#3 – MUTO, MUTAV MUTO

Starogrčki filozof Heraklit je davno rekao „penta rei“ ili „sve teče“, a što je Preradović parafrazirao u „samo mjena stalna jest“.  On tvrdi da je svijet pun suprotnosti i sve je u kretanju i nema nepromjenjivog bitka. Sve stvari proizlaze iz jednog, a jedno iz svih stvari.

I nakon toga vremena, danas, fizika kao znanost počiva na tome. Sve je izmjena energije. Mudri Heraklit je „u ono vrijeme“ odlično opisivao pojam relativnosti stvarnosti.

Samo i opet, zbog našeg shvaćanja temeljenog na sposobnostima našeg opažaja, odnekud je sve moralo „početi“.

Evanđelje po Ivanu kaže: „u početku bijaše riječ“, i nastavlja tako da je riječ bila Bog i da je sve po njoj postalo, u riječi je bio život koji donosi svjetlost ljudima.

Svi znamo da su riječi moćna stvar, je li moguće da je „u početku“ bila riječ? Darwinovi pobornici kažu „ni slučajno“, jer sve je to rezultat slučajnih promjena ili mutacija. Od Amebe do čovjeka.

Ipak mnogi tvrde da ni slučajno nije sve slučajno. I ja tako mislim.


Koliko puta ste čuli da ljudi kažu za nekoga čovjeka da je „mutav“? Na Wikipediji značenje toga pridjeva nisam mogao pronaći, ni na portalima hrvatskog leksikona, ali sam ga pronašao na hrvatskom jezičnom portalu hrvatski.enacademic.com.

Mȕtav je pridjev a znači pod 1. nijem i pod 2. onaj koji se loše izražava; nedorečen ili šutljiv.

Porijeklo riječi je iz talijanskog „muto“, a kako je izvor talijanski upisao sam u google prevoditelj talijanski „muto“ i dobio hrvatski prijevod „nijem“. Hm?

Čini mi se da, ako nekome kažete „jesil’ ti mutav“, da taj neće to shvatiti kao „jesil’ ti nijem“ pa bi vrlo lako mogao dati „vrlo bučan odgovor“.

Čak i da nekoga šutljivog ili nedorečenog upitate „jel’ on mutav“ imam osjećaj da će isti „vrlo izražajno“ objasniti „tko je ovdje mutav“.

Zato nijemom čovjeku kažemo da je nijem, šutljivom da je šutljiv, a onome koji se ne zna izražavati ništa ne kažemo, samo mutavo prešutimo.

To je mudro ponašanje pa se može pomisliti da „mutav“ znači mudar, samo sam siguran da „jesil’ ti mutav“ nikome ne znači „jesil’ ti mudar“. Tako da mi je sve to postalo “malo mutavo“.

Kako je talijanski ustvari latinski jezik upisao sam u prevoditelj latinski „muto“ i dobio hrvatski prijevod „promijenjen“.

Naravno, isti je korijen riječi, mutiran znači promijenjen, mutacija znači promjena, mutav znači mutiran ili promijenjen čovjek, tj. „drugačiji nego prije“. Izvorno, pridjev „mutav“ nije ono kako je opisano na na hrvatskom jezičnom portalu, i nema značenje kao u latinskom jeziku.

Od značenja riječi promijenjen raznim jezičkim mutacijama ljudi su došli do značenja priglup, zar ne? Tako je kroz razne jezike pojam isto tako mutirao na način da je ta riječ kod nas dobila „negativnu konotaciju“.

Sad je pitanje, zašto kad mutirani Darvinisti to isto kažu, neki ljudi nemaju ništa protiv, a kad im ja to kažem onda ti isti ljudi mi žele čak i fizički izmutirali moj “lični opis“?.

Na primjer, ako znanstvenik darvinist kaže čovjeku da je “skoro pa majmun” svi oduševljeno plješću, a ako ja to kažem svi me „dobro isplješću“.

Očigledno da oni to isto nekako drugačije kažu, na način koji kod ljudi izaziva drugačije osjećaje i reakcije.

I drugo pitanje, kako to da današnji znanstvenici šutljivo, tj. mutavo, mutiranim Darvinistima, objašnjavaju kako je Darwin već „u ono vrijeme“ bio poprilično mutav?



Dok sam se u prethodnoj objavi „u sredini dobra i zla“ bavio prirodnom težnjom čovjeka da pronađe svoju životnu „zlatnu sredinu“, vrlo šturo sam se, zbog praktične primjene na članak, bavio i važnim znanstvenim otkrićima o genima i programiranju našeg „bio kompjutera

Odnosno DNA spirale, pa evo da malo pojačam.

Najdublje „zapadno“ istraživanje DNA ikada provedeno je na 5% ljudskog DNA niza, nazvano Internacionalnim projektom ljudskog genoma. Ostalih 95% niza nije istraživano jer je proglašeno bezvrijednom ili „junk“ DNA i smatralo se da taj „kod“ nije značajan.

Međutim to je bilo prilično „mutavo“, jer pronađeno je samo 30.000 gena ljudske DNA, samo tri tisuće više od genoma miša. Otkriće da ljudi dijele čak 98% svojih gena sa čimpanzama, a ipak, na DNA razini imamo više zajedničkog s dupinima nego s majmunima iako im izgledom nismo ni malo slični, nije dobro odjeknulo.

A razlog je taj što istraživanje razlike DNA između ljudi i životinja ne može objasniti razlike u stupnju svjesnosti i inteligencije.

Nasuprot njima, ruski fizičari, molekularni biolozi, embriolozi i eksperti u lingvistici predvođeni Garjajevim, krajem 90-tih su proveli vlastito istraživanje koje se odnosilo na potpunu DNA ili 100% DNA.

Kako su tada znanstvenici tvrdili, to je mutavo od njih kad imamo “junk” materijal DNA. Ipak, otkrića kažu da nije bilo niti malo mutavo, istraživanje je otkrilo kako bezvrijedna DNA nije uopće samo nekakav redundantni ostatak slučajne evolucije“.

Lingvisti su otkrili kako sekvencioniranje kodona 95% „ne-kodirajuće DNA“ slijedi pravila osnovne jezične sintakse i da definitivno postoji struktura i logika u sekvenci koda, baš kao nekakav biološki jezik.

Daljnjim istraživanjem, kažu da su otkrili kako kodoni u stvari formiraju riječi i rečenice upravo kao u uobičajenom ljudskom jeziku a koje slijede gramatička pravila.

Tako je barem netko po prvi put u povijesti pretpostavio porijeklo jezika pripisujući ga DNA sa dodatnom pretpostavkom da je moguće da je sama ta DNA gramatika poslužila kao glavni nacrt za razvoj ljudskog govora.

Ipak, najviše iznenađuje eksperiment kojeg su Rusi izveli, a u kojem je uspješno i “in vivo” reprogramirana DNA sekvenca korištenjem koherentnog laserskog svjetla. A zbog gramatičke sintakse DNA jezika, oni su uspjeli „modulirati“ koherentno lasersko svijetlo, čak i radio valove i dodati semantiku tj. značenje valu nosiocu.

Najimpresivnije otkriće je bilo „moduliranje vala nosioca govornim jezikom“ koje, dokazano eksperimentom, ima učinak reprogramiranja DNA.

To znači da se naša vlastita DNA može jednostavno reprogramirati ljudskim govorom, uz malo „moduliranja“ vala nosioca riječima!

To nije bilo nimalo mutavo, već je vrlo bučno odjeknulo u znanstvenim krugovima. Jer, sigurno je da je „jezik gena“ puno, puno stariji od bilo kojeg ljudskog jezika i možda nije mutavo vjerovati da je, baš kao što Ivan kaže, u početku stvarno bila riječ.


Ipak „mutavo“ znači i „nedorečeno“ ako se to tako shvati.

I zato, dok se zapadna znanost i danas se koristi genetskim bio-kemijskim reinženjeringom za premještanje DNA kodona u DNA molekuli, ruski znanstvenici su nastavili koristiti modulirano lasersko svijetlo kako bi činili istu stvar.

I dokazali su se vrlo uspješnim u popravljanju oštećenog DNA materijala „in vivo“, i tako, pommalo i polaku, stvari su u medicini su počele mutirati

Tako se terapije laserskim svjetlom danas uspješno primjenjuju i u nekim europskim sveučilišnim bolnicama na različitim vrstama raka kože, jer rak se tako liječi bez ikakvog ožiljka.

Detaljnim ispitivanjem uočeno je da DNA ima valni oblik od deset Φ spirala koji se „ugađa na srce“ i tako je sposobna primati njegove zvučne emocije. Znanstvenik Daniel Winter je to „ugađanje“ objasnio implozijom dugih valova u kratke valove, kao mehanizmom prijenosa emocija srca vlastitoj DNA.

Omjeri valnih dužina su uvijek isti, a održavaju omjer Platonove zlatne sredine izražene u Φ, matematičke omjere poznatog Fibonachi niza. Da ponovim, Φ je iracionalan, nedostižan broj koji predstavlja Platonov opis savršene harmonije u prirodi, takozvana zlatna sredina opisana u prošloj objavi.

Winter dalje tvrdi da DNA ne hrane samo emocije, već i  stanični metabolizam i uzimanje hrane. Biljke primaju to svjetlo izravno od Sunca korištenjem klorofila u svojem lišću i koriste proces fotosinteze za vezivanje fotona Sunca, a životinje i ljudi ga dobivaju posredno od biljaka.

Ispada da je svrha metabolizma i u biljkama i u životinjama ustvari kreiranje visoko koherentnog ultraljubičastog laserskog svijetla unutar DNA, čime se pogoni obnavljanje i replikacija stanica.

Po njemu, sve je vezano za kreiranje kratkih valova ultraljubičastog svjetla.

Mnoge kasnije studije su otkrile postojanje jasne relacije između našeg mentalnog i emocionalnog stanja sa zdravljem. Dokazano je, negdje sam pročitao, i to da će male bebe, nezavisno o kvaliteti hranjenja, ako im nedostaje pažnje i „dodira ljubavi“ majke, vjerojatno umrijeti!

Zaključak, dodir ljubavi majke se nekako šalje izravno u DNA male bebe!

I tako, ova istraživanja DNA skoro da u potpunosti dokazuju metaforički napisano evanđelje po Ivanu: „U početku bijaše riječ, po njoj je sve postalo, u njoj je bio život koji je donio svjetlost ljudima“.

Winter dalje pojašnjava kako naše emocije programiraju DNA i oblikuju imunološki sustav naših stanica, naš „bio kompjuter“. Kaže da negativne emocije razaraju koherenciju imunološkog sustava, dok ga pozitivne emocije ojačavaju.

I tvrdi da su najzdravije stvari za naš „bio kompjuter“, tj. imunitet, one koje treba osigurati u životu, prosvjetljenje i uzbuđenost. One na duge staze daju dugovječnost.

Dakle, osjećati nije isto što i misliti, zar ne? Stvar je u tome kako se čovjek osjeća, a ne što na silu misli i zato ne treba „previše misliti“ već se treba „dobro osjećati“.

Ili, da to malo mutiranije i modernije kažem , treba se više osjećati pozitivno nego misliti pozitivno. Jasno je da to znači da nije dobro misliti da je za nas „pozitivno“ ono što drugi kažu da je „pozitivno“ već sami osjećati što je za nas “pozitivno”.


I kad ovo sve „saberemo u jedno“ pitanje je vjerujemo li stvarno u evoluciju kao slučajnost i djelo slijepog čovjeka? Naime, jedan od najvažnijih stupova Darvinizma su „mutavi“ geni koji mutiraju bez obzira na vanjske promjene u okolini.

Po njima, razlog preživljavanja leži u „slučajnoj“ boljoj mogućnosti za preživljavanje, pa se zato taj proces naziva „preživljavanje najprilagođenijihili „preživljavanje najmutavijih“.

Komparacija pridjeva je mutav, mutaviji, najmutaviji, a zbog svega navedenoga teško je dokučiti tko je mutaviji, Darwin i njegovi mutirani sljedbenici ili ruski i mnogi drugi od toga vremena izmutirani znanstvenici.

Na primjer, mutavi profesor evolucijske biologije, Simon Conway Morris, koji vjeruje u nužnost postojanja uzvišenog, božanskog uzroka za našu evoluciju iznosi nove i interesantne argumente.

Ukazuje na „brdo primjera“ identičnih sličnosti bioloških funkcija u prirodi, koji su nastali potpuno neovisno unutar različitih vrsta i nisu se nikako mogle „prenositi“ pomoću slučajne razmjene gena. Razumijete, evolucija je došla do „istog rješenja istog problema“ puno puta, a to onda ne može biti slučajno.

Ili još mutaviji dr. Bruce Lipton koji se apsolutno ne slaže s aksiomom Darvinizma i tvrdi da same stanice imaju sposobnost za savršeno reprogramiranje svojih vlastitih DNA kada to zahtijevaju uvjeti vanjske okoline. To nema veze sa slučajnosti.

Genetičar John Kearns je dao dokaz te hipoteze stavio bakteriju koja nije mogla provariti laktozu u okolinu koja je sadržavala samo laktozu, čime je laktoza bila jedini mogući izvor hrane. Umjesto odumiranja, te bakterije su same reprogramirale svoj DNA tako da su mogle preživjeti i hraniti se laktozom.

Vidite, tako i bakterije koje razviju otpornost na antibiotike nisu mogle mutirati slučajno kako tvrdi Darwin, kao i što nagli skok u inteligenciji svijesti Neandertalca od prije nekih 35.000 godina nije mogao biti slučajan.

Mutavi Darvinisti i cijela ta teorija nema rješenje za takve stvari i zato to ne može biti prava znanost.

I tako, glavno je pitanje isto kao i na početku, kad bijaše samo riječ. Je li evolucija proces koji vuče prema nekakvom krajnjem cilju negdje u budućnosti ili nas slučajne mutacije slučajno guraju naprijed?

Odnosno, je li uopće važno što je bilo prije, kokoš ili jaje?


Ali jasno je, iako DNA otkrića ujedno pokazuju i stvarno malo znamo o DNA to nas nije spriječilo u namjeri da modificiramo genome usjeva i organizama po svojoj želji.To vrlo rizično, jer restrukturiranje DNA molekule razara valna svojstva DNA.

Znanstvenici tvrde da je DNA ustvari logički napisana knjiga života, pa ako ne naučimo govoriti DNA jezikom a istovremeno mijenjamo njena pravila vjerojatno ćemo ispasti „još mutaviji” čak “mutaviji i od najmutavijih“.

Tako, narušavamo prirodnu ravnotežu i harmoniju kojoj istovremeno toliko težimo.

Mi smo već dovoljno „omutavili“, a pitanje je koliko će tek „omutaviti“ biti buduće generacije. I sigurno je da će oni dio naše „mutavosti“, ni slučajno slučajno, naslijediti od nas.

Panta rei.

Za kraj, ponovit ću svoj zaključak iz prošle objave: „bilo koji rad, znanstveni ili poluznansveni, pa i ovaj članak nije i ne može biti ničiji priručnik. Svatko mora sam sebi napisati svoj“.

Ovaj put sa malim dodatkom: „pišite ga i živite na način da se osjećate dobro, pa kako ispane.”

Vaš Galvanizator

U SERIJALU “MUTO”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s