U SREDINI DOBRA I ZLA

U svojim objavama, pa i prošloj objavi pod imenom „Vražje Božje Vražje djelo“ iskazao sam svoj „pogled na danas“ i pokušao prikazati kako priroda jednostavno ruši bilo koji ljudski pokušaj da mijenja njene zakone i „besmislenost uvjerenja“ da je čovjek toliko moćan da može mijenjati stvarnost prema svojoj mjeri bez da od toga bude “izuzet” kao pojedinac ili kao dio društva.

U komentarima ljudi koji čitaju moje objave dominiraju pojmovi razumjeti, znati, shvatiti. Većina čitatelja se slažu oko toga da čovjek živi svoj život onako kako „razumije“ i „umije“.

Ali i to da velika većina ljudi osjeća da postoje problemi pa to izražavaju “emotikonima na objavu“. Očito je, neke osobe su takve stvari iskusili kao “svoj” problem, pa tako u komentarima postoje i pitanja tipa „što učiniti?“.

Evo kako ja vidim isto, gdje je zlatna sredina, ako vas zanima pročitajte nastavak.


Do sada nitko još nikada nije dokazao, čak niti pokušao dokazati da je vrednovanje „dobroga“ i „lošega“ jednako za sve ljude. To znači da mi nitko drugi ne može reći što je za mene najbolje, jer nitko drugi ne može vidjeti stvarnost mojim očima.

To što je „najbolje “ je ustvari sadržano u ravnoteži života, u ravnoteži onoga što činim u odnosu na okolinu i druge i posljedicama tih mojih djela.

Zato je važno razumjeti ono što moj život čini „dobrim“ da bi mogao živjeti „dobrim“ životom. I što ga čini „lošim“ da ne bih živio “lošim” životom. Dakle, to je zahtjev samome sebi, ali, iz iskustva, svi razumijemo da to nije lako pronaći

Nije lako pronaći, tu nekakvu „zlatnu sredinu“ između jedne i druge strane. Taj izraz često koristimo da naglasimo kako je obično najbolje ono što nije pretjerano.

Nakon što odrastu i na svoja leđa prime sve više odgovornosti za svoj i druge živote, ljudi počnu intenzivnije razmišljati o tome. I obično misle da je zlatna sredina točno na sredini nečega. Na primjer, u sredini prostora, točno u centru između između lijevo i desno i gore i dolje.

Ali, na taj način je ne mogu naći, jer se”to” lijevo i desno i gore i dolje od centra proteže u beskonačnost, a i sve se stalno giba jedno oko drugoga i tako se sve stalno mijenja. Tako se mijenja i naš pogled na to što je centar i gdje je centar.

Sredina bi mogla postojati samo trenutak, kad bi zamrznuli sve što postoji. Kad bi na trenutak život „stao“. Dakle, centar, lijevo i desno, gore i dolje su samo pojmovi koji su relativni, znače „u odnosu na nešto“, i nikad ne mogu biti „istinito točni“.

Ako uzmete temu mog prošlog članka, onda to da “nađete točno tu bakteriju” znači da ste našli bakteriju koja “više nije ta ista bakterija“.

Ni ja nisam isti čovjek kakav sam bio kad samo počeo ovo pisati. Jer, barem jedan „moj elektron“ je promijenio svoj potencijal kružeći oko jezgre svoga atoma, bez obzira na moju volju. I ne samo “moj” nego i “vaš” kao i elektroni “drugih” pojava.

Sredinu bih mogao naći samo u točno tom trenutku, ona bi bila u sredini zbivanja, tamo gdje je moj potencijal, um, jer sve oko mene i u meni se kreće.

Isto je sa mikroorganizmima. I svakome je on “njegov život“.

To ja zovem opisom prirode života.


Ljudi su oduvijek, tražeći harmoniju koja će im omogućiti „život u skladu“ s onim što im je važno, pokušavali naći zlatnu sredinu odnosa, sa svim i svačim.

I znate do kojeg zaključka dođu? Ona ne postoji, to može biti samo težnja ali ne i stvarnost. Svi ljudi teže k nečem što misle da je dobro, ali zbog relativnosti ispane tako kako ispane. Pa i Pasteur, to vrijedi i za današnje a vrijedit će i za buduće znanstvenike, liječnike, svećenike, učitelje, masone  i sve ljude.

Sva naša djela obilježila je i obilježiti će naša težnja.

Time su se odavno bavili razni znanstvenici, na primjer starogrčki filozof Platon.

On je promatrao ponašanja prirode pokušavajući pronaći konstantu u tome. Kako je bio i matematičar, najlakše mu je bilo kroz odnose u prostoru ili geometrijom.

I pronašao je matematički uzorak, konstantu koja se najviše puta ponavlja u svim prirodnim odnosima, nazvana je Φ odnosno Fi.

Ona iznosi “približno ali nikad” 1.618 ……………….. . Ovih točkica iza decimalnog mjesta ima beskonačno mnogo.  

Ali meni je važan zaključak, onaj koji kaže što FI je. On kaže da je to „najhormoničniji“ odnos u prirodi. Odnos između dva dijela cijeloga u cijelom, i to onda kad je omjer „jednoga u cijelom“ jednak omjeru „drugoga u prvom“.

Omjer Fi je poznat i kao „zlatni rez“ te božanski ili zlatni omjer, osnova „teorije harmonije“.


Ako stavite u tu formulu „dobro kao dio“ i „loše kao dio“ u „cjelome ili svemu“, to bi značilo, da biste živjeli u harmoniji sa zakonima prirode, udio dobroga u vama treba biti jednak udjelu lošega u vašoj dobroti. Ili obrnuti dobro i loše, ovisi o tome što je nekome dobro a što loše.

Leonardo Fibonacci (1175 AD), matematičar srednjeg vijeka, je proučavanjem prirode, rasta populacije zečeva i rasta lišća i latica otkrio prirodni niz koji odgovara Platonovoj zlatnoj sredini.

To je dobro poznati matematički Fibonacci niz brojeva: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, itd, svaki je broj u nizu zbroj dva prethodna broja.

Fibonacci niz napreduje ili teži prema zlatnoj sredini ako dijelimo dva susjedna broja u nizu. 1/1 = 1, 2/1 = 2.0, 3/2 = 1.5, 5/3 = 1.667, 8/5 = 1.60, 144/89 = 1.618. Teži “ka“, no nikada ju se ne može doseći.

Takve brojeve nazivamo iracionalnim, dakle, Platon je našao konstantu Φ koja nije racionalna. I moj zaključak je da sve ono što meni izgleda isključivo racionalno nije i najprirodnije.


Geometrijski, kako ti brojevi u nizu rastu tako kreiraju oblik „spirale života“ koji se pojavljuju svugdje u svemiru.

Spirala je prirodna forma toka vode kada izlazi iz cijevi, spirala je prirodna forma kretanja zraka u tornadu i vihoru, ali i sama naša DNA je spirala. Po mnogima, omjeri zlatne sredine su jasno izraženi u ljudskom tijelu i osnova su strukture većine izrađenih piramida.

Mnogi su znanstvenici i umjetnici koristili taj omjer i svi oni smatraju da je zlatna sredina nešto najsavršenije što postoji u prirodi, prava harmonija između izrazite preciznosti i kaotične nesavršenosti.

Na primjer, Pitagora je otkrio kako se pritiskanjem strune na žičanom instrumentu kreiraju više ili manje harmonični zvuci. Svakim pritiskom strune se ona dijeli na dvije različite dužine, pa je omjere „najharmoničnih“ dužina označio i to zapisao kao diatonsku skalu. Ispada da je najharmoničniji zvuk onaj vezan uz Fibonacci niz.

Danas znamo kako su poznati kompozitori namjerno koristili Fibonacci niz i omjer zlatne sredine u kompozicijama, na primjer, Beethoven u svojoj poznatoj “Petoj” ili Bela Bartok koristeći mjere 5, 8, 13, 21, 34, 55 i 89 za uvođenje novih instrumenata kao što su violine, čela, udaraljke itd.

Naravno, to su radili zbog harmonije koja je čovjeku, kao dijelu žive prirode, svojstvena, ili kako kažemo prirođena. Tako, postići harmoniju u životu znači živjeti u skladu s harmonijom prirode.

To je ono što ljudi pokušavaju pronaći cijeli život, a ipak, to je lakše reći nego li učiniti jer već za trenutak su se udjeli promijenili, puno elektrona je u puno atoma u puno molekula u puno stanica kolabiralo.


Što onda čovjek može učiniti za sebe?

Može puno toga, za početak dobro je razumjeti sebe i relativnost i djelovati na način koji se čini najprirodnijim, a onda uvijek može odlučiti što će napraviti s tim što je razumio.

Na primjer, vezano uz prošlu objavu, ako razumije što je rekao Platon, njegov organizam će biti prirodno usklađen ako udio „dobrih bakterija“ prema „ukupnom broju bakterija“ bude jednak udjelu „loših bakterija“ u broju „dobrih bakterija“.

To bi bio idealan harmoničan prirodni bakterijski balans u organizmu. I na kraju, najvažnije je da to izračuna “organizam sam”, a ne neki doktor sa fakulteta, jer on nije u sredini zbivanja.

Dobro je biti svjestan da su bakterije korisne i jako važne za zlatnu sredinu samog organizma i da nije dobro antibiotikom “ubiti kravu zbog šnicle“.

Ili da je bol samo posljedica “nečega drugoga” i znati da ako “prođe to drugo prođe i bol” ali “ako prođe bol ne prođe i to drugo“. A i znati da je bol nekada normalno stanje organizma, kako je jedan moj, malo stariji prijatelj rekao: „kad se ujutro ustaneš i ništa te ne boli to je samo znak da si sigurno mrtav“.

Tako može odlučiti ne gutati brufene u lažnoj nadi. A može i gutati brufene, da mu trenutno bude lakše, njegov izbor. Što će učiniti ovisi o tome kako on gleda na posljedice svoje odluke, kao na loše ili kao na dobre i koliko je svjestan što čini.

Može se, na primjer, odlučiti cijepiti protiv rubeole, difterije, polia i puno toga, ali treba biti svjestan da riskira. Razumjeti da je neizvjesno što će umjesto njega odlučiti njegov anđeo čuvar, njegov imunitet.

Na primjer, govorim u svoje ime, za mene to je pogrešna odluka zato što s takvim odlukama imam loša iskustva u životu. Ona su me natjerala da „malo čitam“, da porazgovaram sa “stručnjacima“, pa malo sa najbližima i na kraju “sam sa sobom“.

Tako ja u stvari težim ka svojoj zlatnoj sredini.


Ako vas ne zanima što sam “malo čitao” možete preskočiti ovaj dio objave.

Evo, ne sve nego ono što je meni bilo najvažnije. Prvo “mali izvod” iz “malo pročitanog o DNA“.

DNA dvostruka spirala kao model ili predložak ili uzorak svih formi života susreće se u znanosti već oko sedamdeset godina.

Razumijevanje te „kiseline“ se stalno mijenja i od početka se “znalo” da DNA pohranjuje „kemijske instrukcije“ za staničnu reprodukciju i zato znanstvenici tu strukturu koriste kao glavni „nacrt“ za reprodukciju svih proteina, koji se nalaze u stanicama organizma.

Kao nacrt za opis života i opis evolucije.

Za napomenu, prvi antibiotici i cjepiva pojavili su se znatno ranije. Meni je to bilo važno saznanje jer se, kako kažu stručnjaci, medicina temelji na znanju o ljudskom organizmu iznanju o DNA. Uglavnom na biologiji i kemiji.

Ako ste, nedaj bože, provodili nekakve „nuklearne“ medicinske pretrage onda se spominju adenin (A), citozin (C), gvanin (G) i timin (T) ili građevne baze DNA i njihovi parovi. Uglavnom, o tome kako se DNA kodira i u kojem broju, gotovo sve, možete pronaći na Internetu.

Meni je upalo u oko to da su znanstvenici u nekom trenutku došli do zaključka, da se od potpunog DNA niza samo 5% koristi se za kodiranje i reprodukciju proteina a drugih 95% se nazvali bezvrijednom ili “junk” DNA. I najvažnije od svega, znanstvenici su dugo mislili da se genetska struktura ne može mijenjati.

Mislili su da je evolucija isključivo „kemijska stvar“. Znali su da imunitet nekako „uči“ pa su pomislili kako mogu „kemiju ga naučiti“.

I tako, Vrag mi nije dao mira pa sam malo više i detaljnije čitao. Prije desetak godina pojavila su se nova otkrića koja kažu: „apsolutno pogrešno!“

Postoje i „regulatorne sekvence“ imaju specifični afinitet za proteine koji vežu DNA i koji igraju veliku ulogu u replikaciji i tanskripciji i znanstvenici pretpostavljaju da su našli tek mali dio takvih sekvenci od ukupnog broja.

Osim toga, kemičari i biolozi nisu znali da se DNA kod može promijeniti određenom vibracijom. Na primjer koherentim laserom i radio valovima, što je i empirijski dokazano i to „in vivo“.

Otkriveno je da ljudske emocije mogu isto tako reprogramirati DNA. Na primjer, zvuk udaranja srca u ritmu s našim osjećajima, emocijama, se transformira u elektromagnetsku energiju u žlijezdama tijela, energija u kretanju, e-motion, koja se šalje prema DNA u svakoj stanici našeg tijela kao plavo koherentno lasersko svijetlo, koje je sposobno modulirati DNA kodove isto kao što to čine koherentni laseri.

Nisu znali ni za takozvani fantomski DNA učinak, ili kada se „in vitro“ u epruveti DNA izloži laserskom svijetlu ono se uvija duž DNA spirale kao da je vođena strukturom DNA molekule. I da čak i kada se DNA ukloni lasersko svjetlo nastavlja “spiralizirati” još prilično dugo vremena nakon uklanjanja DNA.

Jednom rječju, dugo su vremena vjerovali kako je “jedina svrha DNA” kao nosioca genetičke informacije za reproduciranje života. To danas, kako izgleda, predstavlja samo dio jednadžbe.

Garjajev i drugi koji su dokazali promjenu DNA koda laserom, u tekstu pod naslovom ‘DNA valni bio kompjuter‘ tvrde kako DNA nije ništa manje od inteligentnog bio kompjutera, sposobnog pohranjivati i pretraživati informacije iz svih stanica tijela, povezujući kromosome svih stanica u „holistički kontinuum“.

Nešto kao interni biološki Internet.

DNA kromosomi dobivaju neograničeno informacije iz metabilzma koji se odvija u baš svakoj stanici i nakon toga proizvode elektromagnetske signale kao povratnu vezu. Svaka od milijardi stanica, koje tvore naše tijelo, je u trenutnoj komunikaciji sa svima drugima.

Kao „polje informacija“ a ne “razmjena informacija između dijelova“.

To je natjeralo i biologe da priznaju da su razmjene informacija u tijelu pomoću živčanog sustava i međustanične biokemijske molekularne difuzije, procesi koji su previše spori da bi objasnili sposobnost trenutnog odziva našeg tijela na vanjske podražaje i „koherentnost organizma“ ili „trenutnu povezanost“ nečega što pripada zajedno.

Da je naše tijelo „jedan jedini super koherentni bio sustav“ tvrdi i znanstvenik Cleve Backster koji je uspio dokazati kako stanice, iako su izolirane od ljudskog tijela, još uvijek ostaju u komunikaciji sa svojim tijelom, čak i ako su transportirane jako daleko od tog tijela.

Koristio je dva detektora laži, jedan spojen na čovjeka, a drugi na uzorke stanica koje su uzete iz njegovih usta i smještene 12 kilometara daleko od osobe i uspio dokazati kako se promjene u emocionalnom stanju testirane osobe reflektiraju simultano na oba detektora laži.

Jedino objašnjenje tog provedenog eksperimenta je „ne-lokalna“ povezanost svih naših stanica, nezavisno o tomu koliko su međusobno daleko, pri čemu ta povezanost ostaje čak i onda kada se stanice izoliraju iz tijela.

I tako smo došli do teorije kvantne fizike i teorije polja. To nije tema ovog članka, iako, da nisam o tome “malo i dosta čitao” vjerojatno ne bih ni razumio jako puno toga u traženju svoje zlatne sredine.

Zasigurno, novija otkrića dokazuju da se genom može namjerno mijenjati, a ne samo kemijskom evolucijom kao što Darvinisti tvrde. Nije samo kemija u pitanju.

Suština svega je ta da ja danas bolje “razumijem svoj imunitet” kao “moj bio kompjuter“.

A tako ga, iz iskustva, vidite i sami, zar ne?

I jasno je, kad u tijelo uštrcate njemu neprirodni oblik i frekvenciju nečega da je to za njega “strano tijelo”. I “bio kompjuter” ga tako registrira i protiv toga se bori.

To su znali i znanstvenici prije znanja o DNA i kvantima energije. Na temelju toga je i nastala Pasteurova “teorija kliconosnih bolesti”. Međutim, nisu znali da se određenom „ubačenom frekvencijom” događa i reprogramiranje DNA.

Čak i ako je istinita „darvinova teorija evolucije“ što je malo vjerojatno, jer je ona “puna crnih rupa” u dokazima, onda mi svojim postupcima ubrzano i namjerno djelujemo na istu.


Znanstvenici ne znaju što se dogodilo u povijesti, pa se ja onda pitam, znaju li zašto se i kako nešto događa sada kad namjerno mijenjamo tijek prirodne evolucije?

Dokazano je i da se imunizacijom naš bio kompjuter promijeni. Na primjer jedan od dokazanih i objavljenih nuspojava cijepljenja je trombocitopenija ili poremećaj rada organizma uzrokovan nedostatkom potrebnog broja trombocita.

I nitko „ne zna uzrok“, osim što se zna da je „bio kompjuter“ iznenada promijenio svoj program pa „misli“ da su njegovi trombociti neprijatelj i da to može biti “stečena mutacija” prenesena od roditelja.

DNA je naslijeđe oca i majke, zar ne? Tvrdimo da jedno drugo može popraviti, ali se to neće dogoditi uvijek. Pa moj osobni zaključak, a u skladu sa “teorijom evolucije” je da su naša djeca „mutirana našim mutacijama“.

Onda struka koja “ne zna uzrok” kaže da je to „autoimuno“. Ili “vašeimuno“, posljedica “vašeg imuniteta“, posljedica “vaših odluka“, vašeg “bio kompjutera“, implicitno, vaša krivica i vaša posljedica. Jednostavno je, napustio vas vaš Anđeo čuvar.

Zašto je napustio vas a ne onoga koji vam je cjepivo uštrcao i je li to onda nepravedno?

Naravno da nije, jer vaš život je vaša stvar. I moj život je moja stvar, to je moj glavni zaključak. Zaključak koji definira korake ka mojoj zlatnoj sredini.

Takvom zaključku ja težim u svom životu. I lako za mene. Teško je to što svojom odlukom preuzimam odgovornost za posljedice po sve ono što stvorim, pa i za moju djecu i djecu njihove djece.

Tako sam odlučio pažljivo “čitati nuspojave“. I vidjeti trombocitopeniju na popisu nuspojava i znati što to donosi, cijepiti svoje dijete ustvari znači namjerno, osobno i svojevoljno snositi posljedice svoje odluke.

Namjerno naštetiti svojoj djeci je beskonačno daleko od mojeg viđenja harmonije i zlatne sredine.


Ja mislim da je, za svakoga od nas najbolje, ponašati se u skladu sa svojom zlatnom sredinom.

Ja sam samo u ovoj objavi izrekao ono što mislim i u što vjerujem, ja svojoj zlatnoj sredini po pitanju ovakvih odluka težim, a po putu tako i djelujem i snosim posljedice i to je ipak samo moje mišljenje.

Vi imate svoj pogled o tome što je vaša harmonija u igri „dobroga“ i „lošega“. I svejedno je što ja mislim što je dobro ili loše za vas je mi samo dobro i loše “vidimo kao različito”, kao “posljedicu naših odluka“.

Ali, znam da će negdje neki elektron u budućnosti kolabirati i nešto promijeniti. I zato će se pojaviti neki novi članak, novo istraživanje ili novo osobno iskustvo. Još malo pa gotovo.

Iako razumijem to da je moj život mali dio ukupnog života, od protita do Svemira i zvijezda, isto tako “ja jesam” i ne želim “ići malen ispod zvijezda“.

Tako i svi drugi ljudi. Po meni, ne postoji nekakav “čovjek sveznajući guru“, nije to bio ni Newton, Einstein, Mozart ili bilo koji znanstvenik, političar, umjetnik, svećenik, mason, učitelj ili ja osobno.

Sve su to “samo ljudi” koji traže svoju zlatnu sredinu i koji ne žele “ići maleni ispod zvijezda“. Nekome ide lakše netko teže i to sve dok se u „prah ne pretvore“.

I zato bilo koji rad, znanstveni ili poluznansveni, pa i ovaj članak nije i ne može biti ničiji priručnik.

Svatko mora sam sebi napisati svoj.

Nadam se da ste zadovoljni.

Živi i zdravi bili, vaš Galvanizator!

U SERIJALU “MUTO”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s