Dragi moji, često se kod nas u društvu može čuti pitanje gdje su pare?

Ono sugerira duboko rašireno negativno mišljenje o našoj “vlasti” i našem narodu. I sigurno je da ima više skrovišta i više razno raznih načina”nestajanja”.

Za ovaj članak meni su posebno zanimljivi načini nestajanja, a najviše onaj najnevidljiviji.

Ono kad ne vidimo kako naše pare „polako hlape“ iz našeg novčanika svakodnevno, „lipu po lipu“, „kunu po kunu“.

I tako malo po malo, svaki dan i godinama pare nestadoše.

I na kraju eto nam i ovrhe.

---

Baš čitam da je Vlada uputila novi ovršni zakon u Sabor na izglasavanje i očekuje da će stupiti na snagu u srpnju 2020.

I čitam komentare, kažu da postoji jedna mala a velika kvaka.

Naime, po tom zakonu “banka“ je za Hrvate „banka“ jedino ako je registrirana kao „banka u Hrvatskoj“ i tako Hrvatska dobiva jedinstvenu definiciju što je to „banka“.

Bez obzira što ovaj zakon Hrvate direktno stavlja u drugačiji položaj od građana Europe, on izgleda vrlo domoljubno.

Kud ćeš bolji i suvereniji zakon od toga da mi moramo čuvati naše “hrvatske novce” isključivo u našim “hrvatskim bankama“.

A “banka” je jako važna pa zato Zakon o porezu na dohodak kaže da se plaća radnicima mogu isplatiti isključivo na račun u „banci“.

Tako naša imovina, naši zarađeni novci, zakonski gledano, prije nego nam mogu koristiti, moraju prvo u “banku“.

Zašto, to je posebna tema.

---

Prije par godina uveli smo IBAN, a kako piše u obrazloženju, iz razloga što je to bio preduvjet za sudjelovanje “naših banaka” u SEPA-i.

SEPA definira „jedinstvene“ standarde za pružanje platnih usluga i plaćanja platnim karticama u Eurima, neovisno o tome radi li se o nacionalnoj ili prekograničnoj platnoj transakciji.

Sad i u vrijeme ove epidemije Sabor raspravlja o ulasku u Eurozonu.

Ali i iz drugog važnog razloga, IBAN će omogućiti razvoj novih bankarskih usluga usklađenih sa SEPA standardima.

I eto, nastale su takve nove i drugačije platne usluge, koje nude nove, puno jeftinije, brže i jednostavnije „mobilne“ banke, kako ih se naziva.

O čemu se radi? Samo za primjer uzet ću Revolut, kao jednu od takvih registriranih banaka u EU, banku s milijunima korisnika i s pokrićem uloga od 100.000€ od strane Europske centralne banke. Iz razloga što ja osobno koristim Revolut pa imam neka iskustva.

I baš je dobar i različit taj Revolut. Ukratko, ako Revolutom plaćate bilo što to je bez naknade i provizije. Isto je i ako želite nekome poslati novac. Možete, također, jednim „klikom“ novac prebaciti na Revolut karticu bez provizije.

Isto tako, Revolut račun je jedan račun za sve valute, samo odaberite koju hoćete, i obavite jednu povoljnu konverziju. Povoljnu jer tečaj je uvijek povoljniji nego u “našim” standardnim bankama.

Ako uzmete besplatnu Revolut plastičnu karticu s njom možete dizati novac na bilo kojem bankomatu bez provizije, doduše uz napomenu da ipak postoji mjesečni limit ili granica “besplatnosti”.

Revolut pruža još puno usluga bez „naknada“ i „provizija“ koje naplaćuju naše banke. I sve što radite s Revolutom vam je odmah jasno i transparentno.

Revolut je definitivno banka koja mi ne uzima novce nevidljivo, „lipu po lipu“ i „kunu po kunu“ iz moga novčanika.

Bez obzira što, izgleda, u Hrvatskoj Revolut nije banka.

---

A sad o našim bankama. Onima što po zakonu jesu “banka” i o tome što nama u hrvatskoj znači pojam “banka”.

Postoje „tekući“, pa „žiro“, pa onda „devizni“ račun, za sve njih će te plaćati održavanje tih računa, a i pripadajućih kartica. To su deseci i stotine kuna mjesečno iz našeg novčanika.

Kako to da Revolut ima samo „račun“, što je s onim tekući, žiro, devizni i slično? Dakle, to je dio naše tradicije, Revolut zato ne može biti “banka”.

Ne može Revolut biti “banka” ni zbog toga što nema stotine tarifa za stotine administrativnih usluga kao što imaju „naše“ banke. Provjerio sam broj naknada za poslovne korisnike u jednoj našoj banci. Ima ih oko 200 različitih, s tarifama u lipama i u kunama i u desetcima, stotinama i tisućama kuna, kuna iz naših novčanika.

Gdje je to kod Revoluta, ha? Ima samo par “naknadica”. Kakva je to “banka” kad ne naplaćuje e-mail dostavu izvoda svaki mjesec, ne naplaćuje održavanje računa, čak ne naplaćuje ni plastiku i davanje telefonskih informacija.

Koliko je to lipa i kuna iz našeg novčanika, svakodnevno? I ne možete to ne plaćati, jer to je “banka”, naša banka, moja banka. Takav je zakon.

---

Dakle, iako većina građana EU Revolut može izabrati za svoju „banku“ čak i za svoju jedinu banku, Hrvati u Hrvatskoj to ipak ne mogu.

Neki će “braniti” namjenu zakona pa reći kako nije zabranjeno koristiti Revolut u Hrvatskoj i da nema baš veze što kod nas on nije „banka“.

Pa, da ne budem najpametniji evo citiram, neka pitanja i odgovore po forumima:

• Pitanje: Dakle, otvorio sam si Revolut (obični osobni) onako iz fore, pa malo gledam tečajeve za konverziju, pa mi sve malo čudno, pa uspoređujem s PBZ-om, pa majko mila! Ispada da mjesečno poklanjam PBZ-u hrpu para, jer radim praktički samo preko deviznog računa. Sad mene zanima, gledajući “Revolut za tvrtke”, mogu li ja prebaciti poslovanje obrta skroz na Revolut i zatvoriti račun u PBZ-u? Ili će mi tete u poreznoj iskopat oči za takvu ideju?
• Odgovor: Ne znam točno za obrt, ali d.o.o. mora imat jedan račun u Hrvatskoj banci zbog trgovačkog suda. Možeš ti poslovati preko Revoluta, ali moraš imati i otvoren račun u Hrvatskoj banci. Uzmi u obzir da kod revoluta ne možeš upisati model i poziv na broj pa ćeš teško platiti neke vrste računa (najčešće one prema državi).
• Uključila se i jedna dama: To i mene zanima, meni RBA uzima hrpu love. Koga sam god pitala ljudi samo kažu nije provjereno i nemoj to radit. Pa neko mora krenut nekako, da li si ti našao riješenje??

Kraj rasprave.

Veliki problem je tako uskrnuo, ispada da Revolut nije „banka“ jer ne možeš upisati model i poziv na broj plaćanja. Naravno da to nije osnovni razlog i uzrok zašto Revolut nije “banka”

Ali taj sitni detalj, u modelu monopola „naših“ banaka na „naše“ novce nije u potpunosti beznačajan. Posebno kad se tiče monopola na naše zajedničke ili ti ga “državne novce”.

A evo što sam ja u praksi doživio.

Uglavnom Revolut koristim kao sredstvo plaćanja pri kupovini na Internetu. I to radi “kao sat” s prodavačima iz Europe, ili i iz Kine. Baš onako jednostavno i bez problema.

Ipak, jednom sam se malo zaigrao pa sam tako Revolutom platio robu s jednog hrvatskog web shopa, u vrijednosti od 135 kn.

I eto iznenađenja. Primih e-mail od prodavača da moram platiti još 75kn bankarske naknade koju je „njihova poslovna banka“ naplatila njima za obavljanje transakcije.  

Da ne objašnjavam koji sam razgovor vodio s tom našom tvrtkom, kako sam to riješio, i što je SWIFT i SEPA transakcija, to za ovaj članak nije važno.

Ali je važno ovo, da sam istu robu kupio i Revolutom platio od prodavača iz Austrije ili Nizozemske, takve naknade ne bi bilo. Ni prodavaču a onda niti meni.

Isto tako te naknade ne bi bilo da sam web shopu u hrvatskoj platio bilo kojom karticom izdanom od naše “naše” banke.

U Austriji ili Nizozemskoj je Revolut očigledno „banka“ a kod nas očigledno „nije banka“.

To je vjerojatno rezultat našeg domoljublja i tradicije. Zamislite, Revolut čak nema mogućnost upisati model i poziv na broj plaćanja. Zato je Revolut bez veze „banka“, a svaka “naša banka” je FINA banka.

I tako, Revolut neće nikad postati naša banka, on radi globalno i bez prevelike želje za „monopolom“ na pare građane naše „male“ države. Revolut ne živi od poziva na broj i „lipa i kuna“ hrvatskih građana i države.

Naše prave registrirane banke žive isključivo od toga.

U Revolutu je sve moderno i prilagođeno vremenu, mobitel i jednostavna aplikacija, čak možete raditi skoro sve bez plastične kartice, svuda u svijetu. Možete i kod nas, samo to jako puno košta.

Kako je moguće da to bude banka, pa moraju i banke od nečega živjeti, zar ne?

Za kraj postavio sam sebi pitanje jesu li Austrijanci ili Nizozemci stvarno toliko glupi kad su dopustili da im Revolut može biti “jedna od banaka”.

A onda zaključim da su možda čak i pametni. Jer, izgleda da ću ja iz Hrvatske svaku slijedeću robu kupiti od njihovih prodavača, puno je jeftinije, a jedan od razloga je i taj što njih njihova banka ne tereti sa naknadom od 75kn.

Dakle, radeći iz Hrvatske je nemoguće biti konkurentan iako se radi o istom poslu. Zašto da Hrvati zarađuju i rade kad mogu drugi?

Izgleda da nisu samo visoki porezi razlog zašto naši građani odlaze van raditi i zašto otvaraju, registriraju ili sele tvrtke u Austriji i po svijetu.

---

Vidite, meni u mom životu, vama, kao ni Austrijancu, kao ni Revolutu, ne treba nekakav model i poziv na broj ili klasa i urudžbeni broj. To je samo ostatak iz vremena Austro-Ugarske, iz vremena kad su se ljudi dijelili na kraljeve, plemiće i kmetove. I dakako namjesnike i fiškale.

Njihovi glavni alati su bili pero, tinta i komadi papira sa kojeg su fiškali čitali zakone, bilježili prikupljene namete i uz put naplaćivali razne „naknade“.

Nisu oni bili problem, oni su samo fiskalizirali, bili su samo vazali.

Je li to najveće moguće domoljublje kad se donese zakon da banka nije prava banka dok se ne registrira u Hrvatskoj i na taj način postane „prava banka“, baš onakva banka kakve imamo i kakve oduvijek poznajemo?

Banka koja bez problema uzima naše novce svakodnevno “lipu po lipu” i “kunu po kunu” za ništa i banka koja nam posuđujući novce uzme skoro pa sve što imamo.

To je zato što to može.

Možda Revolut i nije neka banka, ne znam, nisam baš neki makro-mikro-nano financijsko-ekonomski stručnjak.

Ipak, meni to sve liči na jedan teniski meč u kojem jedan s jedne strane lupa lopticu velikim i snažnim reketom, a drugi s druge strane svojim golim ručicama.

Što vi mislite? Tko će pobijediti i zašto?

Vaš Galvanizator!

---