Paradoks (grč. παράδοξος, paradoksos = nevjerojatan; para- = protiv, dóxa = mišljenje) jest misao koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ljuskom zaključku. Dovoljno je da neka pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obrnuto da ju nazivamo paradoksom.
Paradoks ima svoju svrhu, on daje snažan poticaj za razmišljanje koji otkriva slabosti naših sposobnosti da sudimo. I često su jednostavni paradoksi doveli do velikog intelektualnog napretka. Isto tako, paradoks nije proturječnost ili kontradikcija. Njegov dokaz nije “logički” upitan, ali sam po sebi je “intuitivno” vrlo upitan.
To je problem jer se u psihologiji smatra da intuicija uključuje mogućnost čovjeka da sazna valjano rješenje za probleme i odluke.
Možda najzanimljiviju definiciju paradoksa daje Mark Sainsbury: “jedan naizgled neprihvatljiv zaključak koji proizlazi iz naizgled prihvatljive pretpostavke, putem naizgled prihvatljivog zaključka“.
Baš zbog raznih društvenih paradoksa u vrijeme korone, ja sam imao više vremena za svoje Galvanizatorove kućne mudrolije. Tako sam uspio završiti čitanje zanimljive knjige pod nazivom „Sebični gen“.
Knjiga je ponekad naporna, autor je Richard Dawkins, poznati i popularni „teoretičar evolucije“. Knjiga je jednostavno, kako volim reći, „popunila neke rupe“ u mome razmišljanju.
Ispočetka sam mislio da mi je u ruke došla slučajno ali jasno je da to nije tako, uostalom, kao i sve u životu. Tako sam odlučio napisati ovaj članak.
Dakle, ukratko, Dawkinskova knjiga govori o genima, odnosno o tome kako različiti “inteligentni” geni organiziraju sav život koji postoji i kako matematičkim algoritmima kroz svoj interes ili sebičnost održavaju prirodnu ravnotežu života u Svemiru.
Glavna teza je da su geni sebični jer im je to svrha. Odnosno, kako geni jesu život, oni prvo moraju osigurati svoj opstanak pod svaku cijenu. Tako se oni radi potrebe opstanka, udružuju, stvaraju, grade i održavaju život kroz stvaranje raznih simbioza koje nazivamo DNK.
Dakle, kažu, gen je materija koja nosi “k0d“ ili nekakav strukturirani program koji se izvršava. Geni kodiraju materiju i tako stvaraju razne oblike života i tako se događa evolucija. Jedan od oblika evolucije je i čovjek.
U knjizi, Dawkins uvjerljivo iznosi niz dokaza opstanka i prilagodbe različitih vrsta u prirodi na principu opstanka gena pod svaku cijenu, npr, dokazuje da će na svijetu, zbog sebičnosti gena, uvijek biti podjednak broj žena i muškaraca jer će tako ljudska vrsta najbolje opstati.
Dawkinsova knjiga je njegova priča i teza o inteligentnoj genetski programiranoj evoluciji. Zato sam se i ja upitao je li mi knjiga došla u ruke slučajno ili je i to dio izvršavanja nekog k0da evolucije.
Recimo, radi se možda o izvršavanju nekoga moga k0da za pronalazak onoga što mi je potrebno. Ili je možda pisanje ove moje objave uzrokovano vašim k0dovima, za znatiželju koji će aktivirati vaš k0d za čitanje, koji će pozvati vaš k0d za analizu pa za zaključivanje i tako dalje.
Ako je tako, onda mi knjiga nije došla u ruke slučajno i baš u vrijeme raznih boleština i pripadajućih “znanstvenih” eksperimenata.
Pa počnimo.
Dakle, ljudi sve u životu, pa i ovu korona zarazu, vide kao proces ili niz događaja. I svi vide isto kao različito, jer ni ja ne mogu vidjeti stvarnost vašim, niti vi mojim očima. Neki to vide ovako: „Bože moj, kako je to sebično i nepravedno, zašto si poslao virus da nam to radi, da nas ubija“.
Dawkins to vidi drugačije: „to i je svrha virusa, jer da nema virusa danas ne bi bilo ni šišmiša niti bilo čega drugoga.“ Čovjek je virusu i virus čovjeku najbolji prijatelj. Začarani krug sebičnosti.
Bez obzira kako netko to vidi, k0d kao k0d sam po sebi ne poznaje pojam sebično ili nesebično. To je samo program bez bilo kakvih osjećaja, pojam za niz “izvršavanja” nečega. Tako se i virus k0d izvršava “tako kako se izvršava” i nikako drugačije.
Po Dawkinsu, evolucija nije bogomdana, nije izvana kontrolirana niti nadzirana, već samokontrolirana i stvar samorekodiranja koje ovisi o okolini jer, po teoriji sebičnog gena, za sve postoji najveći mogući razlog, opstanak, pa se prema tome događa i svaka evolucija. I kako kaže Dawkins, gen sam po sebi odlučuje što će u budućnosti biti. Na primjer, bakterija, biljka, medvjed ili čovjek.
Nadalje, po njemu, tijelo je kao rezultat k0da gena obična materija koja služi kao sredstvo evolucije. Metaforički rečeno, gledajući sve kao proces, tijelo je prijevozno sredstvo, komunikacijska infrastruktura, i privremeno distributivno skladište.
I kao takvo, materija ili tijelo omogućuje razmnožavanje i tako pruža k0du mogućnost trajnog opstanka u vremenu i prostoru. I zato nema k0da iznad k0da gena.
Gen je čista, pravedna i jedina inteligencija po čemu je sve stvoreno. On će reći, kako je gen ustvari sva inteligencija koja postoji pa je on i stvorio sav život.
Tako bi i svaka infekcija ustvari predstavljala evolutivni proces kodiranja izazvana potrebom za opstankom nekog gena.
Međutim, svaki k0d je, na bilo koji način, nečime ili od nekoga “pozvan na izvršenje“ inače se ne bi izvršavao. I naravno, postoji problem, naime nijedan k0d nije “samo-stvoriv“. Stvaranje programa zahtijeva programiranje, izrada k0da zahtjeva kodiranje.
Pa, ako je po Dawkinsu čovjek samo dio “plana gena”, onda je gen sredstvo nekog “višeg plana”. I ja se pitam kako bi hladni čisti k0d mogao stvoriti biće sa intuicijom.
I što to poziva intuiciju na izvršenje? Baš tu intuiciju koja mi na uho mi šapuće da nije k0dirana materija to što u suštini znači život. Ona mi izravno kaže: “ti takav, svojim k0dom odnosno k0dovima ograničen ne možeš to shvatiti“ Zato je Dawkins priznati znanstvenik darvinista, a ja nisam.
Pa kako bih je mogao shvatiti jedan virus? Recimo, da sam ja virus ja ne bih bio baš jako sretan. Biti tako malen i nepokretan i još k tome nemati sposobnost razmnožavanja i održavanja unutar svoje vrste nije baš iz pogleda mene kao čovjeka nešto poželjno.
Znanstvenici tvrde da je virus materija “nepotpunog k0da”, kako tvrde čestica materije na granici živog i neživog. A realno, svaki k0d je k0d, a to je li “nepotpun” i koliko je “potpun” je po njemu kodiranom biću apsolutno nevažno. Dakle, k0d “je”, i ako “je” tek onda ima svoju svrhu. Izvršavati se.
I zato, što ja znam je li virus sretan ili ne i može li on uopće biti sretan ili ne? I pitanje je otkud dolazi svrha nečega takvog kao što je virus, iz sebičnosti samog sebe ili od nekakvoga drugog plana?
Kao i mnogi, tako i ja osobno vjerujem da postoji “plan života” i da nije život plod niti slučajnosti niti sebičnosti “kodirane materije” i bjesomučnog repliciranja takvog k0da radi opstanka.
Za početak, nikakvom samom “replikacijom” k0da se ne može stvoriti tijelo pa onda ni život u tijelu. Za bilo kakvo stvaranje potrebna energija, a isto tako, ne može se ubiti materija kao oblik energije, već se jedino može ubiti “život u materiji”.
Iz fizike znamo da se samo oblici materije koji posjeduju unutarnju kinetičku energiju mogu zbog toga sami od sebe kretati kao na primjer živa bića. Dočim, neki drugi oblici to baš i ne mogu, na primjer kamena stijena ili virus.
U stvarnosti, ako virus nije živ on ne posjeduje unutarnju energiju pa ne može skakati, ulaziti, izlaziti, čak niti imati bilo kakav plan. I isto tako ne može se ubiti “život u virusu” kad ga nema. Nadalje, ako je materija “živa” ona troši energiju i mora se nekim oblikom energije „hraniti“.
Za razliku od bakterija i drugih oblika života virus se ne mora hraniti. A ako se ne mora hraniti nema razlog nekoga “napadati“.
I zato , samo u ljudskom umu virus ulazi i izlazi, napada i brani se, zna i ne zna, vidljiv je a nevidljiv, lijepi se i odljepljuje. To nije personifikacija kao stil izražavanja već čista “antropomorfizacija” što označava davanje je ljudskih osobina stvarima i pojavama a koje oni sami ne posjeduju.
Odnosi se na neviđene stvari i nepoznate sile, a posebno je česta u religiji.
Sad, vidite li paradokse? Neki je oblik materije, na primjer onaj kojeg zovemo virus, živ samo ako ga mi proglasimo živim. Zaista, njegov k0d “života” nama izgleda binaran. Kao jedan običan prekidač, on ili off. Je ili nije?
Dakle, ne treba biti super-inteligentni znanstvenik da bi se zaključilo da se boriti protiv “nečega” može jedino ako znamo „što je to“, a boriti se protiv “nekoga” ako znamo “tko je to”.
I sad je naravno pitanje, je li virus „tko“ ili je “što”? Iako znanstvenici kažu “nešto između”, virus koji nema DNK je “nešto” a ne “netko“.
Iako “nešto” za čovjeka postoji samo ako na bilo koji način percipira u stvarnosti, ako ga može osjetiti, za današnje znanstvenike virus postoji kad ga nekako „otkriju“. A kad otkriju “nešto“, kako znaju da je to stvarno neki zločesti virus ako ga ne osjete u stvarnosti?
Kažu da znaju, samo na Wikipediji ih ima pobrojanih na stotine, a kako su oni opasni, onda se treba boriti protiv njih. Na kraju, kako to boriti se protiv virusa stvarno izgleda mogli smo vidjeti prošlih mjeseci.
Teška je ta borba protiv “nevidljivog neprijatelja nepotpunog k0da”. Jer, kako se boriti kad nema kemijskog lijeka za nepotpun k0d? A i da je potpun što je, nema lijeka za k0d već može postojati samo kemijski lijek za tijelo. A k0d je samo nekakav program.
Program koji se programira. I zato, da bi se ipak nekako borili “protiv” na brzinu smo izmislili tehnologiju umjetnog programiranja k0da DNK. Iako to ne razumijemo i znamo da ne razumijemo do kraja, odjednom smo povjerovali u dobrobiti umjetne rekombinacije gena i kontrolirane mutageneze.
Neki to zovu svemogućim “lijekom” za budućnost. Uistinu, što će sve prouzročiti to umjetno rekodiranje? Halo Dawkins, što će reći naš “sebični gen” i kako će reagirati na nekakvo eksperimentalno umjetno “programiranje” našeg DNK k0da.
Ovim se eksperimentom ne liječi tijelo, već novom tehnologijom umjetno rekodiramo, tj. reprogramirano jedan dio našeg k0da kojeg ja zovem “obrambeni k0d“. Vrši se inženjering i reinženjering naših životnih kiselina, “RNK” i “DNK”.
I iako stvar izgleda jako komplicirana, ona se na jednostavnom primjeru otpornosti organizma na otrove može jako pojednostaviti. Na primjer, za “otpornost” organizma na uljeza važan je k0d za prepoznavanje uljeza.
Naš će ga organizam kad se s njem susretne prepoznati kao “nešto” nepoznatog k0da s čim se treba boriti. I tako, dok traju kemijske reakcije i razmjena energije unutar tijela, ako se tijelo izbori, k0d za prilagodbu će ažurirati obrambeni k0d.
Opis k0da i način odgovora na uljeza ili nepoželjne čestice, prebaciti će iz „nepoznato“ u „poznato“, a od tog trenutka će prilagođeni obrambeni k0d znati što treba raditi u slučaju novog susreta. Znat će postupak što sa uljezom svaki put u budućnosti.
To je prirodan proces i mehanizam od rođenja do kraja života.
Tako su u prošlosti standardna cjepiva služila tome da što prije potaknu taj mehanizam. I ona su doista pomagala u prošlosti, ponajviše za one bolesti čiji je uzrok bilo “živo biće”. Na primjer Kolera, Tifus i Kuga su infekcije uzrokovane bakterijama.
No ta “cjepiva s uzročnikom” nisu bila efikasna jer se bolest ipak stoljećima pojavljivala. Sve dok nije pronađen “lijek”, dok nismo u organizam počeli ubacivati gljivice koju još nazivamo antibiotik.
Pa, kako u prirodi veći oblik jede manji živi oblik energije, tako gljivice pojedu bakterije pa se onda nema što gluparati i mirna Bosna.
Ali kako to biva u prirodi, kad nastradaju uhljebi, tako kao kolateralna šteta nastradaju drugi vrijedni zaposlenici. Osim toga, zbog inteligentnog i proračunatog sebičnog gena, po Dawkinsu žive bakterije zato „evoluiraju“ i prilagođavaju svoju otpornost a to onda “postane” problem našeg organizma.
Zato danas vidimo da antibiotici nisu preporučeni lijek i postaju najveći neprijatelj našeg prirodnog obrambenog k0da.
Iako je to sve poznato, i iako znamo da se život u “mrtvom” virusu ne može ničim bukvalno ubiti, mi ga preko dalekovidnice i u komentarima ubijamo svaki dan.
I ljudi tako misle da će “ubiti virus u sebi” ako se cijepe ili reprogramiraju.
Ali, nijedan veći organizam ne “ubija život” u drugom organizmu već ga on pojede a otpadne otrovne čestice prirodnim putem eliminira.
To oduvijek bila i ostala stvar izmjene energije u prirodi i oduvijek, virusi, bakterije, gljivice i čovjek žive u prirodnoj simbiozi gdje veći oblici života “jedu” manje, tako se hrane i tako preživljavaju.
I naravno, zato uhljeb i uljez, živo i neživo nisu jedno te isto. Znate i sami, kad imate virozu, kako kažu, čekate da sama prođe, da se tijelo izbori za sebe. Potrebno je jačati otpornost organizma i sve će biti OK.
Kažu to iz jednostavnog razloga: “što je zdravije tijelo to će se ono biti otpornije”, jer naravno, takvo tijelo će biti prilagodljivije na utjecaje iz okoline jer će imati više energije za obranu i otpor.
Međutim to ljudima nije dovoljno.
Tehnologija i znanost su napredovali, pa sad kao znamo i kako programirati obrambeni k0d tako da vrijedi jednako za sve iako i sami znate da nije isto programiramo li računalo koje savršeno radi ono koje već dobrano „šteka“.
Vidite, k0d je k0d, ali zapisivanje i pohrana k0da na materiju je prirodni kemijski proces koji po prirodnim zakonima razmjene energije nikad nije savršen i kontroliran proces. Zbog relativnosti nikad ne daje potpuno isti rezultat. To je razlog zašto “replikacije” k0da štekaju i zašto nema vječnog života.
Očigledno, priroda jednostavno “ne dopušta” evoluciju k0da nekog bića do „savršenog k0da“.
Kad bi to bilo dopušteno onda bi postojao k0d koji se može u vječnost replicirati baš takav kakav je i bez problema. Takav savršen sebičan k0d bi jedini opstao jer bi on jedini imao svrhu i svi ostali k0dovi bi bili nepotrebni i kao takvi izbrisani iz stvarnosti.
Takav k0d nikad ne bi stvorio nešto drugačije, sve bi bilo isto i jednako kodirano, jedan k0d i jedno tijelo. Za tijelo onda ne bi bilo hrane, pa tijelo i materija ne bi preživjeli. Na kraju, takav k0d ne bi imao što izvršavati pa ga ne bi niti bilo.
Zato mora postojati “viši plan” koji organizira život, gene i k0dove baš tako i sa ciljem da spriječi savršenstvo a tako i samoubojstvo života.
Zaista postoje neki znanstvenici su uvjereni da se može naći rješenje za sve, i da, baš zbog njih i zato što baš oni oni postoje, sve će biti super savršeno.
Ali, priroda ne poznaje savršenstvo onako kako ga mi pojmimo, ona je savršeno programirana da ne stvara savršenu stvarnost. I zato, nije moguće napraviti, bilo neko cjepivo, bilo tableticu, ili bilo kakvu kemiju koja će jednako svima pomoći.
Ne postoji način da čovjek umjetno stvori super otpornog čovjeka, jednostavno zato što ne može i ne treba. Zato niti jedno “cjepivo” za virus nije uspjelo stvoriti čovjeka otpornog na virus. I zato to neće biti ni ova mRNK tehnologija.
No, to i proizvođači i znanstvenici znaju ali ne odustaju od te ideje iz puno interesnih razloga. Pa imamo političare koji na virus gledaju kao na političkog neprijatelja pa ga se boje k’o samog vraga. Zato virus mora biti “antropomorfizacijski” živ, pokretan, jak i snažan. Još je bolje ako je nevidljiv.
S druge strane, prirodno je na čestice koje zovemo virus gledati kao na bilo koju drugu “otrovnu hranu”. Jer kad čestica nekako „uđe“ u naše tijelo, to je isto kao da smo ga pojeli i tako se otrovali.
Inače se svime i svačime trujemo svaki dan. I očigledno, nije svaki otrov za svakoga jednako otrovan. Pa je i virus kao i svaki drugi otrov, uvijek otrovniji za one koji su već nečim zatrovani i za one čija su tijela potrošena i nemaju energije za obranu. Za tijeka koja dobrano štekaju.
Tako uistinu sve ovisi o sposobnosti za obranu odnosno otpornosti, odnosno količini energije koju imamo za obranu. Zato je svaki čovjek “drugačije” otporan. Zato je i korona virus za neke bio super otrovan, za neke manje otrovan, a za neke uopće nije otrovan.
Ali, ako za neke taj virus nije uopće otrovan, to znači da obrambeni k0d za takvog uljeza u tom čovjeku već postoji. On je već prije prepoznat i očigledno nije iznenada došao od nekog šišmiša kasnije.
I zašto bi se onda takav čovjek htio reprogramirati svoj dobar prirodni obrambeni k0d na umjetan način. Možda zato da bi uspješno umjetno mutirao jer želi evoluirati prema većem savršenstvu. Čovjek 2.0. Pa čovjek 2.1, 2.2, pa čovjek 3.0. Ciklički, virus-anti-virus, baš kao i neki računalni operacijski sustav sa svim svojim aplikacijama.
Super.
Ali znate da se neka aplikacija na jednom računalu odjednom “smrzne”, a na drugome ne. To je zato jer računalo nije neki savršen “organizam”. Događaju se pogreške u kemijskom zapisivanju bitova na disk i pogreške nekompatibilnosti k0dova. Isto tako, kemijski procesi u svakom različitom tijelu drugačije se odvijaju pa programiranje daje različite rezultate.
Zato nitko ne zna i ne može biti siguran kako će se obrambeni k0d nakon reprogramiranja ponašati.
Možda se neki ljudi se žele reprogramirati jer su “bolji” ljudi zato što “misle na druge”. Bravo, lijepo i pohvalno. Međutim, otpornost organizma nije nekakva “kolektivna” stvar već sposobnost svakog organizma ponaosob. I to sa ne baš jasnim ishodom.
Čak je i programiranje jednog čovjeka upitnog rezultata, a za veći uspjeh, svakog bi čovjeka trebalo drugačije re-programirati. Pa čak i da se to napravi, ni to ne bi bilo dovoljno, jer nesavršeni kemijski procesi ne dozvoljavaju uvijek isti rezultat.
Osim toga, da bi takvo programiranje stvarno imalo svrhe trebalo bi, prije primjene, barem znati imamo li mi već dobar, možda i bolji obrambeni k0d od onoga kojeg bismo stvorili ili narušili umjetnim programiranjem.
Zašto onda tvrdnja da barem 80% ljudi treba jednako re-kodirati i možda tako i unazaditi?
K tome, i vrijeme i praksa pokazuju da to u borbi protiv sebičnog virusa nema smisla. Na primjer, cjepivo „protiv“ tzv. virusa gripe postoji već puno godina, a nije nikad “iskorijenilo” virus gripe, niti je ikada stvorilo nešto što se ne može, “kolektivnu otpornost” ljudske vrste na virus gripe.
Svake se godine ljudi cijepe „protiv“ gripe i na kraju puno ih umre od gripe. I ne zna se pouzdano bi li umrli oni koji se nisu cijepili da su se cijepili i obratno. Zato na kraju kažu: “virus gripe prebrzo mutira, rekodira se, sorry moj narode!”, Pa je li to onda još uvijek isti taj virus i gripa ili nešto drugačije?
Je li to to što mislimo da „je“?
Meni je lako zaključiti da zaista nema kolektivnog obrambenog k0da u prirodi niti će ga ikada biti, niti će ga itko ikada uspjeti na bilo koji način umjetno stvoriti. Pa onda nikakvo “univerzalno” reprogramiranje koje svima pomaže ne može biti uspješno. Zato jer zakoni prirode kažu: “samo mijena vječna jest” ili “sve teče”.
I vidimo da očigledno velika većina ljudi ima dobro programiran prirodan obrambeni k0d na korona viruse, a oni koji ga nemaju možda ga i ne mogu imati. Organizam jednostavno “šteka”.
Otpor je po definiciji rad, sposobnost odupiranja, stvar energije. Nema imunosti i ništa nije imuno ni na što. Samo nešto ima više energije pa je jače od drugoga.
I zato neki znanstvenik kaže: “sve to super radi, ali eto, ne znamo baš zašto, negdje kod nekih šteka“. A ustvari, dogodio se događaj suprotan od onoga što čovjek zna i očekuje od prirode.
Paradoks, divna riječ koja sve rješava.
Samo, kad bi znanstvenik priznao da je to paradoks to bi značilo da “ne razumije ni zašto ni kako”, a onda on ne bi bio baš neki znanstvenik. I zato, ako netko ukazuje na te paradokse, on će mu reći: “što ti pričaš, po tebi onda nema rješenja , ti si protiv znanosti, ti si tamo neki antivakser i slično.”
A to nema veze sa znanošću. Pa iz fizike znamo da se u prirodi, u trenutku, milijarde i milijuni raznih k0dova izvršavaju i rade po nekom planu. I u svakom trenutku događa se reprogramiranje. Elektroni u atomu kolabiraju u trenutku, bez izmjerenog proteka vremena. U prirodi ništa nije isto jer se svaki trenutak sve mijenja.
Znamo i to da će se svako biće boriti da preživi, do kraja, svim sredstvima jer to je smisao života. Smisao je “biti živ ili “živjeti” kroz vrijeme, a to je stvar “osjećaja života” a ne programiranog genetskog k0da. Bića, pa i ljudi su uistinu jedinstveno programirani na način da imaju različite materijalne oblike ili tijela različite energije. Svako biće je original za sebe.
Vremenom je čovjek shvatio da je svaku materiju moguće kemijski održavati da sporije propada. I kao što su potrebni majstori za popravak neživog automobila, tako su nastali majstori za popravak živog organizma.
Mi ih zovemo liječnicima.
Pa evo što je naš ministar zdravstva, dok je još bio liječnik, na samom početku ove epidemije rekao. Citat: „ gledajući cjelokupnu sliku, malo je vjerojatno da ćemo bilo kakvim mjerama mi uspjeti onemogućiti ono što virus planira napraviti, ne samo u RH nego na cijelom svijetu. Prije ili kasnije će njegovi dometi biti onakvi kakvi jesu. To i nije loše zato što preko 80 posto ljudi koji obole nemaju značajnije tegobe.“
Dakle, po njemu, sve će odrediti priroda, ili plan ili Bog, kako hoćete.
A opet i ipak se kasnije zdušno zalagao za paradoksalne “mjere” i za paradoksalna “eksperimentalna cjepiva”.
Mi ljudi razumijemo da netko s kime se ne slažemo drugačije misli, a misli drugačije jer drugačije razumije, shvaća i vrednuje stvari i pojave. To su sve različiti procesi.
Dat ću primjer. Ako ste cijepili svoju djecu i ona nisu imala vidljivih zdravstvenih problema onda vjerojatno logika k0da za vrednovanje kaže “DA” cijepljenju, a ako su djeca imala neke vidljive zdravstvene probleme onda vjerojatno kaže “NE”.
Vrednovanje je vezano za interes i zato je k0d za vrednovanje najsebičniji k0d svakog bića ponaosob. Po tome k0du se razlikuju biće od bića unutar vrste. To je pitanje subjektivnog vjerovanja što je dobro a što loše po njegov život.
Zato je Beroš drugačije vrednovao opasnost dok je bio liječnik a drugačije dok je postao veliki ministar.
I sve bi bilo super da i u tome ne vidimo paradoks. Paradoks je nešto o čemu imamo pojma da postoji i iako ne znamo ni zašto ni kako postoji.
Ne shvaćamo što se događa ali znamo da se događa. A onda ga možemo osobno vrednovati.
Logičan odgovor na paradoks je stvar osobne mašte pojedinca i njegove logike stečene iskustvom kroz vrijeme. Dakle, vrednovanje stvarnosti i događaja nije kolektivna stvar. Nije rezultat nekog po nekome jednog savršenog k0da, tj. jednologike ili jednoumlja kako volimo reći.
Ako netko hoće ljude uvjeriti u vrijednost “nečega” to može uspjeti samo ako pojedinac bude to “nešto” vrednovao kao smisleno, svrsishodno ili sebi korisno.
I ako netko misli silom to promijeniti neće uspjeti. Ljudi su živa bića, biti živ je sam po sebi najveći interes stvorenja i zato stvorenja sve rade iz interesa života. To je vezano uz integritet, uz “ja” svakog čovjeka kao čovjeka.
Na primjer, ako jedni iz interesa kažu drugima da su glupi anti-vaxeri, drugi će iz interesa reći prvima da su glupi pro-vaxeri. Ipak, nije čovjek ovca niti je milijun ljudi krdo, ljudi su ljudi a društvo je društvo. Zato, ja kao ja, nisam ni “pro” ni “anti” jer je to apsolutno prirodi irelevantno.
Na kraju, ljudi sami odlučuju oko vrijednosti nečega za svoj interes. Od kad postoje, od vremena Rajskog vrta, jabuka, zmije i Adama i Eve. To je prirodno, to zovemo sloboda izbora. Samo je pitanje kako i na koji način to svatko od nas razumije i shvaća.
A naše shvaćanje ovisi o tome koliko vjerujemo da “znamo” i “razumijemo“.
Zasigurno, da ljudi misle i vjeruju da je neko cjepivo za njihovu djecu najbolja stvar, tko ga ne bi uzeo? I po Dawkinsu, njihov sebični gen opstanka, bi im to kao njihov vladar naložio.
I u povijesti prakse svega cijepljenja, u svim društvima, bez obzira imala ili ne imala birokratsko znanstvenu “obvezu cijepljenja“, postotak procijepljenosti nekim cjepivom je isti ili vrlo sličan.
Pa zašto onda nekim društvima, posebno nama Hrvatima treba “obaveza” i zašto smo u samom svjetskom vrhu po broju nametnutih obaveza i ekperimenata na našoj djeci?
Iako je, ponajviše nas Hrvate, redom najveće vjernike, Isus učio: “tko ste vi da sudite drugima” A ne samo u nekom trenutku već kroz cijeli život neki Hrvati žele određivati sudbinu drugih.
Naravno, baš zbog te Isusove poruke ne žele biti krivi za rezultat i onda, ako se dogodi problem pronalaze se viši “moralni ciljeve”. Kažu: “ipak treba netko suditi jer su Hrvati stoka koji ne misle na druge.”
U krdu stoke odluka pojedinca nema baš neke važnosti i često se koristi riječ osvijestiti baš zato što to treba netko drugi napraviti. I tako se opet dogodilo da netko tko tlači nekoga ustvari osvještava drugoga da je to tlačenje samo i isključivo u njegovom interesu.
Zato je nepopularni Bill Gates, proričući razne ovakve događaje, izjavio: „uz sva ulaganja u znanost, čovjek je toliko malo evoluirao, prvenstveno u svijesti“.
Bill zaista nije važan, ali ova njegova izjava mi služi samo za postaviti ključno pitanje. Dakle “može li se uistinu u svijesti evoluirati?“.
Ako vidimo rezultate kroz povijest odgovor je “ne”. Jer što dublje idemo samo imamo sve više paradoksa ali i milijun novih dilema.
Jesi li se cijepio? Zašto si se cijepio? Zašto se nisi cijepio? Imaš COVID putovnicu?
Pa pogledajte mjere koje razni Pilati nude kao rješenje u ovoj situaciji: „Perite ruke, zatvorite se i izolirajte od života, odmaknite se jedni od drugih“. I možda je to uistinu evolucijski maksimum logike čovjeka danas.
Dawkins bi samo odmahnuo rukom i rekao: “prirodno, ljudski gen nije postao dovoljno sebičan da bi čovjek postao savršen“.
Naravno, Gates nije u pravu. Svijest je samo odlika neke vrste koja nema baš neke veze sa percepcijom, shvaćanjem i vrednovanjem stvarnosti pojedinog bića. Svijest, baš kao i virus ima svoj savršen binaran k0d.
Ili si budan ili nisi budan Ili si svjestan ili nisi. I zato bi, možda, najbolji odgovor Gatesu bio: “sve u svoje vrijeme”.
A paradoksi kao pojave postoje, nije važno razumijemo li ih ili ne. Pa evo jednoga: “ja sam sam sebi dobar baš ovakav kakav jesam, pače odličan”. I što bih se onda nadograđivao kad ne vidim smisao toga?
To bi tek bio paradoks. Jer, fizikalno gledajući, svaki je prirodni proces nepovratan. Osim toga tako svaki prirodni proces obavezno rezultira gubitkom energije i mijenja stanje entropije.
Zato, logika moga k0da mi govori da ideja stvaranja umjetne kolektivne otpornosti ili popularno “imuniteta krda” nikada neće uroditi plodom. Čak i po Dawkinsu to je nemoguće jer će se tome neki sebični gen nekog drugog bića jako suprotstaviti.
Uvijek se stvori svojevrsni pokret otpora paradoksalnim zaključcima koji traži da se prvo riješe paradoksi a onda možemo govoriti o zaključcima.
Uzmimo jedan beznačajan primjer: „držite razmak od dva metra na otvorenom“. Ako netko to vidi kao paradoks on će tražiti odgovor, na primjer što se događa sa prijenosom virusa kad puše jak vjetar a što kad ne?
Zašto baš dva metra? Ili, zašto najstariji ne poštuju kolektivne mjere, to je paradoks, dokazano je da su baš oni najugroženiji?
E baš to nije paradoks. Sebični gen im govori, ej čovječe pa život je život, ti si pri kraju pa daj ga živi, kreći se, odi u ljekarnu, odi u park, nađi druge. Uz to k0d za vrednovanje kaže, čuo si, mladi su ionako sigurni pa se ne “sjekiraj”.
Ili još bolji primjer. Čitao sam u medijima kako se ljudi snebivaju nad ponašanjem bolesnog čovjeka koji je, citiram iz medija: “došao na hitnu operaciju i kasnije se saznalo da je bio u kontaktu sa zaraženim a nije to rekao.”
A onda se tlo potreslo i ti isti koji sude, trkom, rušeći sve pred sobom ravno na ulicu ili u sklonište, bez da su se sami upitali hoće li tako možda zaraziti druge. Tako logika “misli na druge” nestane u trenutku. Nevažno je pitanje: “čovječe jesi li ti svjestan što činiš”.
Svijest nije materija a ni program materije, svijest predstavlja osnovnu značajku paradoksa života, kao pojava označava misterij i fenomen. A baš taj fenomen omogućuje svakom čovjeku da može napredovati u razumijevanju sebe i okoline.
Da bi čovjek napredovao on prvo treba biti svjestan, tj. budan. I postoji milijun narodnih mudrosti oko toga, ali samo jedna je uzročna posljedična, ona glasi: “oprez je majka mudrosti”.
Pa je li čovjek koji trči po mRNK spasonosni eksperimentalni sadržaj mudar?
Psiholozi kažu da je krajnji cilj bića i njegovog shvaćanja spoznati stvari. Sve što nismo spoznali kao bića je nama uistinu nepoznato. Spoznaja nije isključivo stvar racia i k0da, ona može biti i iracionalna i intuitivna a najčešće za sve to uključeno.
Na primjer, ako razmišljate o ovome što sam napisao to će potaknuti na izvršavanje vaš k0d za vrednovanje.
Jasno je da ova objava ima premalo energije pa tako i vrijednosti da bi se vaše shvaćanje odjednom promijenilo. Isti rezultat bi bio i da ste vi tako nešto napisali a ja pročitao.
Ali ako samo na trenutak prestanete razmišljati da se sve puši dopustit ćete sami sebi da se uključe antene za intuiciju. A ako kratko istinski oslušnete sebe, dogodit će vam se kao i meni sa Dawkinsovom knjigom. I da se s ničim ne slažete i da ne vjerujete ni jednu jedinu riječ, vidjet ćete i u ovome neki smisao.
Ipak, ne možete neprekidno dugo osluškivati intuiciju jer će vaš sebični gen interesa preuzeti stvar u svoje ruke. To zovu ego.
Ipak, probajte bar na trenutak, možda vrijedi, nikad ne znate, pa to nam i sama znanost kaže. Za kraj, ima i ona biblijska: “blago onima koji vjeruju a ne vide“, ali i novo-biblijska: “blago onima koji vjeruju da vide”.
Mislim, koja je svrha negirati paradokse ako vidimo da postoje?
Da vas pitam: “je li stvarna ova epidemija” vi ćete mi odgovoriti svatko na svoj način. Ako vjerujete da postoji onda postoji a ako ne onda ne, a to nije paradoks.
Zato ja, od početka ove epidemije, nikad nikoga ne pitam o tome što on misli i kako se ponaša, što čini i zašto. Ne želim o tome suditi i zato ne postavljam takva pitanja. I baš zbog toga sam sebe smatram slobodnim.
Na kraju, moj k0d za vrednovanje mi govori da svemu ovome napisanom nešto nedostaje, da nije potpuno i da onda nema smisla tako nešto objaviti.
Moj obrambeni k0d mi kaže: “ako to tako objaviš samo će te neki zbog toga napasti, čemu onda to”? S druge strane, moje shvaćanje ljudi govori kaže: “dobro je, objavi to, nije replika, evolutivno je, dakle ima vrijednost.”
I tako u krug, a svaki moj k0d sebično vuče na svoju stranu. I što sad?
Bez obzira ne sve k0dove, intuicija mi kaže: “ne ispravljaj i ne popravljaj, stisni enter, pa kako bude bude“. Intuitivna odluka je binarni k0d, je ili nije, baš kao i život jednog virusa i k0d samo-selektivne ljudske svijesti.
Kao što sam na početku i rekao, ne postoji čarobno „superinteligentno znanstveno rješenje“. A priroda je uzročno-posljedična ili kauzalna i tako ova riječ djelom postade
Vaš Galvanizator!
U SERIJALU “k0d”
- #1 VRIJEME PARADOKSA
Paradoks (grč. παράδοξος, paradoksos = nevjerojatan; para- = protiv, dóxa = mišljenje) jest misao koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ljuskom zaključku. […] - #2 MALI KALIMERO
Bez obzira što su neki danas više nego ikad zabrinuti za budućnost, ne vjeruju da su drugi ljudi jednako zabrinuti […] - #3 KONTROLA KOCKE
Po religiji Darvinove evolucije sve što čovjek sada radi je prirodno. Mao sebično, ali što se tu može, takav je […]
POČETNA STRANICA 
Komentiraj