DOLJE PAMFLETIZAM

Kroz prošle objave iz ovog serijala “HENDIKEP” pokušao sam objasniti kako i zašto su svi pokušaji bilo kakvih obrazovnih re-formi proizveli vrlo loše rezultate koje sada imamo. Iz svog kuta.

Pisao sam o “sustavu”, “fahidiotizmu” i raznim “kretenizmima” u sustavu. Bilo je tu puno lajkova i srca ali i raznih komentara zainteresiranih strana. Svakakvih.

Uglavnom, komentari su bili tipa “što vrijeđate učitelje”, “kakvo je ovo trkeljanje”, a najviše onih koji ukazuju na “teškoće sa roditeljima i djecom”. Malo je bilo komentara o “teškoćama” sa sustavom. Ima i komentara onih koji rade u sustavu, pa se jedna osoba nasmije na članak, a druga “namigne na njegov komentar”.

Ali baš niti jedan nije bio na suštinu objave, tipa “da, treba smanjiti dril i štreberluk” ili barem “ne slažem se sa napisanim sadržajem….” ili barem općenito “vrijeme prolazi a mi sve po starom” i slično.

Najviše je sve zasmetao naziv “kretenizam” i naziv “kreten”. Pa evo ponovit ću definiciju iz prve objave.

KRETEN je onaj koji nije snalažljiv, koji je propustio priliku, koji nije opazio nešto očito [poznata je izreka „baš sam kreten“]; onaj koji djeluje kretenski

Jesam li ja onda kreten što sam napisao ovaj serijal? Naravno da jesam, tako se i osjećam. Jesu li kreteni i svi oni drugi koji misle da je odgojno-obrazovni sustav pun kretenizama? Ili u našem društvu uopće nema kretenizama?

U jednom me prethodnom članku na drugu temu jedan čitatelj u komentaru zamolio da nije u redu “samo kritizirati” jer je problem hrvatskog društva što svi samo kritiziraju a “nitko ništa ne poduzima”. I u pravu je.

Jasno je da se stvari neće promijeniti još dugo, dugo. Čak i kad budem pisao članak i spominjao svoje unuke i praunuke.

Jer, u svim dosadašnjim re-formama “uzroci” slabosti nikada nisu istinski i do kraja definirani.

To se vidi i na primjeru Jokićeve re-forme gdje su nabrojane slabosti i kritične točke sustava isključivo analizirane sa ideološke strane bez konkretnih ekonomskih i socijalnih pokazatelja.

Takav pristup, kao i sve prije i poslije njega je jedan poseban kretenizam kojeg nazivam PAMFLETIZAM.

Znate na što mislim, trebalo bi, moralo bi, bilo bi dobro, zar ne? To je nužno ukloniti prilikom “re-formiranja“, inače ćemo uvijek imati iste rezultate.

To je ono kad 100 puta radite istu grešku, znate da je pogrešno, ali ipak to ponovno činite. To je suludo, da ne kažem kretenski.

Jasno je da nikad neće postojati društvo u kojem neće biti kretenizama, jer društvo čine ljudi, a kretensko ponašanje je ustvari “ljudsko” vrednovanje “ljudskog” ponašanja. Ono što meni izgleda kretenski nekome drugome izgleda sasvim normalno i obrnuto.

Ipak, nisu svi kretenizmi toliko loši, neki jako nedostaju. Takvi se kreteni, gotovo nikada, u re-forme ne uključuju, iako bi, po svom znanju i vještinama, mogli pomoći da obrazovni sustav dobije na svrsishodnosti što je u ovim vremenima više nego nužno.

Sasvim je sigurno da je potrebna promjena sustava i to i re-sadržaj i re-forma koju treba osmisliti i provesti.

Za tako nešto trebaju “moderni tipovi” a ne povijesni “arhetipovi”. Potrebno je njihovo stvarno uključivanje i iskorištavanje njihovih vještina. Važno je uočiti gdje bi i zašto njihova vještina mogla biti korisna.


Pa da samo “ne kritiziram”, evo što bi, po meni, trebalo učiniti, ja tako “vidim” stvari.

Dakle, u proces re-formiranja i re-sadržavanja ubacio bih sasvim nove, moderne kretene, a prvi je tip kojeg zovem ANALITIČAR.

ANALITIKA (grčki ἀναλυτıϰὴ τέχνη) je umijeće razlaganja.

Analitičar je po definiciji umjetnik analize. Na primjer on je sposoban “razložiti” što je iz nekog predmeta učeniku korisno „znati“ za budućnost i koje vještine treba “razvijati” za budućnost.

Kad kažem za budućnost onda mislim na dvije stvari, prvo je što će u budućnosti biti važno za samog učenika, i drugo kakva će znanja tih učenika biti potrebna društvu i ekonomiji. Jedno bez drugoga ne ide.

Na primjer, on bi mogao analizirati i zaključiti koje se sve informacije iz dana u dan mijenjaju, a koje sada učenici nepotrebno “štrebaju” ili bi mogao analizirati stvarnu potrebu da učenici uče tehničko crtanje koristeći H, B, i HB olovku, ravnalo, trokut, kutomjer, šestar i milimetarski papir.

Mogao bi čak zaključiti da je to danas “nepotrebno“, a da na tabletima koji učenici trebaju dobiti neće biti moguće odustati od tih olovaka i silnog pribora. Možda se onda spriječi nesvrsishodna tabletomanija.

Mogao bi onda na kraju jasno zaključiti i predložiti i da se takav predmet kao što je tehnički odgoj “ukine” ili “spoji” sa nekima sličnima, recimo “glazbenim” i “likovnim” i nazove ga “umjetničko tehniciranje“.

Mogao bi doći do zaključka da, ako već trebaju učiti stare zanate da jedne godine uče “crtanje na papiru” zatim jedne “crtanje na pravom računalu“, jedne godine uče “crtanje u kajdanci” a onda jedne godine “praktično uče čemu služi koji uređaj ili stroj“.

Kažem samo što bi on sve mogao, ne kažem da to treba biti tako, ali on bi mogao propagirati “holistički” pristup sustavu i svojim vještinama i znanjem ukloniti puno fahidiotizma iz sustava.

Ili bi mogao analizirati i zaključiti da bi puno svrsishodnije i jeftinije bilo uložiti u organizirani prijevoz učenika nego u 70% nepotrebnih udžbenika ili bi mogao analizirati i to zašto Francuzi imaju bolje rezultate iako na jednog učitelja dolazi dvostruko više učenika.

Čak bi mogao izračunati koji postotak našeg novca ode u smjeru “beskorisnosti i gluposti” jer bi mogao jasno analizirati dosadašnje re-forme i zaključiti zašto su rezultati takvi kakvi jesu.

On bi to sve mogao, vrlo jednostavno, kad bi htio i da mu se dopusti da do kraja” iskaže” svoj kretenizam.

I naravno, ako to nečemu vrijedi onda će se takav kretenizam početi razmnožavati, ali to treba dopustiti samo do one točke dokad je njegov kretenizam svrsishodan.

Jer, analitičar obavezno završava svoj posao kad misli, riječi, djela i propuste svega toga pretvori u matricu pojedinačnih brojki i simbola. Kad prikaže jasne činjenice i veze među njima.


Nakon toga, obično, kao što je bilo dosada, netko te činjenice treba „uvažiti“. Zašto? Činjenice su stvarnost ili „tako je“ pa prema tome nije potrebno o njima „dodatno“ raspravljati. Hoću reći da analiza ne služi da ju se neprestano analizira, negdje je nužno „podvući crtu“.

Ako pitate pravog fahidiota što misli o novom sadržaju njegovog predmeta i taj vidi da se „gradivo skratilo na pola“ on će zbog svojeg osobnog hendikepa jednostavno ponoviti svoj pamflet: „nama je najveći interes, interes naše djece“.

I zbog toga što je “naš obrazovni sustav najbolji na svijetu jer daje učenicima najveću moguću širinu i sveukupnost potrebnog znanja” ne treba ništa mijenjati. I opet smo u fahidiotskom začaranom krugu hendikepa.

Nužno je da se već jednom napravi i prihvati stvarna kvalitativna i kvantitativna analiza, bez dodatnih rasprava o činjenicama koja ona stvori. Taj se način rada kolokvijalno zove „neovisna analiza“.

Analitičar ne uključuje „dobrobiti“ postojećeg sustava nego radi tako da isključivo uključuje „potrebe budućnosti“. To se može brzo i kvalitetno napraviti.

Takva analiza bi bila „šokantna“ za sve u „sustavu“, što je i logično jer sam „sustav“ je pun „šokova“ i sve više „šokantnih“ rezultata. Objava takve neovisne analize bi sigurno bila „šokantna“ i za cijelu zajednicu.

Jedino kome ona ne bi bila „šokantna“ je učenicima. Njima bi ona značila poruku da se napokon netko „stvarno“ brine o njihovoj budućnosti.


I što dalje, činjenice su tu.

Nakon toga, na temelju tih jasnih činjenica treba “osmisliti” jedan novi sustav, jednom rječju “stvoriti” ga. To ne može analitičar, a ne može ni pravi fahiodiot, jer je on po definiciji “uzak” specijalist.

Isto tako niti blizu “osmišljavanju” novog, boljeg, efikasnijeg i svrsishodnijeg obrazovnog sustava ne smiju biti oni drugi nabrojani kreteni.

Dakle, ja ne vidim nekoga drugoga na općoj razini znanja tko to može biti osim kretena INŽENJERA. Po definiciji svoga životnog zvanja on je najidealniji za takav zadatak.

Naziv INŽENJER potječe od latinske riječi ingenium, što znači “urođena kvaliteta“. Inženjerstvo je korištenje znanosti i tehnike za potrebe čovječanstva, naročito u gospodarstvu, osmišljavanje proizvoda, sustava i postupaka.

Inženjeri su projektanti i dizajneri nečeg novoga. Osim toga inženjer najbolje razumije logiku i prirodne zakone, jer to su osnovna znanja da bi uopće postao inženjer.

Osim ako nije kao onaj moj poznanik, doktor ekonomije iz prethodne objave. Ima “svakakvih” inženjera danas, ali to samo ukazuje na rezultate i slabosti našeg sustava obrazovanja, nikako ne ukazuje ne to da ih treba isključiti iz re-formi.

Isto tako, analitičar i inženjer su neminovno i uvijek upućeni jedan na drugoga zbog prirodnog “principa stvaranja“.

Analiziraj i zaključi što nije dobro i označi slabosti, te popravi, zamijeni ili inoviraj i na taj način “stvori” nešto novo i drugačije. Nešto bolje i u formi i u sadržaju. Jedno bez drugoga ne ide.

Problem je što ta dva kretenizma, djelujući zajedno, mogu stvoriti i nešto gore.

Na primjer, moguće je da se nikad ne prestane analizirati analizina analiza zato što na osnovu njih nije moguće “stvoriti nešto” što je u stvarnosti vrlo jednostavno i svrsishodno.

U tome se vidi “neizmjernost” njihovih kretenizama. Oni ne mogu stvoriti „sustav“ bez jasnog cilja. Oni su tu zbog pitanja „što“ i „kako“. To je njihov posao.

Treba netko tko će definirati „zašto“, tj. „čemu“. Stoga je jedini ispravan način da toj dvojici modernih kretena cilj definira najveći kreten koji postoji.

To je kreten gospodarstvenik ili kreten „poduzetnik“. On inače sve to financira, stoga je on najveći kreten jer na to pristaje. I baš je njemu najprikladniji jedan dio definicije kretenizma koji kaže: „kreten je, između ostalog i onaj koji nije opazio nešto očito“.

A to očito je da će poduzetnik biti konkurentan jedino kad ima zaposlene bivše učenike koji razumiju, odnosno “shvaćaju” stvari jer danas nije dovoljno samo znati da postoje pravila i slijepo ih poštivati.

Treba i razumjeti kako sustav radi i zašto stvara ili ne stvara očekivani rezultat. Početak svega su osnovna znanja o kojima sam pisao u uvodnoj objavi, to su logika, razumijevanje i razvoj vještina.

Jedino poduzetnici mogu „isprovocirati“ stvarne promjene, oni su uz roditelje i djecu najzainteresiraniji. Nužno da se aktivno „uključe“, pa čak i po cijenu da idu protiv „sustava“.

Postoji nepregledno more mjesta za uključivanje i u re-formu re-sadržaja i u sam „sustav“ a i u „proces“ obrazovanja. Jedino tako uz sav ovaj fahidiotizam i kretenizam obrazovanje može dobiti na „svrsishodnosti“.

Jer, stvarno je „nadkretenski“ zapošljavati bivše učenike koje ste financirali, a onda ponovno financirati školovanja i treninge da bi oni „znali radili“ to za što su već školovani.

Ako se učenici ne školuju i osposobljavaju za „rad u ekonomiji“ postavlja se pitanje cilja ili za „što“ naš sustav školuje “našu” djecu?

Za to da, sukladno pamafletima „daje učenicima najveću moguću širinu i sveukupnost potrebnog znanja” ili da sukladno potrebama ekonomije „pruža učenicima znanja i razvija njihove vještine za rad i život u budućnosti“.

Taj cilj je potreban i analitičaru i inženjeru da bi mogli obaviti svoj posao kako treba. Zato taj cilj „može“ dati poduzetnik, ne može ga dati uvaženi sveučilišni profesor sa instituta povijesti, što on zna što ekonomiji treba, zar ne?

To je “surova” istina.


Ja mislim da su ova tri “moderna” kretena jako potrebna, jer oni mogu “zajedno” istjerati postojeći arhetipski kretenizam iz sustava. To je moje “sveto trojstvo” re-sadržaja obrazovanja, analitičar, inženjer i poduzetnik.

Vidite, ja sam pišući ovaj članak uzeo sebi ulogu kretena polu-analitičara i kretena polu-inženjera. Ali sam i realno stvarni najveći kreten jer sam u poduzetništvu.

Ne mislim na birokraciju i državnu upravu i politiku javnog sindikalizma, jer to nije stvarno poduzetništvo već duboko razmnoženi kretenizam svoje vrste.

Vidite i sami da ispada da je svejedno tko što tamo i gdje radi. To je isto rezultat „odgojno-obrazovnog sustava“, ali to je jedna posebna tema.

Na primjer kako i zašto školovati inženjera da cijeli dan kopira podatke iz jednog dokumenta u drugi i za to bude dobro plaćen samo zato jer je završio fakultet.

Ili tema kako “sustavno” obrazovati KV kuharicu da je odmah “vrhunska” poslovna tajnica u javnom poduzeću, ili kako “opće-gimanizijski ” educirana osoba preko noći postane “najobučenija” osoba za rad na kiosku Tiska.

Ili zašto obrazovati nove i mlade učitelje i učiteljice koje su po deset godina “na zamjeni u dječjem boravku” i bez stalnog zaposlenja. Pa kako da “dobiju” kredit i samostalno žive u ovom društvu.

Naravno da frustracija raste u svim smjerovima.

Hrvatska ni slučajno nije “slučajna” država. To je fahidiotska država koja i dan danas, iz dana u dan, promiče arhetipsko kretensko razmnožavanje kroz “sustav” temeljen na kretenizmu pamfletizma.

Možete ako hoćete to nazvati i propaganda ili marketing ili bezdušje, svejedno, ali ovdje se ne radi o “tržištu” i “novcima” već o znanju i vještinama, odnosno “vrijednostima budućnosti” moje i vaše djece.

A to je jako važno, vrijednosti „čine“ i „mijenjaju“ i „tržište“ i „novce“ i zato je slabljenje rezultata našeg “odgojno-obrazovnog sustava” sramota i kretenizam svih nas roditelja koji volimo i brinemo o svoj djeci.

Bez obzira bili mi fahidioti, birokrati, prosvjetari, siledžije, štreberi, analitičari, inženjeri ili poduzetnici. Pitajte svoju djecu ako ne vjerujete.

Oni vam sigurno neće odgovoriti običnim pamfletom, odgovorit će “iskreno“.

Dolje pamfletizam!

Vaš Galvanizator.

U SERIJALU “HENDIKEP”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s