MUTO, MUTAV MUTO

Za početak, citirat ću svoj zaključak kojim sam završio prethodnu objavu “U sredini dobra i zla”:

„bilo koji rad, znanstveni ili poluznansveni, pa i ovaj članak, nije i ne može biti ničiji priručnik. Svatko mora sam sebi napisati svoj.“

Ova objava je svojevrstan nastavak.

Starogrčki filozof Heraklit je davno rekao „PANTA REI“ ili „SVE TEČE“, a što je Preradović parafrazirao u „samo mjena stalna jest“.  

Heraklit kaže da je svijet pun suprotnosti i sve je u kretanju i nema nepromjenjivog bitka. Jedno „isto“ prebiva u nama, postoji jedinstvo svijeta, ali to jedinstvo čini spoj suprotnosti. Sve stvari proizlaze iz jednog, a jedno iz svih stvari.

Danas, fizika kao znanost počiva na tome. Sve je izmjena energije. Mudri Heraklit je „u ono vrijeme“ odlično shvaćao pojam relativnosti stvarnosti.

Samo i opet, zbog našeg shvaćanja temeljenog na sposobnostima našeg opažaja, odnekud je sve moralo „početi“.

Tako evanđelje po Ivanu kaže: „u početku bijaše Riječ“. I nastavlja tako da je riječ bila Bog i da je sve po njoj postalo, u riječi je bio život koji donosi svjetlost ljudima.

I svi znamo da su riječi moćna stvar, je li moguće da je „u početku“ bila riječ? Darwinovi pobornici kažu „ni slučajno“, jer sve je danas rezultat slučajnih promjena ili mutacija. Od Amebe do čovjeka.

Ipak mnogi tvrde da ni slučajno nije sve slučajno. I ja tako mislim.


Koliko puta ste čuli da ljudi kažu za nekoga čovjeka da je „mutav“?

Na Wikipediji značenje toga pridjeva nisam mogao pronaći, ni na portalima hrvatskog leksikona, ali sam ga pronašao na hrvatskom jezičnom portalu hrvatski.enacademic.com.

Mȕtav je pridjev a znači pod 1. nijem i pod 2. onaj koji se loše izražava; nedorečen ili šutljiv.

Porijeklo riječi je iz talijanskog „muto“.

Kako je izvor talijanski upisao sam u google prevoditelj talijanski „muto“ i dobio hrvatski prijevod „nijem“. Hm?

Čini mi se da, ako nekome kažete „jesil’ ti mutav“, da taj neće to shvatiti kao „jesil’ ti nijem“ pa bi vrlo lako mogao dati „vrlo bučan odgovor“. Čak i da nekoga šutljivog ili nedorečenog upitate „jel’ on mutav“ imam osjećaj da će isti „vrlo izražajno“ objasniti „tko je ovdje mutav“.

Zato nijemom čovjeku kažemo da je nijem, šutljivom da je šutljiv, a onome koji se ne zna izražavati ništa ne kažemo, samo mutavo prešutimo. To je mudro ponašanje pa se može pomisliti da „mutav“ znači mudar, samo sam siguran da „jesil’ ti mutav“ nikome ne znači „jesil’ ti mudar“.

Tako da mi je sve to postalo “malo mutavo“.

Kako je talijanski ustvari latinski jezik upisao sam u prevoditelj latinski „muto“ i dobio hrvatski prijevod „promijenjen“. Aha, isti je korijen riječi, mutiran znači promjenjen, mutacija znači promjena, „mutav“ znači „mutiran“ ili promijenjen, tj. „drugačiji od drugih“.

Samo je ta riječ kod nas dobila „negetaivnu konotaciju“. Pridjev „mutav“ nije ono kako je opisano na na hrvatskom jezičnom portalu, i nema značenje kao u latinskom jeziku.

Od značenja riječi promijenjen raznim jezičkim mutacijama ljudi su došli do značenja priglup, zar ne?

Sad je pitanje, zašto kad mutirani Darvinisti to isto kažu, neki ljudi nemaju ništa protiv, a kad im ja to kažem onda ti isti ljudi mi žele čak i fizički izmutirali moj “lični opis“.

Na primjer, ako Darvinisti kažu čovjeku da je “skoro pa majmun” svi oduševljeno plješću, a ako ja to kažem svi me „dobro isplješću“. Očigledno da oni to isto nekako drugačije kažu, drugačijom frekvencijom koja kod ljudi izaziva drugačije osjećaje i reakcije.

I drugo pitanje, kako to da današnji znanstvenici „šutljivo“, tj. „mutavo“ mutiranim Darvinistima objašnjavaju kako je Darwin već „u ono vrijeme“ bio poprilično „mutav“?


Dok sam se u zadnjoj objavi „U sredini dobra i zla“ bavio prirodnom težnjom čovjeka da pronađe svoju životnu „zlatnu sredinu“, vrlo šturo sam se, zbog praktične primjene na članak, bavio i važnim znanstvenim otkrićima o genima i programiranju našeg „bio kompjutera

Odnosno DNA spirale, pa evo da kratko ponovim.

Najdublje „zapadno“ istraživanje DNA ikada provedeno je na 5% ljudskog DNA niza, nazvano Internacionalnim projektom ljudskog genoma. Ostalih 95% niza nije istraživano jer je proglašeno bezvrijednom ili „junk“ DNA i smatralo se da taj „kod“ nije značajan.

Međutim to je bilo prilično „mutavo“, jer pronađeno je samo 30.000 gena ljudske DNA, samo tri tisuće više od genoma miša. Otkriće da ljudi dijele čak 98% svojih gena sa čimpanzama, a ipak, na DNA razini imamo više zajedničkog s dupinima nego s majmunima iako im izgledom nismo ni malo slični nije dobro odjeknulo.

Tako to istraživanje razlike DNA između ljudi i životinja ne može objasniti razlike u stupnju svjesnosti i inteligentncije.

Nasuprot njima, ruski fizičari, molekularni biolozi, embriolozi i eksperti u lingvistici predvođeni Garjajevim, krajem 90-tih su proveli vlastito istraživanje koje se odnosilo na potpunu DNA ili 100% DNA.

Je li i to bilo „mutavo“ od njih, ako imamo “junk” materijal DNA? Otkrića kažu da nije jer jer istraživanje otkrilo kako bezvrijedna DNA nije uopće “samo nekakav redundantni ostatak slučajne evolucije“.

Lingvisti su otkrili kako sekvencioniranje kodona 95% „ne-kodirajuće DNA“ slijedi pravila neke osnovne jezične sintakse i da definitivno postoji struktura i logika u sekvenci koda. Kao nekakav biološki jezik.

Daljnim istraživanjem, kažu da su otkrili kako kodoni u stvari formiraju riječi i rečenice upravo kao u uobičajenom ljudskom jeziku a koje slijede gramatička pravila.

Tako je barem netko po prvi put u povijesti pretpostavio porijeklo jezika pripisujući ga DNA sa dodatnom tezom da je moguće da je sama ta DNA gramatika poslužila kao glavni nacrt za razvoj ljudskog govora.

Sigurno je da je „jezik gena“ puno, puno stariji od bilo kojeg ljudskog jezika i možda nije „mutavo“ vjerovati da u početku bijaše riječ, a onda da samo mjena stalna jest.

I kako sam u prošlom članku naveo, najviše iznenađuje eksperiment kojeg su Rusi izveli,  a u kojem je uspješno i “in vivo” reprogramirana DNA sekvenca korištenjem koherentnog laserskog svjetla.

Tu nije bio kraj eksperimentima. Zbog pretpostavke gramatičke sintakse DNA jezika, oni su uspjeli „modulirati“ koherentno lasersko svijetlo, čak i radio valove i dodati semantiku tj. značenje valu nosiocu.

Zbunjujuće i najimpresivnije otkriće je bilo „moduliranje vala nosioca govornim jezikom“ ima učinak reprogramiranja DNA, a to znači da se naša vlastita DNA može jednostavno reprogramirati ljudskim govorom, naravno uz „moduliranje“ korektne frekvencije vala nosioca riječima!

To nije bilo nimalo „mutavo“, već je vrlo „bučno“ odjeknulo u znanstvenim krugovima.


Ipak „mutavo“ znači i „nedorečeno“ ako se tako shvati.

I zato, dok se zapadna znanost i danas se koristi „genetskim bio-kemijskim reinženjeringom“ za premještanje DNA kodona u DNA molekuli, ruski znanstvenici su nastavili koristiti modulirano lasersko svijetlo kako bi uradili istu stvar.

I dokazali su se vrlo uspješnim u popravljanju oštećenog DNA materijala „in vivo“. I pomalo, stvari su u medicini počele mutirati, tako se terapije laserskim svjetlom danas uspješno primjenjuju i u nekim europskim sveučilišnim bolnicama na različitim vrstama raka kože, i rak se liječi bez ikakvog ožiljka.

Isto tako, u prošlom članku sam opisao kako je dokazano da se DNA može reprogramirati emocijama. Detaljnim ispitivanjem uočeno je da DNA ima valni oblik od deset Φ spirala koji se „ugađa na srce“ i tako je sposobna primati njegove zvučne emocije.

Da ponovim, Φ je iracionalan, nedostižan broj koji predstavlja Platonov opis savršene harmonije u prirodi.

Znanstvenik Daniel Winter je to „ugađanje“ objasnio implozijom dugih valova u kratke valove, kao mehanizmom prijenosa emocija srca vlastitoj DNA. Omjeri valnih dužina su uvijek isti, a održavaju omjer Platonove zlatne sredine izražene u Φ, matematičke omjere poznatog Fibonachi niza.

I dalje tvrdi da DNA s plavim ultraljubičastim svjetlom ne hrane samo emocije, već i  stanični metabolizam i uzimanje hrane. Biljke primaju to svjetlo izravno od Sunca korištenjem klorofila u svojem lišću i koriste proces fotosinteze za vezivanje fotona Sunca, a životinje ga dobivaju posredno od biljaka.

Ispada da je svrha metabolizma i u biljkama i u životinjama ustvari kreiranje visoko koherentnog ultraljubičastog laserskog svijetla unutar DNA, čime se pogoni obnavljanje i replikacija stanica. Po njemu, sve je vezano za kreiranje kratkih valova ultraljubičastog svijetla.

I tako, ova istraživanja DNA upravo opisuju metaforički napisano evanđelje po Ivanu:

„U početku bijaše riječ, po njoj je sve postalo, u njoj je bio život koji je donio svjetlost ljudima“.


Osim toga. mnoge studije su otkrile postojanje jasne relacije između našeg mentalnog i emocionalnog stanja sa zdravljem. Na primjer, onaj tko najviše govori o nekoj bolesti obično je i ima.

Dokazano je, negdje sam pročitao, i to da će male bebe, nezavisno o kvaliteti hranjenja, ako im nedostaje pažnje i „dodira ljubavi“ majke, vjerojatno umrijeti! Zaključak, „dodir ljubavi“ majke se nekako šalje izravno u DNA male bebe!

Daniel Winter pojašnjava kako naše emocije programiraju DNA i oblikuju imunološki sustav naših stanica, naš „bio kompjuter“. Kaže da negativne emocije razaraju koherenciju imunološkog sustava, dok ga pozitivne emocije ojačavaju.

I tvrdi da su najzdravije stvari za naš „bio kompjuter“, tj. imunitet, one koje treba osigurati u životu, prosvijetljenje i uzbuđenost. One na duge staze daju dugovječnost.

Osjećati nije isto što i misliti, zar ne? Stvar je u tome kako se čovjek osjeća, a ne što na silu misli. Zato ne treba „previše misliti“ već se treba „dobro osjećati“.

Ili, da kažem modernije, treba se više „osjećati pozitivno“ nego „misliti pozitivno“, pogotovo ne misliti da je za nas „pozitivno“ ono što drugi kažu da je „pozitivno“.


I kad ovo sve „saberemo u jedno“ pitanje je vjerujemo li stvarno u evoluciju kao slučajnost i „djelo slijepog čovjeka“?

Jedan od najvažnijih stupova Darvinizma su „mutavi“ geni  koji mutiraju bez obzira na vanjske promjene u okolini. Razlog preživljavanja leži u  „slučajnoj“ boljoj mogućnosti za preživljavanje, pa se zato taj proces naziva „preživljvanjem najprilagođenijih“ ili „preživljavanje najmutavijih“.

Komparacija je mutav, mutaviji, najmutaviji. I teško je dokučiti tko je mutaviji, Darwin i njegovi mutirani sljedbenici Ili ruski i mnogi drugi znanstvenici.

Na primjer, profesor evolucijske biologije, Simon Conway Morris, koji vjeruje u nužnost postojanja uzvišenog, božanskog uzroka za našu evoluciju i koji iznosi nove i interesantne argumente.

Tako je, prema njemu, evolucija došla do „istog rješenja istog problema“ puno puta. Ukazuje na „brdo primjera“ identičnih sličnosti bioloških funkcija u prirodi, koji su nastali potpuno neovisno unutar različitih vrsta i nisu se nikako mogle „prenositi“ pomoću slučajne razmjene gena.

Ili je još mutaviji dr. Bruce Lipton koji se apsolutno ne slaže s aksiomom Darvinizma i tvrdi da same stanice imaju sposobnost za savršeno reprogramiranje svojih vlastitih DNA kada to „zahtijevaju“ uvjeti vanjske okoline.

Genetičar John Kearns je dao dokaz te hipoteze.

Stavio je bakteriju koja nije mogla provariti laktozu u okolinu koja je sadržavala samo laktozu, čime je laktoza bila jedini mogući izvor hrane.Umjesto odumiranja, te bakterije su same reprogramirale svoj DNA tako da su mogle preživjeti i hraniti se laktozom.

Vidite, tako je i sa bakterijama koje razviju otpornost na antibiotike o čemu sam pisao u objavi „Vražje Božje Vražje djelo“. Ni one nisu mogle „mutirati“ i razviti otpornost „slučajno“ kako tvrdi Darwin.

Isto tako nagli skok u inteligenciji svijesti Neandertalca od prije nekih 35.000 godina nije mogao biti slučajan, i zato mutavi Darvinisti nemaju rješenje za isto.


I tako, glavno je pitanje danas, je li evolucija proces koji vuče prema nekakvom krajnjem cilju negdje u budućnosti ili nas „slučajne mutacije slučajno guraju naprijed“?

Je li važno ili nije što je bilo prije, kokoš ili jaje? Ja ne znam, znam samo ono što vjerujem da znam.

Iako DNA otkrića ujedno pokazuju i stvarno malo znamo o DNA to nas nije spriječilo u namjeri da modificiramo genome usjeva i organizama po svojoj želji. Znanje se prenosi riječima, slušati, čuti i zapamtiti znači znati, zar ne? Znamo da je to vrlo rizično, jer restrukturiranje DNA molekule razara valna svojstva DNA.

Znanstvenici tvrde da je DNA ustvari logički napisana knjiga života, pa ako ne naučimo govoriti DNA jezikom a istovremeno mijenjamo njena pravila vjerojatno ćemo ispasti „još mutaviji” čak “mutaviji i od najmutavijih“.

Tako, mi ljudi, narušavamo prirodnu ravnotežu i harmoniju kojoj istovremeno toliko težimo.

I opet lako za mene i za mnoge od nas. Mi ćemo se ili već jesmo dovoljno približili svojoj zlatnoj sredini, svatko sam za sebe, naravno.

Mi smo već dovoljno „omutavili“, a pitanje je koliko će „mutave“ biti buduće generacije, one koje će dio naše „mutavosti“ ni slučajno slučajno naslijediti od nas.

Jer, Panta rei.

Za kraj, ponovit ću svoj zaključak iz prošlog članka:

„bilo koji rad, znanstveni ili poluznansveni, pa i ovaj članak nije i ne može biti ničiji priručnik. Svatko mora sam sebi napisati svoj“.

Ovaj put sa malim dodatkom:

„pišite ga da vam bude dobro u životu. Živite na način da se osjećate dobro, pa kako ispane.”

A, sigurno postoji nekakva univerzalna harmonija, nekakva „zlatna sredina“ života, o tome drugi put.

Vaš Galvanizator

U SERIJALU “MUTO”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s