosti će ratovati za one koji će sve nas na kraju sve vezati u vremenski čvor.
I tako će im pomoći da nas okupiraju.
Dakle, imati dovoljno ratnika budućnosti je najvažnija paradigma nove digitalne ekonomije.
Imati ih, to znači stvoriti, obučiti i na kraju koristiti ih. A naši birokrati kažu “što će nam oni?”, bilo nam je i bit će nam “dobro i bez njih”.
I sve ukazuje na to da ćemo na kraju biti samo jedna mala nevažna kolonija. Bit će opet “prošla baba s kolačima”, kao i uvijek kroz povijest. Nismo ništa naučili iz prošlosti.
Sve u svemu, logika kaže da tako “gubimo balans” a ekonomisti obično zaključe kako imamo jako “lošu bilancu”. Bukvalno, pogledajte proračun i standard u usporedbi s drugima.
I ako možete zamislite budućnost.
Vaš Galvanizator!
U SERIJALU “HR ČIP”
- #1 BIROKRATI
Svjedoci smo uvijek nedovoljno popunjene državne blagajne. I zato, uvijek nam netko “pomaže” jer nismo mi za to krivi. Nekad […] - #2 REVOLUCIONARI
Što je to što “odmrzava” zamrznuta birokratska društva? Kako to da su neka društva uvijek ispred a neka na začelju […] - #3 GOTOVANI
I dok smo mi Hrvati zamrznuti u sivoj zoni analognog spektra neki drugi trče i tako se zagrijavaju i odmrzavaju. […] - #4 RATNICI BUDUĆNOSTI
Što bi bilo kad bi svi mi Hrvati bili gotovani? Nitko ništa ne bi radio i svi bi čekali da […] - #5 UVAŽENI SKRETNIČARI
Zamislimo društvo u kojem ljudi ništa ne stvaraju. Zamislimo potpuni i čisti “lock down”. Naravno, to jednostavno nije moguće zamisliti, […] - #6 HRVATITI
Birokrati, gotovani, revolucionari, ratnici, skretničari. Sve su to plus-minus potencijali koji nam stoje na raspolaganju za budućnost. Da napokon sjednemo […]
POČETNA STRANICA 
Komentiraj