Inteligencija u Hrvata, okupljena u ceh prosvjetnih radnika, odlučila je kvocijent izraziti koeficijentom, popraćeno preobrazbom iz prosvjetnih radnika u prosvjedne ratnike…
Krenimo redom, prva pretenciozna riječ u prethodnoj rečenici je INTELIGENCIJA. Ne usudim se izmišljati definiciju inteligencije, pogotovo u današnje vrijeme kada nezaustavljivo srljamo ka dominaciji umjetne inteligencije nad zastarjelom i umornom ljudskom, stoga ću se poslužiti šalabahterom s Google-a (kad mi već žena nije pri ruci da mi kaže, a zna redovito bolje od gugla). Kad smo već kod gugla, dozvolite mi malu digresiju i osvrt na novohrvatsku spasonosnu riječ „zaguglaj“: budući da žena sve zna bolje od gugla, mislim da bismo kao nacija trebali stremiti ka tome da „zaženimo“ umjesto da „zaguglamo“ pojmove koji nam nisu jasni, ili mislimo da su nam jasni. Zvuči čudno, zar ne? Zaženiti… Pa ako možemo reći: „Oženio me za 100 eura!“, što nas priječi da kažemo: „Zaženio sam INTELIGENCIJU!“!?
No, vratimo se mi na INTELIGENCIJU kao takvu. Najprije želim unaprijed otkloniti bilo kakvu dvojbu oko dvojakog značenja imenice INTELIGENCIJA, stoga ćemo se odmah na početku dogovoriti da ću inteligenciju kao karakteristiku pisati rječju „inteligencija“, a inteligenciju kao skup pojedinaca koje bismo temeljem njihove razine obrazovanja, društvenog statusa i profesije mogli etiketirati kao inteligentne jedinke našega društva ću nazivati „INTELIGENCIJA“, kao da se radi o nekoj stvarnoj osobi.
GOOGLE-ova robinja WIKIPEDIJA za „inteligencija“ kaže slijedeće:

1. Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova i korištenja prethodnih znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje.
2. Još se definira kao sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim i nepoznatim situacijama, a postoji i apstraktna definicija da je “inteligencija ono što se mjeri testovima inteligencije”.
3. Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem.
4. Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije. Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava osobi uspjeh u društvu, mnogi drugi činbenici koji utječu na društveni uspjeh čine predviđanja nepouzdanim.
5. Mehanizmi pretvaranja inteligencije u društveni uspjeh nisu u potpunosti razjašnjeni. Tako, na primjer, postoji čvrsta veza između uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije.
6. Inteligencija, mjerena IQ-om i drugim testovima, se najčešće koristi u obrazovnim, poslovnim i vojnim organizacijama zato jer je dobar pokazatelj na ponašanje pojedinca.
   
   Kada gornje definicije pogledam kroz prizmu (bolje rečeno kaleidoskop) stradavanja hrvatskog naroda od nevidljive, ali nemilosrdne ruke vlastitih grijehova MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM i PROPUSTOM, nameću mi se slijedeće spoznaje po pitanju inteligencije u Hrvata (redni brojevi označavaju referencu na gornje definicije inteligencije):
   
   1. Da su Hrvati iole sposobni učiti iz iskustva, makar vlastitog ako već ne iz tuđeg (što je najčešće manje bolno nego iz vlastitog), da su stanju prilagoditi se novim situacijama (datostima prostorno-vremenske zbiljnosti), te ponašati se razumski umjesto nagonski, vrlo vjerojatno se ne bismo doveli, ili točnije rečeno ne bismo dopustili da nas dovedu u situaciju u kojoj je našem najvećem blagu na kojem budućnost ostaje (a i neotplaćeni dugovi) uskraćeno njihovo ljudsko pravo na obrazovanje, zato jer je našoj INTELIGENCIJI prosvjetarima uskraćen njihov koeficijent dostojanstva. Jednostavan primjer kojim bih konkretno potkrijepio hrvatskom egu teško prihvatljivu konstataciju iz prethodne rečenice jest činjenica da vladajuća garnitura na svim razinama vlasti: gradske, općinske, županijske, državne, EU-parlamentarne, kozmičke…, desetljećima potječe i zanavlja se iz istog onog sustava koji nas je ugnjetavao i prije tzv. „oslobođenja“ i tzv. „osamostaljenja“ Lijepe naše, bilo da se radi o sinovima, unucima, jetrvama, zaovama, ili samo jedinkama koji u cijelom svom biću njeguju iste one stečevine negativnih društvenih i moralnih vrijednosti kao i njihovi prethodnici prije zadnjeg velikog prevrata devedesetih. Za to su (in)direktno odgovorne i generacije pripadnika INTELIGENCIJE koja je propustila naučiti i odgojiti prvo sebe, a onda i generacije svojih učenika osnovnih, srednjih škola, i fakulteta da koriste inteligenciju kako bi na izborima osigurali preduvjete da neki manji kvocijent inteligencije jednoga dana ne ukrade koeficijent INTELIGENCIJI.
   
   2. Vrlo smo se učinkovito ne-snašli u novim situacijama i stoga pali na nebrojenim testovima. Nabrojit ću samo neke: pretvorba i privatizacija, blokada HNB-a, rasprodaja zlatnih rezervi, prekomjerno vanjsko zaduživanje, pretvorba društva iz proizvodnog u potrošačko, nasilno ugurivanje u EU kroz namješteni referendum koji to nije bio, sustavno uništavanje privrede, itd…. itd…., naposljetku: „E baš ti ne dam koeficijent!!“ kao šlag na tortu…
   Pa dobro, zar baš nitko od INTELIGENCIJE nije mogao uključiti zrno inteligencije kako bi zaključio(la) da je zavladala PATOKRACIJA koja nas, mjereno egzaktnim znanstvenim metodama temeljenima na matematici i ekonomskim znanostima, može odvesti samo u jednom smjeru: „Osjećam se haaaaj, koeficijenti bye bye!!“!?!?!?
   Prvo da malo pojasnim novo-uvedene pojmove, kako bi i INTELIGENCIJA znala o čemu je riječ, iako je to ona odavno trebala naučiti, te i podučiti generacije svojih učenika kako da se tome učinkovito odupru, i ne padaju uvijek na istu foru na testovima inteligencije (poglavito onima od životnog značaja), dakle „PATOKRACIJA“:
   Izvor: https://matrixworldhr.com/2011/08/31/patokracija/
   Patokracija je totalitarni oblik vladavine u kojoj se zlorabi apsolutna politička vladavina koju vodi psihopatska elita. Patokracija dolazi iz grčkog: pathos, što znači „osjećati“ i/ili „patiti“ i kratos što znači „vladati.“ Ove kovanice je javnosti prvi predstavio dr. Andrzej M. Lobaczewski kojeg smatramo jednom od najvećih znanstvenika na polju izučavanja psihopatije u društvu i podrijetlu nastanka zla među ljudima.
   Patokracija može imati mnoge oblike i može se ubaciti u bilo koji, naizgled, pravedan sustav ili ideologiju. Kao takav se može maskirati u privid demokracije ili teokracije kao i u mnogo otvorenije opresivne režime.
   Termin patokracija je kreirana od strane poljskog psihologa dr. Andrzej M. Lobaczewskog kao rezultat studije ponerologije. Riječ reflektira njegovo ispitivanje fenomena koji ima poveznice s bolešću ili patologijom na makrokozmičkom nivou.
   Karakteristike:
   • Supresija individualizma i kreativnosti.
   • Osiromašivanje umjetničkih vrednota.
   • Osiromašivanje moralnih vrednota: socijalna struktura bazirana na samo-interesu i kultu ličnosti, a ne na altruizmu.
   • Fanatična ideologija: često u korumpiranoj formi održivih vrijednosti „trojanske“ ideologije koja je postala perverzna patološka forma, ima malo sličnosti sa originalom.
   • Netolerantnost i sumnjičavost prema svakome tko je drugačiji, ili tko se ne slaže sa državom.
   • Centralizirana kontrola.
   • Korupcija.
   • Tajne aktivnosti unutar vlade, i nadgledanje populacije u cijelosti. (Za razliku od zdravog društva koje ima transparentne procese vladanja, i respekt prema privatnosti individualnih građana).
   • Paranoidna i reakcionarska vlada.
   • Prekomjerna, arbitrarna i nepoštene, nefleksibilne zakonske norme; moć odluka je reducirana/maknuta iz svakodnevnog života građana.
   • Licemjeran stav koji demonstriraju akcije vladajuće klase, prema idealima za koje tvrde da ih prate, a za koje se predstavljaju građanima da ih reprezentiraju.
   • Kontrolirani mediji, njima dominira propaganda.
   • Ekstremna nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih.
   • Endemično korištenje korumpiranih psiholoških rezoniranja kao što je para-moralizam, konverzivno razmišljanje i dvosmislenost.
   • Vladanje uz pomoć upotrebe sile ili uz pomoć zastrašivanja silom.
   • Ljudi se smatraju „resursom“ da bi se iskorištavali (po tome imamo izraz „ljudski resursi“), umjesto vrednovanja svake individue po njegovim vrijednostima.
   • Spiritualni život je ograničen na ne-fleksibilne indoktrinirane sheme. Svatko tko pokuša poći iza ovih granica se smatra heretikom ili luđakom, i zbog toga se klasificira kao opasan.
   • Arbitrarna podjela populacije (po klasama, etničkom opredjeljenju, rođenju) što stvara konflikt među različitostima.
   • Supresija slobode govora – javnih debata, demonstracija, protesta.
   • Povreda osnovnih ljudskih prava, na primjer; restrikcija osnovnih životnih potrepština kao što su hrana, voda, stanište; zatvaranje bez suđenja; mučenje i zlostavljanje; robovski rad.
   Tko mi dokaže da nešto od gore navedenih karakteristika ne postoji u današnjoj Hrvatskoj, vodim ga na večeru!! (lako mi se tako kladiti, na sigurno… 😊)
   Kako bi Lastan rekao (za one koji su u školu išli u doba dominacije Šuvara nad INTELIGENCIJOM): „A za one koji žele znati malo više…“, tu je i još dublja zečja rupa zvana „PONEROLOGIJA“, preporučam slijedeće štivo:
   http://www.galaksija.com/politicka_ponerologija/ponerologija_sadrzaj.htm
   
   3. „Teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost.“ Usudio bih se ustvrditi da su Hrvati najbolja potvrda pretpostavke teoretičara. Fascinantna je lakoća kojom je propagandna mašinerija u rukama patokrata uspjela uspavati mehanizme razvijanja sposobnosti svekolike populacije, te zatomiti potencijal razvoja iste. Sindrom „kuhane žabe“ na kvadrat!! Bilo je dovoljno samo dovoljno puta spomenuti partizane, ustaše, Hrvate, Srbe, Židove, Rome, zelene i žute vragove…, kako bi krdo slonova na kojima jašu bankari, korporatisti, briselski ćate, bivši članovi (ili članice) trilateralne komisije i ostali istaknuti nositelji raznih pošasti u Hrvata, moglo skoro neopaženo ući u naše živote i njima u potpunosti ovladati, pri čemu ne mislim samo na vladavinu nad koeficijentima i pravima preprodaje adventskih štandova u centru Zagreba…
   Sad se nameće pitanje: „A gdje je bila i što je radila hrvatska INTELIGENCIJA za to vrijeme, te zašto nije na vrijeme povikala: „To je vuk, to je vuk!!“???
   
   4. „Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava osobi uspjeh u društvu, mnogi drugi čimbenici koji utječu na društveni uspjeh čine predviđanja nepouzdanim.“
   „Drugi čimbenici koji utječu na društveni uspjeh“ u tom kontekstu, gledano kroz prizmu koeficijenata, nije ništa drugo nego (ne)kompatibilnost sa vladajućim sustavom vrijednosti. Onaj frajer koji je za sitne pare dobio adventske vašarsko-kobasičarske kućice, a za krupne pare ih prodaje posjednicima manjeg broja „čimbenika koji utječu na društveni uspjeh“, kako bismo razliku u cijeni namaknuli mi „nekompatibilni s čimbenicima koji utječu na društveni uspjeh u ‘Rvata“ kroz kunu-dvije više za kobaju u pecivu, prema toj definiciji pripada sloju onih istaknutih pojedinaca koji su uspješno i s lakoćom položili testove inteligencije jer su u potpunosti kompatibilni s „drugim čimbenicima koji utječu na društveni uspjeh“.
   
   5. „Postoji čvrsta veza između uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije“. Što reći? Koju posluku porati? Kome? Bolje nisu mogli reći!! Naša INTELIGENCIJA je najbolji dokaz da je tome tako, i nikako drugačije! Doduše, ima i boljih dokaza od njih, poput primjerice pajde koji je jamio adventske kućice, ali danas se bavimo INTELIGENCIJOM, pa ćemo im dati blagu prednost ispod svjetla reflektora na pozornici.
   
   6. Inteligencija, mjerena IQ-om, koristi se u obrazovnim institucijama, dakle među INTELIGENCIJOM. Čekajte, ovdje nešto ne valja, nije logično! Ako je naša INTELIGENCIJA najinteligentnija u odnosu na druge slojeve društva, što onda tom društvu nedostaje da se ta ista INTELIGENCIJA ne mora očajnički boriti za obične koeficijente, koji mjereni ekvivalentom u parama čak nisu ni sjena onim parama koje banksteri i njihovi sluge iznose iz Hrvatske!?!?
   Hmmmm, bit će da je to pitanje poprilično slojevito!? Možda u analizi nismo sagledali sve slojeve INTELIGENCIJE i njihove inteligencije?

Da vidimo što Guglova podanica Wikipedija kaže za, recimo pojam „emocionalna inteligencija“:
Emocionalna inteligencija (eng. emotional intelligence; EI or EQ) predstavlja sklop više sposobnosti – sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i kontrole vlastitih, ali i tuđih emocija. U praktičnom smislu to znači biti svjestan svojih emocija i načina na koje one utječu na naše ponašanje, osobito u interakciji s drugim ljudima. Howard Gardner je prvi naveo da postoji sedam različitih vrsta inteligencije, a da je emocionalna inteligencija jedna od njih.
Emocionalna inteligencija spaja dva područja na koja se donedavno gledalo kao nespojiva: afektivni i kognitivni aspekt mentalnog funkcioniranja.
Pretpostavimo da su visoko obrazovani građani visokog IQ-a, dobrim dijelom zaposleni kao članovi ceha INTELIGENCIJE, svi redom majstori kognitivnog aspekta mentalnog funkcioniranja. Ako u tome nije problem, valja pogledati ispod haube afektivnog aspekta mentalnog funkcioniranja. Bit će da su majstori propagandisti u službi patokracije ovdje prepoznali slabe točke, pa su odigrali na tu kartu iz svih raspoloživih oružja, forsiranjem emocionalnih ucjena nametanjem pojmova: četnici, ustaše, partizani, i tako redom…!?
Zagrebimo malo ispod površine „emocionalne inteligencije“:
• Samosvijest – sposobnost “čitanja” vlastitih emocija i shvaćanje kakav utjecaj imaju na okolinu
• Osobno donošenje odluka – proučavanje vlastitih postupaka i poznavanje posljedica
• Upravljanje osjećajima – spoznavanje što je podloga osjećaja
• Prevladavanje stresa – naučiti opuštati se i razumjeti važnost opuštanja
• Empatija – razumijevanje tuđih osjećaja i uvažavanje različitosti mišljenja
• Komunikacija – razgovarati o osjećajima sa razumijevanjem i biti dobar slušatelj
• Samootkrivanje – razumijevanje potrebe za otvorenošću i povjerenjem, naučiti kada i kako govoriti o svojim osjećajima
• Pronicljivost – prepoznavanje obrazaca u osobnom i životu drugih ljudi
• Samoprihvaćanje – umjeti prihvatiti svoje mane, umjeti cijeniti svoje vrline
• Osobna odgovornost – preuzeti odgovornost i umjeti prepoznati posljedice osobnih odluka i reagiranja
• Samopouzdanje – umjeti izložiti svoje brige i osjećaje bez ljutnje i pasivnosti
• Grupna dinamika – spoznati kada pratiti, a kada voditi
• Rješenje sukoba – model “pobijediti / osvojiti” pri pregovaračkom kompromisu

Eeee, tu se već ne bih okladio u večeru da su gore navedene karakteristike prisutne kod naše INTELIGENCIJE, a za običan puk usudio bih se reći da je situacija na rubu potpunog izostanka gore navedenih karakteristika.
Naime, Hrvati su navodno oduvijek imali problema sa prihvaćanjem sudbine bližnjega svoga kao svoje vlastite, kontrolom vlastitog ega, preuzimanjem odgovornosti za vlastitu sudbinu (one mantre: „dobri sluge, loši gospodari“, „uvijek su nam drugi nešto krivi“, „to nije u redu, ali neka se netko drugi krene boriti prvi“, itd… itd…), a o samopouzdanju da i ne govorim!! Zapravo mi je drago da je naša INTELIGENCIJA dotjerana do zida na čijem dnu sramežljivo piše riječ „koeficijent“, jer je očito da je Hrvatima samo dovoljno jak emocionalan šok pokretač na akciju. Dok je glava u pijesku, a stražnjica „na izvol’te“ svima, nije moguće pogledati malo širu sliku, primijetiti krdo slonova koje tutnji prema tebi kako bi te pregazilo, i uključiti inteligenciju kako bi se poduzela odgovarajuća akcija za spas gole egzistencije (kako INTELIGENCIJE, tako i naraštaja njihovih učenika). Šteta što se taj „udarac nogom u guzicu kao preduvjet za korak naprijed“ nije dogodio davno prije, možda bi to ponukalo našu INTELIGENCIJU da se ne samo izbori za svoj zasluženi koeficijent, nego i da kao žaba iskoči iz lonca prije nego nas sve skupa skuhaju u njemu, poduči i sebe i svoje učenike opasnostima toleriranja pošasti patokracije koja prijeti da će nas kao društvo u potpunosti uništiti ako ne pazimo dovoljno i ne čitamo njihove smicalice između redaka „domoljubnih“ praznih parola. Šteta što je i INTELIGENCIJA progutala udicu psihologije mase, verbalnog linčovanja ne-istomišljenika koji su progledali kroz „bullshit“ pa su zaradili etiketu „teoretičar zavjere“, udicu privida demokracije, udicu lažne slobode, udicu da nam je bolje u EU jer kulturološki pripadamo civiliziranoj Europi, itd… Pa ljudi moji, da li bi i u jednoj civiliziranoj europskoj zemlji koja iole drži do sebe, svog dostojanstva, građanskog statusa i ljudskih prava, ovakva svinjarija od štrajka INTELIGENCIJE iz opravdanih razloga prošla bez glasnih demonstracija, pada vlade, smjena ministara itd.. itd…? Naravno da NE BI!! Ali Hrvat-kmet radije će reći: „Nigdar ni bilo da nekak ni bilo!“, „Ne bum niš rekel da se ne bi opekel!“, „Kak i drugima, tak i meni!“, a premijerovu retoriku će s divljenjem hipnotizirano gledati na dalekovidnici katedrali hrvatskoga duha, i dalje ne poznavajući pojmove „PATOKRACIJA“, „PONEROLOGIJA“, s druge strane „emocionalna inteligencija“ kao moguća protuteža onim negativnostima koje su ugrozile koeficijent.
Kako našoj INTELIGENCIJI nije na vrijeme postalo jasno da nam se pred očima odvijaju laboratorijske vježbe koje dokazuju zakon o očuvanju količine energije, u kojima se energija koeficijenata pretvara u energiju otplaćivanja kamata na kredite koje su patokrati u naše ime podigli a da nas nisu na referendumu pitali za mišljenje, kamoli za dozvolu, kao i u energiju hranjenja uhljeba koji su vladajućem sustavu vrijednosti daleko važniji od INTELIGENCIJE, jer su upravo oni okosnica biračkog tijela??
Da li je našoj INTELIGENCIJI krivo što su „džaba krečili“ kad su energiju svoga rada, znanja, ljubavi i entuzijazma uložili u generacije mladih ljudi koji današnjem sustavu „vrijednosti“ smetaju, jer vrlo vjerojatno neće na idućim izborima glasati za predstavnike patokracije-mafiokracije, te je patokracija pokrenula propagandnu mašineriju da ih motivira da isele što prije van Hrvatske, da ne smetaju kad budu izbori?? (penziće ionako lako održavaju u stanju duboke hipnoze pričama o četnicima, ustašama i partizanima, stoga su penzići i dalje poželjna skupina glasača)

Dakle, dragi naši pripadnici INTELIGENCIJE: „Pokrenite svoj potencijal da jednom za svagda konačno naučite sve ono što inteligentan čovjek može i mora naučiti iz današnjih turbulentnih vremena, prenesite svoje znanje i iskustva, kao i sustav pozitivnih vrijednosti svojim učenicima, i kroz toliko jako potrebnu transformaciju kolektivne svijesti pretvorite Hrvate iz kmetova pognute glave u građane kojima je mjesto u civiliziranoj Evropi, a Hrvatsku u zemlju blagostanja u kojoj su koeficijenti tema o kojoj se ne raspravlja!!“

Za koeficijente s INTELIGENCIJOM, naprijed!!