#VRIJEME PARADOKSA

Lijep pozdrav svima!

Kako se nalazimo u situaciji zapovjedne karantene koja je drastično usporila naš rad, tako sam i ja, protiv svoje volje prinuđen drugačije raditi.

Morate priznati da nismo bili u nikad paradoksalnijoj situaciji.

Previše toga nama u vrijeme ove neviđene zaraze nema baš nekog velikog smisla, sve je puno paradoksa.

Paradoks (grč. παράδοξος, paradoksos = nevjerojatan; para- = protiv, dóxa = mišljenje) jest misao koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ljuskom ispravnom zaključku. Dovoljno je da neka pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obrnuto da ju nazivamo paradoksom.

Paradoks ima svoju svrhu, daje snažan poticaj za razmišljanje koji otkriva slabosti naših sposobnosti da sudimo. I često su jednostavni paradoksi doveli do velikog intelektualnog napretka.

Paradoks nije proturječnost ili kontradikcija, njegov dokaz nije logički upitan, ali sam po sebi je intuitivno vrlo upitan. To je problem jer se u psihologiji smatra da intuicija uključuje mogućnost prema kojoj se može saznati valjano rješenje za probleme i odluke.

Možda najzanimljiviju definiciju paradoksa daje Mark Sainsbury: jedan naizgled neprihvatljiv zaključak koji proizlazi iz naizgled prihvatljive pretpostavke, putem naizgled prihvatljivog zaključka“.


I baš zbog tih raznih paradoksa, ja sam imao više vremena za svoje Galvanizatorove kućne mudrolije. Tako sam uspio završiti čitanje zanimljive knjige pod nazivom „Sebični gen“.

Knjiga je ponekad naporna, autor je Richard Dawkins, poznati i popularni „teoretičar evolucije“.

Ovime niti preporučam niti ne preporučam tu knjigu za čitanje, niti ću, niti želim govoriti ni u prilog niti protiv autora.

Knjiga je jednostavno, kako volim reći, „popunila neke rupe“ u mome shvaćanju.

Mislio sam da mi je u ruke došla slučajno ali imam filing da to nije tako, uostalom, kao i sve u životu.

Pa, kud’ svi tu i mali Mujo, tako sam i ja odlučio iskoristiti ta nova saznanja i napisati članak vezan za epidemiju ovim prokletim životinjskim virusom.

Ako netko misli da ću ovom objavom pokušati pružiti neko čarobno „superinteligentno znanstveno rješenje“, odmah, na početku, ću ga razočarati, takvo što ne postoji.

Kao što, niti postoji, niti će ikad postojati tableta, tekućina, plin ili bilo što drugo kao lijek protiv bilo kakvog virusa. Jedini lijek smo sami sebi.

Vjerujem da će ovaj članak barem nekome biti od koristi.


Dakle, knjiga govori o genima, o tome kako različiti inteligentni geni organiziraju sav život koji postoji i kako matematičkim algoritmima kroz svoj interes ili sebičnost održavaju prirodnu ravnotežu.

Glavna teza je, geni su sebični jer im je to svrha, odnosno kako geni jesu život, prvo moraju osigurati svoj opstanak pod svaku cijenu.

Pa se geni radi potrebe opstanka, udružuju, stvaraju, grade i održavaju život kroz stvaranje raznih simbioza koje nazivamo DNK.

Gen je materija koja nosi “k0d“ ili nekakav strukturirani program koji se izvršava.

Tako geni po programu stvaraju razne oblike života i tako se događa evolucija, a jedan od oblika evolucije je i čovjek.

Dawkins uvjerljivo iznosi niz dokaza opstanka i prilagodbe različitih vrsta u prirodi na principu opstanka gena pod svaku cijenu, npr, dokazuje da će na svijetu, zbog sebičnosti gena, uvijek biti podjednak broj žena i muškaraca jer će tako ljudska vrsta najbolje opstati.

Dawkinsova knjiga je njegova priča o inteligentnoj programiranoj evoluciji.

I tako sam se i ja upitao je li mi knjiga došla u ruke slučajno ili je i to dio izvršavanja nekog k0da evolucije, recimo izvršavanje moga k0da za pronalazak onoga što mi je potrebno.

Ili je možda pisanje ove moje objave uzrokovano vašim k0dovima, za znatiželju koji će aktivirati vaš k0d za čitanje, koji će pozvati vaš k0d za analizu pa za zaključivanje i tako dalje.


Počnimo.

Ljudi sve pa i ovu zarazu vide kao proces ili niz događaja i svi vide isto kao različito. Ja ne mogu vidjeti stvarnost vašim očima niti vi mojima.

Poanta je da neki ljudi neki virus vide ovako: „Bože kako je to sebično i nepravedno, zašto virus to radi, on me ubija, on je moj neprijatelj.“

Po Dawkinsu, sam virus vidi istinu drugačijom: „to je moja svrha, mora se izvršavati moj k0d, jer da se ne izvršava ne bi bilo ni tebe ni šišmiša niti bilo čega drugoga.“

Čovjek je tako virusu najbolji prijatelj i da nema čovjeka ne bi bilo ni virusa.

Pitanje je što je tu kome sebično?

Poanta je, naravno, ni jedan k0d ne poznaje pojam sebično ili nesebično. To je program bez bilo kakvih osjećaja, niz vlastitih izvršavanja.

I tako, po Dawkinsu, evolucija nije bogomdana, nije izvana kontrolirana niti nadzirana, već samokontrolirana i stvar samorekodiranja koje ovisi o okolini.

Po tome se i virus k0d izvršava “tako kako se izvršava” i nikako drugačije, a ovisno o svemu oko njega.

Odnosno, on je, na bilo koji način, nečime ili od nekoga “pozvan na izvršenje“.

Dakle, po teoriji sebičnog gena, za sve postoji najveći mogući razlog, opstanak, pa se prema tome događa i svaka evolucija.

Tako bi i svaka infekcija ustvari predstavljala evolutivni proces re-kodiranja izazvana potrebom za opstankom nekog gena.

I kako kaže Dawkins, gen sam po sebi odlučuje što će u budućnosti biti. Na primjer, bakterija, biljka, medvjed ili čovjek.

Tijelo je kao rezultat k0da gena obična materija koja služi kao sredstvo evolucije.

Metaforički rečeno, gledajući sve kao proces, tijelo je prijevozno sredstvo, komunikacijska infrastruktura, i privremeno distributivno skladište.

I kao takvo, materija ili tijelo omogućuje razmnožavanje i tako pruža k0du mogućnost trajnog opstanka u vremenu i prostoru.

I nema k0da iznad k0da gena, gen je čista, pravedna i jedina inteligencija po čemu je sve stvoreno.

Dakle, za Dawkinsa sav život počinje od k0da gena.

On će reći, kako je gen ustvari sva inteligencija koja postoji pa je on i stvorio sav život.


A ja ću ipak reći da nijedan k0d nije samo-stvoriv. Ako je po Dawkinsu čovjek samo dio “plana gena”, po meni “gen je sredstvo nekog višeg plana”.

I zato je Dawkins priznati znanstvenik darvinista, a ja nisam.

Jer ja se pitam kako bi hladni čisti k0d mogao stvoriti biće sa intuicijom.

Kao što osjećamo, intuicija nema neki program ili k0d po kojem radi. I baš ta intuicija na uho mi šapuće da nije k0dirana materija to što u suštini znači život.

Ona mi izravno kaže: “ti takav, svojim k0dom odnosno k0dovima ograničen ne možeš to shvatiti

Kako bih je mogao shvatiti jedan virus?

Da sam ja virus ja ne bih bio baš jako sretan, jer, biti tako malen i nepokretan i još k tome nemati sposobnost razmnožavanja i održavanja unutar svoje vrste nije baš iz pogleda mene kao čovjeka nešto poželjno.

Ljudski gledano, znanstvenici tvrde da je virus materija nepotpunog k0da. Tako kažu da je on čestica materije na granici živog i neživog.

Ali, realno, svaki k0d je jednostavno k0d, a to je li “nepotpun” i koliko je “potpun” je njemu i po njemu kodiranom biću apsolutno nevažno.

Dakle k0d “je”, a ako “je” i tek onda ima svoju svrhu. Izvršavati se.

I zato, što ja znam je li virus sretan ili ne i može li on uopće biti sretan ili ne.

Pa je pitanje otkud dolazi svrha nečega takvog kao što je virus.

Iz sebičnosti samog sebe ili od nekakvoga plana?


Kao i mnogi vrhunski znanstvenici u povijesti, i ja vjerujem da postoji “plan života” i da nije život plod niti slučajnosti niti sebičnosti k0dirane materije i repliciranja k0da.

Za početak, nikakvom samom replikacijom k0da se ne može stvoriti tijelo pa ni život u tijelu jer je za bilo kakvo stvaranje potrebna energija. 

Isto tako, ne može se ubiti materija kao oblik energije, može se jedino ubiti “život u materiji“.

Iz fizike znamo da se oblici materije koji posjeduju unutarnju kinetičku energiju mogu zbog toga sami od sebe kretati, kao na primjer živa bića. Neki drugi oblici to baš i ne mogu, na primjer kamena stijena ili virus.

Samo u ljudskom mozgu virus ulazi i izlazi, napada i brani se zna i ne zna, vidljiv je a nevidljiv, lijepi se i odljepljuje.

Naravno, ako virus nije živ on ne posjeduje energiju pa ne može skakati, ulaziti, izlaziti, čak niti imati bilo kakav plan.

A isto tako ne može se ubiti “život u virusu” kad ga nema.

Osim toga, ako je materija “živa” ona troši energiju i mora se nekim oblikom energije „hraniti“.

I za razliku od bakterija i drugih oblika života virus se ne mora hraniti.

A ako se ne mora hraniti nema razlog nekoga “napadati“.

9Vidite paradokse.

I zato je neki oblik materije, na primjer onaj kojeg zovemo virus, živ samo ako mi vidimo da je živ.

Njegov k0d “života” nama ljudima izgleda binaran, jedan običan prekidač, on ili off.

Je ili nije.


A ljudi k’o ljudi, uvijek se bore protiv nekoga ili nečega.

I ne treba biti super-inteligentni znanstvenik da bi se zaključilo da se boriti protiv “nečega” može jedino ako znamo „što je to“, a boriti se protiv “nekoga” ako znamo “tko je to“.

I sad je naravno pitanje je li virus „tko“ ili je “što”?

Po svemu što istraživači kažu virus je “nešto” a ne “netko“.

To “nešto” za čovjeka postoji samo ako na bilo koji način percipira u stvarnosti, kažemo ako ga osjeti.

Ipak, za znanstvenike virus postoji kad ga „otkriju“.

A kad otkriju “nešto“, kako znaju da je to stvarno neki virus kad ga ne osjete u stvarnosti?

Ipak, kažu da znaju što je to i kažu da su uspješni u potrazi, samo na Wikipediji ih ima pobrojanih na stotine.

A kako su oni opasni, onda se treba boriti protiv njih.

Na kraju, kako to boriti se protiv virusa stvarno izgleda vidite ovih dana.

Pa i sami kažu da je to borba protiv nevidljivog neprijatelja nepotpunog k0da.

Kako se boriti kad nema kemijskog lijeka za nepotpun k0d?

I da je potpun, nema lijeka za k0d, može postojati samo kemijski lijek za tijelo, čak i za dušu.

K0d je samo nekakav program, on se programira.

Pa da bi se ipak nekako borili “protiv” tako smo na brzinu izmislili tehnologiju umjetnog programiranja.

Iako to ne razumijemo i znamo da ne razumijemo do kraja, odjednom vjerujemo u dobrobiti rekombinacije gena i kontrolirane mutageneze.

I uistinu, puno ljudi se žuri vidjeti što će prouzročiti umjetno rekodiranje.

Čak to zovu lijekom za budućnost.

Ali, nije tako, nijedno cjepivo nije bilo lijek, a ovo tzv. mRNK nije ni cjepivo u smislu njegova značenja kako ljudi misle.

Sadržaj unutar šprice je eksperimentalni “programer” našeg k0da.

Ovim se eksperimentom ne liječi već se novom tehnologijom umjetno re-kodiramo.

Re-programirano onaj dio kojeg ja zovem “obrambeni k0d“.

Drugim riječima vrši se inženjering i reinženjering, te reprogramiranje gena, dakle naših životnih kiselina. “RNK” i “DNK”.


Stvar izgleda komplicirana ali se to na primjeru izvršavanja k0da može pojednostaviti.

Za otpornost organizma važan je k0d za prepoznavanje uljeza koji će ga u trenutku ulaska neke čestice u tijelo prepoznati kao uljeza “nepoznatog k0da“.

To je prirodan proces i mehanizam od rođenja do kraja života.

Dok traju kemijske reakcije i razmjena energije unutar tijela, i ako se tijelo izbori, k0d za prilagodbu će ažurirati obrambeni k0d.

Opis k0da i način odgovora na uljeza ili nepoželjne čestice, prebaciti će iz „nepoznato“ u „poznato“.

I od tog trenutka će prilagođeni obrambeni k0d znati što treba raditi. Znat će postupak što sa uljezom svaki put u budućnosti.

Standardna cjepiva su doista pomogla u prošlosti, ali za one bolesti čiji je uzrok bilo živo biće.

Na primjer Kolera i Tifus su infekcije uzrokovane bakterijama a ne virusima.

U tijelo smo ubacili gljivicu koju još nazivamo antibiotik, koja onda “pojede” bakterije koje odjednom prave gluposti jer više nego je potrebno i proizvode otrovne supstance.

Kao nekakvi pokvareni uhljebi kojih naš organizam sadrži 1000 puta više nego vlastitih stanica.

A kako u prirodi veći oblik jede manji živi oblik energije, tako gljivice pojedu bakterije pa se onda nema što gluparati i mirna Bosna.

A kako to biva u prirodi, kad nastradaju uhljebi tako kao kolateralna šteta nastradaju drugi vrijedni zaposlenici.

I to postaje problem našeg organizma. Da se to ne bi dogodilo, zbog toga što postoji viši „plan prirode” bakterije „evoluiraju“ i prilagode svoju otpornost.

Dawkins bi rekao da je to zbog inteligentnog i proračunatog sebičnog gena.

Zato danas vidimo da antibiotici nisu uvijek preporučeni lijek jer ti umjetno stvoreni otrovi postaju najveći neprijatelj našeg obrambenog k0da.

Za razliku od bakterija, život u “mrtvom” virusu se ne može ničim bukvalno ubiti, bez obzira što ga preko dalekovidnice i u komentarima ubijamo svaki dan.

Ljudi misle da će “ubiti virus u sebi” ako se cijepe ili, još bolje, reprogramiraju.

Ipak, organizam to ne radi, on će otrovnu materiju, živu ili neživu, više ili manje uspješno “asimilirati” i štetnost “eliminirati“.

To oduvijek bila i ostala stvar izmjene energije u prirodi i oduvijek, virusi, bakterije, gljivice i čovjek žive u prirodnoj simbiozi.

Veći oblici života jedu manje oblike.

Ipak uhljeb i uljez, živo i neživo nisu jedno te isto.

Znate i sami, kad imate uljeza ili virozu kako kažu, čekate da sama prođe, da se tijelo izbori za sebe, a kad imate bakterijsku infekciju onda ćete popiti antibiotik.

Zato, kažu, kad imate virozu, kažu „samo jačajte otpornost organizma“ i sve će biti OK.

Kažu to iz jednostavnog razloga: “što je zdravije tijelo to će se ono biti otpornije”.

Takvo tijelo će biti prilagodljivije na utjecaje iz okoline jer će imati više energije za obranu i otpor.

Nije isto programiramo li na računalu koje savršeno radi ili na računalu koje već dobrano „šteka“.

Vidite, K0d je k0d, ali zapisivanje i pohrana k0da na materiju je prirodni kemijski proces a koji po prirodnim zakonima razmjene energije, nije savršen proces.

I još, zbog relativnosti nikad ne daje potpuno isti rezultat.

To je razlog zašto replikacije k0da štekaju i zašto nema vječnog života.

Plan i program prirode ne dopušta evoluciju k0da nekog bića do „savršenog k0da“.

To bi bio k0d koji se može u vječnost replicirati baš takav kakav je i bez problema.

Takav k0d nikad ne bi stvorio nešto drugačije.

I opet s dobrim razlogom.

Jer kad bi se to dogodilo savršen sebičan k0d bi jedini opstao.

On bi jedini imao svrhu i svi ostali k0dovi bi bili nepotrebni i kao takvi izbrisani iz stvarnosti.

A tako bi sve bi bilo isto i jednako kodirano, jedan k0d i jedno tijelo.

Za tijelo onda ne bi bilo hrane, pa bi od svega ostao samo k0d, tijelo i materija bi nestale.

Na kraju, što bi značio taj k0d?

Ništa, ne bi imao što izvršavati pa ga ne bi niti bilo.

Zato mora postojati “viši plan“, nešto što organizira život, gene i k0dove baš tako i sa nekim ciljem.

Netko ili nešto ne dopušta genu savršenstvo a tako i samoubojstvo života.


Ljudi, znanstvenici su uvjereni da se može naći rješenje za sve.

I tako, zbog njih i jer oni postoje sve će biti super savršeno.

Iako ljudi teže savršenstvu po svojoj mjeri, priroda ne poznaje savršenstvo. Ona je savršeno programirana da ne stvara ljudima savršenu stvarnost.

I zato, više sam nego siguran da nikada neće napraviti bilo neko cjepivo, bilo tableticu, bilo kakvu kemiju koja će jednako svima pomoći.

Ne postoji način da će čovjek uspjeti stvoriti super otpornog čovjeka.

Zato niti jedno “cjepivo za virus” nije uspjelo stvoriti čovjeka otpornog na virus, pa neće ni ova mRNK tehnologija.

Jednostavno zato što ne može i ne treba.

No to i proizvođači i znanstvenici znaju ali ne odustaju od te ideje.

Ne odustaju iz puno interesnih razloga.

I onda imamo političare koji na virus gledaju kao na političkog neprijatelja pa ga se boje k’o samog vraga.

I zato virus mora biti živ, pokretan, jak i snažan.

Prirodno je na čestice koje zovemo virus gledati kao na bilo koju drugu “otrovnu hranu”.

Kad virus nekako „uđe“ u naše tijelo, to je kao da smo ga pojeli i tako se otrovali.

A i inače se svime i svačime trujemo svaki dan, i očigledno. nije svaki otrov za svakoga jednako otrovan.

Virus je kao i svaki drugi otrov, uvijek otrovniji za one koji su već nečim otrovani i za one čija su tijela potrošena i nemaju energije za obranu.

Tijeka koja dobrano štekaju.

I tako sve ovisi o sposobnosti za obranu odnosno otpornosti, o našem obrambenom k0du i količini energije koju imamo.

Svaki čovjek je drugačije otporan pa je i ovaj virus za neke super otrovan, za neke manje otrovan, a za neke uopće nije otrovan.

Ali, ako za neke ovaj virus nije uopće otrovan, ispada da obrambeni k0d za ovakvog uljeza u čovjeku već postoji.

K0d je već prije prepoznat a materija uspješno asimilirana.

A tako dolazimo do glavnog problema reprogramiranja iz sadržaja šprice.

Taj kemijski sadržaj ima zadatak nadograditi čovjekov k0d na umjetan način da bi on uspješno umjetno mutirao jer želi evoluirati prema većem savršenstvu.

Čovjek 2.0. Pa čovjek 2.1, 2.2, pa čovjek 3.0.

Ciklički, virus-anti-virus, baš kao i neki računalni operacijski sustav sa svim svojim aplikacijama.

I uvijek se neka aplikacija na jednom računalu odjednom “smrzne”. A na drugome ne.

Računalo nije neki savršen “organizam”, događaju se pogreške u kemijskom zapisivanju bitova na disk i pogreške nekompatibilnosti k0dova.

Isto tako, kemijski procesi u svakom različitom tijelu drugačije se odvijaju pa programiranje daje različite rezultate.

Zato nitko ne zna i ne može biti siguran kako će se naš obrambeni k0d nakon reprogramiranja ponašati.


Svejedno, neki ljudi se baš žele reprogramirati, zato jer su dobri ljudi koji misle na druge.

Sve OK, ali otpornost nije kolektivna stvar već sposobnost svakog organizma ponaosob, različita sposobnost.

I to sa ne baš jasnim ishodom. Programiranje jednog čovjeka je upitnog rezultata.

Za uspjeh, svakog bi čovjeka trebalo drugačije re-programirati.

A čak i da se to napravi i zna se rezultata, ni to ne bi bilo dovoljno, jer nesavršeni kemijski procesi ne dozvoljavaju uvijek isti rezultat.

Nadalje, da bi takvo programiranje stvarno imalo svrhe trebalo bi, prije primjene, barem znati imamo li mi već dobar, možda i bolji obrambeni k0d od onoga kojeg bismo stvorili ili narušili umjetnim programiranjem.

Zašto tvrde da onda barem 80% ljudi treba re-kodirati i možda tako i unazaditi?

K tome, i vrijeme i praksa pokazuju da to nema smisla.

Na primjer, cjepivo „protiv“ gripe postoji već puno godina, a nije nikad “iskorijenilo” virus gripe, niti je ikada stvorilo nešto što se ne može, “kolektivnu otpornost” ljudske vrste na virus gripe.

Svake se godine ljudi cijepe „protiv“ gripe i na kraju puno ih umre od gripe.

I ne zna se pouzdano bi li umrli oni koji se nisu cijepili da su se cijepili i obratno.

Zato na kraju kažu: “virus gripe prebrzo mutira, rekodira se, sorry moj narode!”,

Cjepivo možda negdje radi svoj posao a negdje ne.

Pa je li to onda još uvijek gripa ili nešto drugo?

Je li to to što mislimo da „je“?

Nema jedinstvenog obrambenog” k0da u prirodi niti će ga ikada biti, niti će ga itko ikada uspjeti na bilo koji način umjetno stvoriti.

Pa onda jedno univerzalno reprogramiranje koje svima pomaže ne može biti napravljeno.

Jer, zakoni prirode kažu, samo mijena vječna jest i sve teče.


Očigledno je da već danas većina ljudi ima dobro programiran prirodan obrambeni k0d na korona viruse.

A onda ga “oni koji ga nemaju” možda “i ne mogu imati“. Njihove unutarnje „replikacije“ ne rade kako treba, pa i otpornost tijela šteka.

Otpor je rad, sposobnost odupiranja, stvar energije.

Zato nema potpune imunosti i ništa nije imuno ni na što.

Samo nešto ima više energije, moćnije od nemoćnijega.

Zato znanstvenik kaže: “sve znam, sve to super radi, ali eto, ne znamo baš zašto, negdje kod nekih šteka“.

Dogodio se događaj suprotan od onoga što čovjek zna i očekuje od prirode, paradoks.

Divna riječ koja sve rješava.

I kad bi znanstvenik priznao postojeće paradokse to bi značilo da “ne razumije ni zašto ni kako“.

Onda on ne bi bio baš neki znanstvenik, pa zato, ako netko ukazuje na te paradokse, on će mu reći: što ti pričaš, po tebi onda nema rješenja , ti si protiv znanosti, ti si tamo neki antivakser i slično.

A naravno da to nije tako, jer to kako jedni druge nazivamo je stvar ideologije i vjerovanja.

To se mijenja ovisno o interesu i to nema veze sa znanošću.

Iz fizike znamo da se u prirodi, u trenutku, milijarde i milijuni raznih k0dova izvršavaju i rade po nekom planu.

I u svakom trenutku događa se reprogramiranje. Znamo da elektroni u atomu kolabiraju u trenutku, bez izmjerenog proteka vremena.

U prirodi ništa nije isto jer se svaki trenutak sve mijenja.

Ali, znamo i to da će se svako biće boriti da preživi, do kraja, svim sredstvima jer to je smisao života.

Smisao je “biti živ ili “živjeti” kroz vrijeme. Stvar osjećaja života a ne genetskog k0da.

Bića su programirana i imaju različite materijalne oblike ili tijela različite energije.

A materiju je moguće kemijski održavati inače brže propada.

Pa kao što su potrebni majstori za popravak automobila, tako su ljudima potrebni majstori za popravak tijela.

Mi ih zovemo liječnicima.

Pročitajte što je naš ministar zdravstva, dok je još bio liječnik, na samom početku ove epidemije rekao.

Citat: „ gledajući cjelokupnu sliku, malo je vjerojatno da ćemo bilo kakvim mjerama mi uspjeti onemogućiti ono što virus planira napraviti, ne samo u RH nego na cijelom svijetu. Prije ili kasnije će njegovi dometi biti onakvi kakvi jesu. To i nije loše zato što preko 80 posto ljudi koji obole nemaju značajnije tegobe.“

Po njemu, ishod epidemije će odrediti priroda, ili plan ili Bog, kako hoćete. A opet i ipak se kasnije zdušno zalagao za paradoksalne “mjere” i za paradoksalna “eksperimentalna cjepiva“.

Zbog čega?


Mi ljudi razumijemo da netko s kime se ne slažemo drugačije misli, a misli drugačije jer drugačije razumije, shvaća i vrednuje stvari i pojave.

To su sve različiti procesi.

Dat ću primjer.

Ako ste cijepili svoju djecu i ona nisu imala vidljivih zdravstvenih problema onda vjerojatno logika k0da za vrednovanje kaže “DA” cijepljenju, a ako su djeca imala neke vidljive zdravstvene probleme onda vjerojatno kaže “NE”.

Vrednovanje je vezano za interes i zato je k0d za vrednovanje najsebičniji k0d svakog bića ponaosob.

Po tome k0du se razlikuju biće od bića unutar vrste.

To je pitanje subjektivnog vjerovanja što je dobro a što loše po njegov život.

Beroš je drugačije vrednovao opasnost dok je bio liječnik a drugačije dok je postao veliki ministar.

I sve bi bilo super da u tome ne vidimo paradoks.

Paradoks je nešto o čemu imamo pojma da postoji i iako ne znamo ni zašto ni kako postoji.

Ne shvaćamo što se događa ali znamo da se događa.

A onda ga možemo osobno vrednovati.

Logičan odgovor na paradoks je stvar osobne mašte pojedinca i njegove logike stečene iskustvom kroz vrijeme.

Vrednovanje stvarnosti i događaja nije kolektivna stvar.

Nije rezultat nekog po nekome jednog savršenog k0da, tj. jednologike ili jednoumlja kako volimo reći.

Ako netko hoće ljude uvjeriti u vrijednost “nečega” to može uspjeti samo ako pojedinac bude to “nešto” vrednovao kao smisleno, svrsishodno ili sebi korisno.

I ako netko misli silom to promijeniti neće uspjeti.

Ljudi su živa bića, biti živ je sam po sebi najveći interes stvorenja i zato stvorenja sve rade iz interesa života.

To je vezano uz integritet, uz “ja” svakog čovjeka kao čovjeka.

Na primjer, ako jedni iz interesa kažu drugima da su glupi anti-vaxeri, drugi će iz interesa reći prvima da su glupi pro-vaxeri.

Nije čovjek ovca niti je milijun ljudi krdo. Ljudi su ljudi a društvo je društvo.

Pa evo, ja kao ja, nisam ni “pro” ni “anti”.

To je čak apsolutno irelevantno, ljudi sami odlučuju oko vrijednosti nečega za svoj interes.

Od kad postoje, od vremena Rajskog vrta, jabuka, zmije i Adama i Eve.

To je prirodno, to zovemo sloboda izbora.

Samo je pitanje kako i na koji način to svatko od nas razumije i shvaća.


Naše shvaćanje ovisi o tome koliko vjerujemo da “znamo” i “razumijemo“.

Da ljudi misle i vjeruju da je neko cjepivo za njihovu djecu najbolja stvar, tko ga ne bi uzeo?

I po Dawkinsu, njihov sebični gen opstanka, bi im to kao njihov vladar naložio.

U povijesti prakse svega cijepljenja, u svim društvima, bez obzira imala ili ne imala birokratsko znanstvenu “obvezu cijepljenja“, postotak procijepljenosti nekim cjepivom je isti ili vrlo sličan.

Pa zašto onda nekim društvima, a posebno nama Hrvatima treba obaveza i zašto smo kao društvo, u tom smislu, u samom svjetskom vrhu po broju nametnutih obaveza i ekperimenata na našoj djeci?

Iako je, ponajviše nas Hrvate, redom najveće vjernike, Isus učio: “tko ste vi da sudite drugima” mi ga ne slušamo, pa baš mi imamo težnju nametati obaveze i tako još više “suditi drugima”.

I to ne samo u nekom trenutku već kroz cijeli život neki Hrvati žele određivati sudbinu drugih.

I baš zbog te Isusove poruke ne žele biti oni krivi.

Ako se drugome dogodi problem pronalaze još više “moralne ciljeve”.

Kažu: “ipak treba suditi jer su Hrvati stoka koji ne misle na druge.”

I tako, u stočnom krdu odluka pojedinca nema baš neke važnosti.

Članove krda treba reprogramirati odnosno umjetno humanizirati.

Često se koristi riječ osvijestiti baš zato što to treba netko drugi napraviti.

I tako će se prvi put u povijesti možda dogoditi da će netko tko tlači nekoga uspjeti osvijestiti drugoga da je to tlačenje baš u njegovom interesu.

No kako to baš i nije prirodno, Bill Gates je, proričući razne ovakve događaje, izjavio: „uz sva ulaganja u znanost, čovjek je toliko malo evoluirao, prvenstveno u svijesti“.

Bill nije važan, a ova mi izjava služi samo za postaviti ključno pitanje znanja i neznanja, razumijevanja i shvaćanja: “može li se uistinu u svijesti evoluirati?“.

Ako vidimo rezultate kroz povijest odgovor je “ne”. Jer što dublje idemo samo imamo sve više paradoksa.

I milijun novih dilema. Jesi li se cijepio? Zašto si se cijepio? Zašto se nisi cijepio? Imaš COVID putovnicu? Stavi masku, odmakni se od mene!

Pogledajte mjere koje razni Pilati nude kao rješenje u ovoj situaciji: „Perite ruke, zatvorite se i izolirajte od života, odmaknite se jedni od drugih“.

Možda je to uistinu evolucijski maksimum logike čovjeka danas.

Dawkins bi samo odmahnuo rukom i rekao: “prirodno, ljudski gen nije postao dovoljno sebičan da bi čovjek postao savršen“.

I naravno, Gates ne može biti u pravu.

Jednostavno zato što je oblik svijesti odlika neke vrste i nema baš neke veze sa percepcijom, shvaćanjem i vrednovanjem stvarnosti pojedinog bića.

Svijest, baš kao i virus ima svoj savršen binaran k0d. Ili si budan ili nisi budan Ili si svjestan ili nisi.

I zato bi, možda, najbolji odgovor Gatesu bio: sve u svoje vrijeme.

Paradoksi kao pojave postoje, nije važno razumijemo li ih ili ne.

Pa evo jednoga: ja sam sam sebi dobar baš ovakav kakav jesam, pače odličan”.

I što bih se onda nadograđivao kad ne vidim smisao toga?

To bi tek bio paradoks.


Dakle, fizikalno gledajući, svaki je prirodni proces nepovratan.

Isto tako svaki prirodni proces obavezno rezultira gubitkom energije i mijenja stanje entropije.

I sad, logika moga k0da mi govori da zbog toga ideja stvaranja umjetne kolektivne otpornosti ili popularno “imuniteta krda” nikada neće uroditi plodom.

I po Dawkinsu to je nemoguće jer će se tome neki sebični gen nekog drugog bića jako suprotstaviti.

Zato se uvijek stvori svojevrsni pokret otpora paradoksalnim zaključcima koji traži da se prvo riješe paradoksi a onda možemo govoriti o zaključcima.

Uzmimo jedan beznačajan primjer: „držite razmak od dva metra na otvorenom“.

Ako netko to vidi kao paradoks on će tražiti odgovor, na primjer što se događa sa prijenosom virusa kad puše jak vjetar a što kad ne? Zašto baš dva metra?

Ili, zašto najstariji ne poštuju te kolektivne mjere, to je paradoks, dokazano je da su baš oni najugroženiji?

Ali to nije paradoks.

Sebični gen im govori, ej čovječe pa život je život, ti si pri kraju pa daj ga živi, kreći se, odi u ljekarnu, odi u park, nađi druge.

Uz to k0d za vrednovanje kaže, čuo si, mladi su ionako sigurni pa se ne “sjekiraj”.

Ili još bolji primjer. Čitao sam u medijima kako se ljudi snebivaju nad ponašanjem bolesnog čovjeka koji je, citiram iz medija: “došao na hitnu operaciju i kasnije se saznalo da je bio u kontaktu sa zaraženim a nije to rekao.”

A onda se tlo potreslo i ti isti koji sude, trkom, rušeći sve pred sobom ravno na ulicu ili u sklonište, bez da su se sami upitali hoće li tako možda zaraziti druge.

Tako logika “misli na druge” nestane u trenutku.

Nevažno je pitanje: “čovječe jesi li ti svjestan što činiš”. Odgovor je: “naravno da jesam”.

Svijest nije materija a ni program materije, svijest predstavlja osnovnu značajku paradoksa života, kao pojava označava misterij i fenomen.

A baš taj fenomen omogućuje svakom čovjeku da može napredovati u razumijevanju sebe i okoline.

Da bi čovjek napredovao on prvo treba biti svjestan, tj. budan.

I postoji milijun narodnih mudrosti oko toga, ali samo jedna je uzročna posljedična, ona glasi: “oprez je majka mudrosti”.


Psiholozi kažu da je krajnji cilj bića i njegovog shvaćanja spoznati stvari.

Sve što nismo spoznali kao bića je nama uistinu nepoznato.

Spoznaja nije isključivo stvar racia i k0da, ona može biti i iracionalna i intuitivna a najčešće za sve to uključeno.

Na primjer, ako razmišljate o ovome što sam napisao to će potaknuti na izvršavanje vaš k0d za vrednovanje.

Jasno je da ova objava ima premalo energije pa tako i vrijednosti da bi se vaše shvaćanje odjednom promijenilo.

Isti rezultat bi bio i da ste vi tako nešto napisali a ja pročitao.

Ali ako samo na trenutak prestanete razmišljati da se sve puši dopustit ćete sami sebi da se uključe antene za intuiciju.

A ako kratko istinski oslušnete sebe, dogodit će vam se kao i meni sa Dawkinsovom knjigom.

I da se s ničim ne slažete i da ne vjerujete ni jednu jedinu riječ, vidjet ćete i u ovome neki smisao.

Ipak, ne možete neprekidno dugo osluškivati intuiciju jer će vaš sebični gen interesa preuzeti stvar u svoje ruke.

To zovu ego.

Ipak, probajte bar na trenutak, možda vrijedi, nikad ne znate, pa to nam i sama znanost kaže.

Za kraj, ima i ona biblijska: “blago onima koji vjeruju a ne vide“, ali i novo-biblijska: “blago onima koji vjeruju da vide”.

Mislim, koja je svrha negirati paradokse ako vidimo da postoje?

Da vas pitam: “je li stvarna ova epidemija” vi ćete mi odgovoriti svatko na svoj način.

Ako vjerujete da postoji onda postoji a ako ne onda ne, a to nije paradoks.

Zato ja, od početka ove epidemije, nikad nikoga ne pitam o tome što on misli i kako se ponaša, što čini i zašto. Ne želim o tome suditi i zato ne postavljam takva pitanja.

I baš zbog toga sam sebe smatram slobodnim.


Na kraju, moj k0d za vrednovanje mi govori da svemu ovome napisanom nešto nedostaje, da nije potpuno i da onda nema smisla tako nešto objaviti.

Moj obrambeni k0d mi kaže: “ako to tako objaviš samo će te neki zbog toga napasti, čemu onda to”? S druge strane, moje shvaćanje ljudi govori kaže: “dobro je, objavi to, nije replika, evolutivno je, dakle ima vrijednost.”

I tako u krug, a svaki moj k0d sebično vuče na svoju stranu.

I što sad?

Bez obzira ne sve k0dove, intuicija mi kaže: “ne ispravljaj i ne popravljaj, stisni enter, pa kako bude bude“.

Intuitivna odluka je binarni k0d, je ili nije, baš kao i život jednog virusa i k0d samo-selektivne ljudske svijesti.

Kao što sam na početku i rekao, ne postoji čarobno „superinteligentno znanstveno rješenje“.

A priroda je uzročno-posljedična ili kauzalna i tako ova riječ djelom postade

Vaš Galvanizator!

U SERIJALU “k0d”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s