Hendikepiran čovjek je čovjek s nekim nedostatkom. Ako se radi o učitelju i autoritetu to nije dobro i to nije šala, jer tu se radi o razvoju potencijala i zdravlju učenika.
I dok učitelji i profesori misle da su hendikepirani svojim primanjima i uvjetima rada, što je njihovo pravo, ja mislim da su oni još više hendikepirani jer su školovani i rade u hendikepiranom sustavu.
A taj je sustav hendikepiran, između ostalog i zbog njihovih hendikepa. To je jedan „začarani krug“ hendikepa. To znači da smo svi mi kao društvo hendikepirani zbog toga.
Može li se to popraviti?
Naravno da može, ali prvenstveno ako se shvati ta „činjenica“, dakle potrebno je, za početak, promisliti o samome sebi.
Razni ljudi imaju razne hendikepe. Ima ih puno, za ovo poglavlje izdvojit ću onaj koji je po meni najvažnije, ono što predstavlja najveći hendikep kad se radi o nekom “sustavu”. Ovo je drugi nastavak iz serijala “HENDIKEP“.
U Hrvatskoj postoji pravilo da svatko radi samo ono što treba raditi jer to “zna” raditi.
To je stvarni hendikep jer se na taj način ne “ostvaruju” svi postojeći potencijali.
To se zove FAH, a prevelika isključivost i uvjerenje u svoje “znanje” se naziva FAHIDIOTIZAM.
FAHIDIOT je uzak specijalist bez uvida u druga znanja i bez sposobnosti da promišlja svoje znanje i dovodi ga u vezu s drugim znanjima i činjenicama.
Naprimjer, ako uzmete medicinu kao struku vidite fahidiotizam na djelu, npr. doktor za pluća, doktor za bubrege, doktor za jedan bubreg, doktor za bubreg u loju, itd.
Tako je i u birokraciji, službenik za jedan akt, službenik za jedan papir, službenik za kopiranje, čuvar pečata, KV ali ne i čaja kuharica itd.
Nije veliki problem u pojedincu kao fahidiotu, to je samo jedan hendikep, ali postoji veliki problem u “fahidiotskom sustavu” jer to je zbroj svih hendikepa.
Iako doktor za bubrege zna sve o bubrezima, kako rade, čemu služe i kako i čime nepravilnosti i slabosti bubrega popraviti, on neće dati svoj stručni savjet, čak i ne smije, iako vidi da postoji problemu plućima.
Pretpostavka je da on o plućima „ne zna, ne smije znati i ne može znati“ jer zato postoji doktor za pluća. I to je to, on je “majstor“, zanatlija.
Zato u fahidiotskim sustavima uvijek nedostaje holistički pristup ili sveobuhvatan pogled, tj. gledati na stvar u cjelini.
I ja često fahidiotski djelujem, na primjer, primjećujem da je ljudima s kojima radim dosta mojega rješavanja situacija svođenjem problema na ovisnost uzroka i posljedice.
Ipak, svjestan sam da je u nekoj situaciji drugim ljudima važnije nešto drugo, žele drugačiji ishod. U tom slučaju, pustim da se stvari odvijaju mimo mog Fahidiotskog utjecaja.
Dakle ja nisam „pravi“ fahidiot, onaj koji uvijek misli da je njegovo znanje jedino i nešto najvažnije.
Fahidioti su pomalo i svi ljudi na svijetu i to nije ništa čudno, jer znanje je jedna od najvažnijih moći koje čovjek posjeduje, ono je čisti potencijal i to treba uvažavati.
Međutim “pravi” fahidioti su oni koji su uvjereni samo i isključivo u svoj „predmet znanja“ i zato uopće ne promišljaju i dopuštaju da je ono možda pogrešno ili nevažno.
Takvo drugo znanje koje ima drugačiju tvrdnju ili zaključak za njih ne može biti ispravno. Oni nisu sposobni to shvatiti i prihvatiti, jer onda njihovo, jedino ispravno uvjerenje, nema smisla.
To je “veeeeliki hendikep“.
Ipak, pravi fahidioti su obično pozicionirani kao najveći autoriteti u društvu, a zbog svog specijalističkog znanja kod većine takvih ljudi je samodopadnost i ego nekoliko stepenica viši.
Zato oni vremenom postaju beskompromisni borci za svoj predmet znanja. Nikada ne popuštaju, idu do kraja djelujući u skladu sa svojim „jedino“ ispravnim uvjerenjem.
Vrlo sličan izraz koji se često koristi je profesionalno “de-formiran“, što u stvari znači izobličen ili iskrivljene forme. Naravno, ne misli se na tjelesnu formu, već na mentalnu ili psihu.
Kad smo već kod forme onda treba treba reći da forma našeg sustava obrazovanja obuhvaća više “fahidiotskih područja” koje zovemo PREDMETIMA.
I zamislite onda što se dogodi kad ti pravi fahidioti dobiju mandat da mijenjaju i unaprijede sadržaj i opseg svoga predmeta po svom shvaćanju i uvjerenju.
Taj predmet samo raste u sadržaju i po opsegu. Onda stavite deset ili dvadeset takvih beskompromisnih boraca na hrpu da osmisle neku novu formu i sadržaj.
Nitko ne popušta, njegov predmet je najvažniji. Na kraju sve to zbrojite i vidite kakvo obrazovanje dobijete.
De-formiran provodi re-formu. Vjerujte, to tako ide, tako se osmišljava re-forma.
Sve se odvija pod geslom, to je dobro za učenika, vidiš kako sam ja uspio postati „najbolji stručnjak“.
U takvome shvaćanju se očituje pamflet svakog reformiste: „meni je najveći interes, interes naše djece“.
Jadan taj učenik, bilo bi super kad bi pamflet glasio: „najveći interes naše djece je da ne budu svi fahidioti kao mi, da budu bolji od nas“.
Kako se to slučajno ne bi dogodilo uvijek se odnekud javi pravi fahidiot svih fahidiota koji tvrdi: “Naš obrazovni sustav je najbolji na svijetu jer daje učenicima najveću moguću širinu i sveukupnost potrebnog znanja”.
Onda svi budu sretni i zadovoljni, osim što učenici ne razumiju smisao onoga što rade svaki dan.
Uči, samo uči, a na kraju, ono što je važno ne nauči, pačurlija ta.
Na kraju svega ispadne da su djeca problem, roditelji poseban problem, sve je problem i ništa nije problem.
Zašto je danas važno da učenik “nauči” svaki glavni grad na svijetu ili što je Franjo rekao Pavlu tijekom radne akcije 1938. u Baskiji.
Poanta je da to nisu “osnovna znanja“, niti su to “osnove znanja”, pa se postavlja se pitanje zašto se onda nešto zove OSNOVNA ŠKOLA.
Danas se osnovama znanja smatraju logika, razumijevanje i razvoj vještina. Ponovit ću opet velikim slovima, LOGIKA, RAZUMIJEVANJE I RAZVOJ VJEŠTINA.
Pri tome, razvoj vještina uključuje usmeno i pismeno i svako drugo umjetničko izražavanje, te tjelesne vještine.
Važna je kreativnost, nikako uniformnost ili jednoumlje što je osnovna karakteristika pravog fahidiotizma.
Iako specijalističko znanje ima svoju vrijednost jer daje dublji uvid u specijalističku materiju, takvo znanje nije prikladno koristiti tamo gdje je potrebna širina.
Za bilo kakvo re-nešto potrebna je „širina pogleda“, a ne usko specijaliziran isključivi fahidiotizam.
Znaju to naši “odgovorni” u sustavu, pa putuju po svijetu, gledaju kako se to radi, ali nikako da to primjene i u Lijepoj Našoj.
Osim toga ne da im se previše raditi. Da nije tako, ne bi pri svakoj re-formi nudili osmišljavanje i definiranje sadržaja predmeta obrazovanja onima koji su, po definiciji, nesposobni promišljati svoje znanje i dovesti ga u vezu s drugim činjenicama.
A kako se to uvijek radi, tako je logično da imamo to što imamo, sustav koji vremenom samo evoluira u istom smjeru. Nema potrebne promjene usklađene sa stvarnosti i njezinim paradigmama.
Znate, „re-forma“ nije isto što i „de-forma“ ili još gore „ista forma“.
Kako forma nije isto što i sadržaj , tako promjena forme nije isto što i promjena sadržaja.
Kako izvješća pokazuju slabljenje sustava i zbog forme i zbog sadržaja, nužno je obratiti pažnju na oboje.
Pritom ne mislim samo na sadržaj jednog predmeta već i na sadržaj sustava.
To je puno kompliciranije od pojma “kurikul“, to obuhvaća “sve ono” i “sve one” koji čine taj sadržaj.
Pritom je najvažnija relacija učenik-učitelj ili tko tu zbog koga postoji. To je jednostavno, učitelj postoji zbog učenika i nikako obratno.
Dakle, škola ne postoji zbog učitelja, nastavnika, profesora, institucija, roditelja ili novaca.
Ipak, nekima to nije sasvim jasno. Takvi “neki” u sustavu obrazovanja su još gori i rade veću štetu od pravih fahidiota.
Oni čak i dobro zamišljenu formu izvrću u sadržaju, bilo zbog svoje nesvrsishodnosti, svoje isključivosti ili čiste osobne potrebe.
To su ljudi koje “ne vide” potrebu u promjeni načina obrazovanja, oni koji djeluju sa zastarjelim paradigmama.
Djeluju kretenski.
KRETEN je onaj koji nije snalažljiv, koji je propustio priliku, koji nije opazio nešto očito [poznata je izreka „baš sam kreten“]; onaj koji djeluje kretenski
Kreten nije bolesna osoba, nju ništa ne boli, to je osoba koja ima poremećaj u ponašanju uzrokovan otklonom od stvarnosti, najviše zbog nemogućnosti prilagodbe promjenama.
Ljudi koji se ponašaju „kretenski“ jesu „kreteni“ a takva ponašanja u sustavu imaju svoj “obrazac” pa ih nazivam „kretenizmima“.
U svakom sustavu ima različitih kretenizama i kretena, a svi oni imaju nekakav društveni sindrom. I zato ih je najviše u društvenim sustavima kao što je odgojno-obrazovni sustav.
O kretenizmima u nastavku ovog serijala.
Vaš Galvanizator
U SERIJALU “HENDIKEP”
GALVANIZATOR 
Komentiraj