#1 FAKTOGRAF KO’ ZEC

Svjedoci smo vremena. U ovoj situaciji sveprisutnog virusa, epi-krize, razni znanstvenici, ekonomisti, poduzetnici, umjetnici, stručnjaci i razno razni ljudi, na društvenim mrežama izražavaju svoja mišljenja o, kako se često kaže, „novoj normalnosti“. Ipak, stvarnost je takva da svaki novi dan u životu donosi “nešto novo” što je u prirodi normalno. To je uistinu stvarnost. I kao i uvijek tako i danas, neki plješću, neki kukaju nad sudbinom, postoje razni humoristi i satiričari. Postoji i velika većina onih kojih kao da se takve stvari uopće ne tiču, a u tom slučaju svako društvo ima problem jer onda nema stvarnog otpora nečijim ljudskim neograničenim željama.


Vidite kako, u ovoj znanstveno zdravstvenoj krizi, ljudi jedni druge redovito informiraju što je istina, i što nije, a glavna poštapalica je: sve je temeljeno na znanstvenim dokazima”. I ako raščlanimo stvar na proste faktore ispada da postoje dvije najjače znanstvene stranke s dvije jedine znanstvene teorije: „teorija zavjere“ i „teorija o teoriji zavjere“.

Sve je to normalno jer su se činjenice kao dokazi znanosti oduvijek i s pravom preispitivali, tako od početka znanosti su nova saznanja temeljena na novim dokazima rušila stara saznanja, također temeljena na dokazima. Sve su te različite teorije više ili manje dokazive, nedokazive, oborive i neoborive i sve ovisi o tome tko ih prezentira i na što se poziva.

Ali i o tome tko ih ima priliku iznijeti i tko što može i želi nešto sakriti.

Ipak, svi smo mi istražitelji i kreatori zaključaka, a još tvrdimo da se naša pojedinačna vrijednost očituje u jedinstvenosti bića u vrijednosti samome sebi i društvu kojemu pripadamo.

Po definiciji koju smo si sami odredili ne postoji “jedna znanost” bez obzira što se ta jedna znanost često nameće kao “jedina znanost“.

Jedna od temeljnih, prvih disciplina znanosti za koju kažemo da proučava živu prirodu u sveobuhvatnom smislu naziva se fizika.

I za razliku od puno drugih znanstvenih disciplina, a da bismo svi mogli od toga imati koristi, fizika po definiciji počiva na temeljima logike. Još k tome, sve mora biti potpuno definirano da se izbjegnu mogućnosti različitog razumijevanja.

Znanstvenik fizičar ne može objaviti neku teoriju koja ostavlja više pitanja nego logičkih odgovora na ta pitanja jer to znači da neka pretpostavka kao polazna točka nije dokazana kao činjenica. Takve neutvrđene tvrdnje su samo mišljenja, hipoteze, vjerojatnosti i slično, ali nikako valjani dokazi. Barem je tako oduvijek bilo.

Sama formalna znanost je disciplina ili posao kojom se ljudi u životu bave ili posao kao i svaki drugi. Na temelju neke pretpostavke, znanstvenici istražuju i pronalaze dokaze u prirodi i životu koje se ljudskom logikom ne mogu pobiti kao činjenice, a zaključi se, po putu, argumentiraju i tako nastaje neka znanstvena teorija.

Dakle, ako se zaključci ne argumentiraju onda ne može postojati ni valjan dokaz, to je onda, po definiciji dogma. Dogma nije dogma, ona ima svoju ulogu u logici i životu, jer ako si čovjek ne može predočiti argumente a u stvarnosti a vidi da postoje činjenice, odnosno, iako ne zna zašto je ali vidi da je tako, ne može to zanijekati kao stvarnost.

Znanost kao znanost se temelji na pretpostavkama, i zato je svaka pretpostavka jednakovrijedna pretpostavka. Osim toga, nikad znanost, barem fizika, nije počivala na vjerojatnosti kao dokazu.

Naravno, 80% ili 20% nečega nije točno to nešto, 50% mene nisam ja. I zato je potpuno jasno kada ljudi ne vide znanstvenu vrijednost kod onih znanstvenika koji daju svoje mišljenje ili vjerojatnost kao argument.

Naravno, nije vjerodostojan znanstvenik svatko onaj koji školovanjem dosegne znanstveno zvanje ili onaj kojega u medijima zovu uglednim gospodinom znanstvenikom.

A ima ih posvuda uokolo nas i nakon svega razvoja znanosti, danas u ovoj epikrizi se baš takvi ugledni znanstvenici pitaju i čudom čude: kako to da ljudi ne vjeruju u to što mislim, pa ja sam ugledni znanstvenik“.

Oni ne shvaćaju da to nije bez razloga. Ili jednostavno nema logičkog objašnjenja za to što tvrde ili misle da ljudi ne razumiju dovoljno da bi shvatili o čemu se tu radi, pa je zbog toga glupo trošiti svoju visokovrijednu energiju na argumentiranje.


I tako smo dobili faktografe, faktografiste i faktografičare.

To nije cenzura kako neki tvrde već nekakav ispravak iskrivljenog dokaza. Njihova uloga je ljudima uistinu reći što je istina a što laž, a što je, po njima, jako potrebno zato što ljudi ne mogu shvatiti njima neshvatljive zamršene činjenice, odnosno, ljudi su priglupi pa im treba pomoći da shvate stvari.

I tako došli smo do toga da u stvarnosti, danas, gdje god i kad god je to poželjno, “nevjerne Tome” proziva ljudima nižeg stupnja inteligencije. A faktografisti služe za diktiranje jedne strane istine i medijsko uvjeravanje ljudi u baš tu istinu. Zato jer oni misle na druge. Kao kad muž kaže ženi: “pa jel’ ti vjeruješ svojim očima ili meni?”.

To predstavlja suštu suprotnost osnovnim postavkama i temeljima znanosti.

Prvo, po definiciji inteligencija čovjeka se očituje u njegovoj sposobnosti snalaženja u nekakvim novim i nenaučenim situacijama. Ne očituje se u dokazivanju valjanosti neke znanstvene pretpostavke već u svakodnevnom stvaranju vlastitih zaključaka i postupanja na temelju istih. Ne mjeri se inteligencija po tome što netko zna već po tome kako zaključuje o onome što se uistinu događa.

Drugo, ako ljudi vide stvarnost drugačijom nego im se prezentira nečije znanstveno mišljenje oni prirodno i s pravom u to ne vjeruju. Na primjer, zašto ljudi ne bi vjerovali da je nešto zavjera ako im to tako u stvarnosti i izgleda. Zavjere među ljudima oduvijek postoje u stvarnosti, vidljive se i postoji milijun empirijskih dokaza za to i u povijesti i sadašnjosti.

Zavjera kao zavjera nije pretpostavka već uistinu vidljiva činjenica odnosno vidljiva pojava u stvarnosti. A stvarnost nije moguće negirati bez obzira na nečiju logiku, predrasude, interese i želje.

Stvarno se treba postaviti pitanje koliko pametan mora biti čovjek koji za sebe tvrdi da je znanstvenik pa zaključuje da je sigurno baš tako kako on “misli i tvrdi da je” iako se u stvarnosti “vidi da nije“.

No, obrazovan čovjek ne znači isto što i pametan čovjek, pametan čovjek ne znači isto što i inteligentan čovjek i sigurno ne znači isto što i mudar čovjek.


Ovakav pristup ovakvih znanstvenika znanosti i stvarnosti može biti inteligentan ali zasigurno nije mudar jer očigledno ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti.

Dakle, ovo je moje mišljene i svatko se s tim može i složiti ili ne složiti. Ali kako je ono javno izrečeno onda je to tvrdnja i zato je treba argumentirati. Tvrdnja nije nekakvo pitanje a nije ni propitkivanje. Jer, čim nisam unaprijed izjavio “ja mislim” ili “ja pretpostavljam” to implicira da je to za mene činjenica. Ja ne “mislim da je tako” već je za mene “uistinu stvarno tako“.

I čim sam je izjavio, očigledno je da imam namjeru predočiti je vama koji ovo čitate. Ne može se slučajno nešto tvrditi. A namjera podrazumijeva da postoji cilj i očigledno je da je moj cilj da o toj mojoj tvrdnji razmislite, da uzmete moju tvrdnju kao jednu od pretpostavki za svoje zaključivanje.

Da bih postigao cilj činim ono što mogu da do njega dođem, ali, u konačnici, jedini način da ostvarim taj svoj cilj je da vaš um u tu tvrdnju povjeruje. Da bi vi razumjeli što tvrdim i da bi onda mogli u to povjerovati očigledno da moraju postojati neke svima zajedničke pretpostavke u koje i moj um i vaš um vjeruju da su stvarne.

Ni ja ne bih mogao izreći tu svoju tvrdnju da nisam uzeo neke tuđe tvrdnje za pretpostavke koje su me dovele do zaključka koji je iskazan u mojoj tvrdnji. Ovakav mehanizam je moguć samo ako ljudi posjeduju istu logiku zaključivanja.

Kako je očigledno da ista logika dovode do različitog zaključka, to znači da su naše pretpostavke ustvari varijable u formuli logike zaključivanja. Uistinu, kad bi pretpostavke bile konstante ljudi bi bili jednoumni, a onda logika koju posjedujemo kao bića ne bi imala nikakvog smisla. Jednostavno ne bi bilo potrebe za razmišljanjem.

Bio bi to prirodni faktograf, imali bi stvarnost bez potrebe pitanja i odgovora, sve bi bilo istina i ne bi uopće postojala laž. Zato se pojmu stvarnosti pripisuje atribut izvjesnost, odnosno definicija stvarnosti kaže da je ona onakva kakva se uistinu čini da je.

Tako iskazna logika kojom se čovjek u komunikaciji služi, po definiciji, ne može za rezultat imati istinitost. Tako se tako rezultatima našeg zaključivanja pripisuju atributi “valjano” ili “ne valjano” a nikako istinito ili lažno. Rezultat našeg zaključka ovisi o vrijednosti varijable, odnosno pretpostavke, koja je opet rezultat nekog prethodnog zaključka o onome što nam se čini da je izvjesno. A ne mora uistinu i biti.

I to je osnova logike i znanosti koja na istoj počiva. Treba utvrditi valjanost neke pretpostavke da bismo donijeli valjani zaključak. A kako valjanost nije istinitost, tako je i svaki znanstveni dokaz potvrda valjanosti, a nikako potvrda istinitosti pretpostavke.

To se uči u svi školama na svijetu kad se uči kako čovjek logički zaključuje.


Evo jednog, jednostavnog a aktualnog primjera u stvarnosti koji traži logički valjan zaključak.

U medijima se može pročitati da se vodi znanstvena rasprava oko toga utječe li 5G zračenje na zdravlje ljudi. Ne bez razloga kako neki ljudi tvrde. Ljudima nije uistinu važno što ja, Ivan, premijer ili neki znanstvenik mislimo o tome, njima je važno to na neki način, odnosno valjano utvrditi jer nije isto biti bolestan ili zdrav.

Svi mi možemo pretpostaviti da “utječe” ili “ne utječe” ali što god mi pretpostavljali znanstveni zadatak je to utvrditi. I to se može učiniti samo tako da se krene od neke valjanosti pretpostavki, jer, ako nema valjane pretpostavke, nema ni valjanog zaključka.

Pa pretpostavimo da 5G zračenje utječe na zdravlje ljudi, zašto ne, ne može se to negirati kao moguće stvarno.

Za znanost to u suštini predstavlja čisti fizikalni problem. Usprkos tome što je danas čovjek valjano dokazao da tvrdnje klasične fizike nisu uvijek valjane odnekud se mora početi. Osim logike, drugog alata za dokazivanje i logičke valjanosti nekih naših pretpostavki o stvarnosti, mi ljudi jednostavno nemamo.

Pa evo što tvrde valjani zaključci klasične fizike.

Klasična fizika je promatrajući prirodu utvrdila da svaka materija, val, bili što što postoji, posjeduje vlastitu unutarnju energiju da bi bilo sposobno kretati se, obavljati rad i tako se događa razmjena energije. Da ne posjeduje energiju ne bi moglo djelovati na pojave u stvarnosti a to djelovanje fizičari nazivaju silom. Sila je definirana i kao svladavanje otpora jer u prirodi ne postoji akcija koja neće uzrokovati reakciju, ne postoji primjena sile koja neće uzrokovati otpor ili silu s druge strane. U tom međudjelovanju događa se razmjena energije što će rezultirati promjenom ukupne količine energije odnosno promjenu energetskog stanja obadva sustava,.

Dakle, zračenje je elektromagnetski val i samo fizikalno djelovanje elektromagnetskog vala je kao i svako drugo djelovanje. To je primjena sile koje će uzrokovati promjenu energetskog stanja onoga na što djeluje i onoga što djeluje,

Jednostavno, prirodna je činjenica da sve što je u prostoru i vremenu izloženo nečemu mijenja stanje stvari. To nazivamo zakonom akcije i reakcije. Sve ove fizikalne tvrdnje su ljudskom umu valjane jer svaki čovjek to može opažati u prirodi.

Dakle to su valjani dokazi i ne znače da je to jedna jedina istina. Ali ovi zaključci jednostavno negiraju mogućnost valjanosti suprotne pretpostavke, pretpostavke da 5G zračenje ne utječe na zdravlje ljudi

Zdravlje i bolest su pojmovi za energetsko stanje našeg organizma. I tko može vjerovati kad neki znanstvenik izjavi da izloženost tijela nekom zračenju ne utječe na zdravlje, odnosno na energetsko stanje našeg organizma? Ne vjeruje u to ni onaj koji to izjavljuje pa je pitanje zašto to tvrdi? Zašto nešto takvo izjavljuje u medijima?


Za razliku od misli što je nevidljivi elektromagnetski val riječ je zvučni mehanički val. Misli ne možemo uhvatiti dok zvuk možemo jasno čuti. Potreban je medij ili medijski prostor kako ga popularno nazivamo je polje djelovanja, prostor u kojem se energija razmjenjuje. Po zakonu akcije i reakcije u tom je polju medijska akcija ili djelovanje izaziva medijsku reakciju onoga koji je toj sili izložen.

To je prirodno i tako onaj koji nešto tvrdi to i čini radi toga da izazove reakciju, dakle namjerno. Isto kao kad ljudi razgovaraju za stolom, tako i kad “govore kroz eter” svaka tvrdnja je tvrdnja s namjerom da se postigne neki cilj. Cilj je naravno pogonjen interesom inače ne bi bio cilj.

Odnos cilja i interesa je nešto što se naziva tautologija, nešto što je samo po sebi činjenica i ne treba je dokazivati. Kao što, na primjer, ne treba dokazivati valjanost tvrdnje da je Sunce Sunce. Ili kao što se ne dokazuje da je 2+2=4 jer je to uvijek valjano ako je prije definirano da se radi o dekadskom brojevnom sustavu. Takve je tvrdnje nepotrebno dokazivati. Zamislite samo IQ znanstvenika koji bi objavio svoju znanstvenu teoriju da je Sunce Sunce?

Dakle, utjecaj nekog novoga nevidljivog zračenja kao što je 5g zračenje na zdravlje nije samo po sebi vidljiva činjenica, a po valjanom zaključku to da 5g zračenje ne utječe na zdravlje je logički nezadovoljiv iskaz.

Nezadovoljiv ne znači da je nevaljan već znači da logički nije moguć. Kako kažu ljudi: “nema logike“. Nema logike kad uvaženi znanstvenik izjavi i tvrdi da 5G zračenje ne utječe na zdravlje. On negira valjanost svih pretpostavki i zaključaka znanosti.

I sad, naravno, to se može izjaviti i tvrditi ali to se onda mora argumentirati i logički utvrditi da bi drugi u pretpostavku mogli povjerovati.

I tu leži odgovor na pitanje čemu takva trvdnja, odnosno što je cilj takve tvrdnje. Ako se valjanost bilo koje pretpostavke ne može logički argumentirati a cilj je da u nju ljudi povjeruju onda ona mora postati tautologija. Mora postati jedina istina a ne ostati samo jedna pretpostavka čiju se valjanost preispituje.

A sad i opet se postavlja logički valjano pitanje: “čemu takav cilj?” i “koji je interes?”


Sjetite se moje tvrdnje s početka ove objave da takav pristup znanstvenika ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti i moga zaključka da tu moju tvrdnju onda trebam argumentirati.

Zapitajte se je li to uistinu istina ili je samo jedan moj zaključak i lako ćete zaključiti da je to samo jedan zaključak ali da u stvarnosti nije istina. To znači da se u stvarnosti i životu neka tvrdnja ipak ne mora argumentirati.

Naravno, da se za svaku pretpostavku mora argumentirati istinitost onda bi, u stvarnosti, za svaku izrečenu tvrdnju uistinu postojala argumentacija i valjan zaključak. Istina je da u stvarnosti to ne postoji zato jer je to jednostavno u stvarnosti nemoguće.

To je zato jer je stvarnost uistinu onakva kakva nam se čini, jer stvarnost ima karakteristiku da je ljudi ne mogu do kraja ili uistinu opaziti. Postoje naša ograničenja u onome što mi možemo vidjeti, čuti ili na bilo koji drugi način osjetiti. Valjanost svake naše pretpostavke, zaključka, pa i neke znanstvene tvrdnje je rezultat ograničene mogućnosti opažaja stvarnosti ili istine.

Valjani dokazi klasične fizike kažu da egzistirati ili živjeti u prostoru nije moguće bez primjene sile i svladavanje otpora ili druge sile. To znači da se do cilja mora moći doći inače se tamo ne može doći. Otud dolazi i fizikalni pojam moć.

Moć nije sposobnost već mogućnost. Primijeniti moć znači koristiti mogućnost za djelovanje, a tek korištenje moći rezultira uporabom sile i pojavom otpora. Dakle, bez moći ili mogućnosti djelovanja ne može se ostvariti namjera, odnosno dolazak do cilja.

Jednostavno je valjan zaključak da nije moguće doći do cilja slučajno. I zato, zbog prirode, badava čovjeku u životu što je neka njegova pretpostavka ili zaključak logički valjan ako mu ne pruža moć kojom može ostvariti svoj cilj.

Odnosno, bez obzira jesu li neke pretpostavke čovjeku logički nevaljane ili nevaljane, kad se radi o ostvarenju interesa ili odlukama kako će djelovati on što je od nekoga naučio kao valjano gubi smisao i on djeluje, tj. postupa isključivo sukladno svojoj inteligenciji i osjećajima.

Poznavanje prirodnih zakona je važno za shvaćanje života i prirode, svega onoga što radimo i kako živimo, a tome služi nešto što zovemo znanje. Ali odluka o tome što i kako činimo, u konačnici, nije temeljena na valjanosti logičkih zaključaka znanosti već valjanim zaključcima koje vode ostvarenju ciljeva svakog čovjeka.

Samo postojanje inteligencije, odnosno sposobnosti snalaženja u u onome što se uistinu u životu događa, pokazuje da je interes samog života važniji od zaključaka uma. Dakle, postupci ljudi u stvarnosti nisu vođeni temeljem zaključaka znanosti već temeljem osobnog interesa i dostizanja cilja.

Drugim riječima ako čovjek ima osobni interes od “uvođenja 5G” bez obzira bio on znanstvenik, političar ili pružni radnik on će usmjeriti svoje postupke u tom smjeru, pa će zato izjaviti i nešto u što ni sam ne vjeruje kao valjano. Kako se kaže: “vodu će skretati na svoj mlin”

Postupci ili kako će to činiti će biti različiti i ovisit će o moći koju ima, odnosno što u stvarnosti može.

Na primjer, u našem društvu, skupini raznoraznih ljudi, jedan znanstvenik ima moć tvrditi da je njegov zaključak temeljen na znanstvenim dokazima iako uistinu nije, dok pružni radnik tu moć nema. Nema jer on nije znanstvenik. Ne treba posebno dokazivati što to znači za život čovjeka koji vjeruje da je svaki znanstvenik ujedno i valjan znanstvenik. Primjera koje dovode do katastrofa po ljudske živote imamo napretek, na primjer postupci znanstvenika u slučaju Černobil.


Ljudi, isključivo iz osobnog interesa žele stvari znati a još više razumjeti, odnosno imaju potrebu dobiti valjane odgovore na pitanja. Ali, ne zato što je važno da je nešto nekome logički valjano, već zato što se radi o njihovom interesu, u ovom slučaju o njihovom zdravlju,

Jer, ako ne dobiju njima valjane zaključke o utjecaju 5G zračenja oni će valjano pretpostaviti da su sve ptice oko 5G tornja poumirale baš zbog zračenja, iako su možda sve ptice oko tornja poumirale zato što su otrovane pijući vodu iz okolne bare, pa čak i u slučaju da je netko priložio fotomontažu na internetu. Zašto ne, ako prije postavljanja 5G tornja nije bilo pomora?

Ili, zašto ne vjerovati da su ptice uginule baš zbog zračenja, ako u stvarnosti vide da je nešto što se nekad guralo kao jedina znanstvena istina danas gura kao velika znanstvena laž? Na primjer, znanstvene tvrdnje o ne-štetnosti DDT-ja po zdravlje ili tvrdnje znanstvenika o 98% učinkovitosti Pfizer eksperimentalnog cjepiva da spriječi zarazu.

A posebno kad čuju znanstvenika koji tvrdi da je njihov IQ niži od njegovoga zato što, bez iznimke ne vjeruju u ono što on tvrdi.

Jasno je, ako je tvrdnja znanstvenika protiv interesa ljudi, po zakonu akcije i reakcije to mora stvoriti otpor ili odgovor sile na silu. Ljudi će pružati otpor na način kako znaju i umiju, svojom logikom, čak i protiv valjane logike.

Dakle, u stvarnosti života, sukladno ljudima valjanoj logici cilj opravdava sredstvo, odnosno interes opravdava postupke. Valjano je onda zaključiti da jednima nije u interesu isti interes koji drugi imaju. Uistinu nije svejedno što tvrdimo, radimo i u što vjerujemo, to utječe na to kako živimo pa i na naše zdravlje.


I zaista nije svejedno hoćemo li ili ne uvesti tu novu 5G tehnologiju. Zato neke države neće dopustiti uvođenje 5G tehnologije dok se ne utvrdi kolika je štetnost takvoga zračenja na čovjeka. Već tri godine postoji peticija velikog broja znanstvenika iz cijelog svijeta da se to konačno jasno utvrdi.

Po njima nije dovoljno ono što se danas nudi kao valjan znanstveni dokaz ne-štetnosti 5G zračenja. Ustvari, oni razumiju da 5g zračenje utječe na zdravlje i traže da se utvrde valjane znanstvene pretpostavke “koliko” i “kako” utječe.

Ne negiraju stvarnost i nije im svejedno kakva će budućnost biti. Traže jasna obrazloženja i argumente. Za zdravlje čovjeka uopće nije važno što neki znanstvenik o tome iz bilo kojeg razloga misli i tvrdi, već je važno to valjano utvrditi. Tvrde da to se može i treba učiniti jer razumiju da to što je netko znanstvenik uistinu ne znači da njegov interes nije protiv interesa drugih, pa čak i protiv znanosti kao takve.


I opet, od nekih se valjanih pretpostavki treba krenuti jer ako nema valjane pretpostavke nema ni valjanog zaključka. Drugog alata za “dokazivanje” pretpostavki nemamo. Pa evo opet malo tvrdnji klasične fizike.

Zakon očuvanja energije kaže da samo razmjena energije ustvari mijenja stanja stvari i pojava. Stvarni procesi u prirodi su uvijek nepovratni ili što je učinjeno, učinjeno je i kod takvih procesa entropija uvijek raste. Entropija je mjera stanja, ustvari potreban je dio unutarnje energije koji drži ono što je takvim kakvo je ili energija samoodržanja. To je energija koja drži red unutar sustava zato da se sustav ne raspadne pa se taj dio energije zbog toga ne može iskoristiti za razmjenjivanje. Tijelo vremenom postaje sve neuređenije i zato troši sve više energije na samoodržanje, a to znači da mu ostane manje energije za obranu od drugih sila ili otpor.

Kao u boksu, što čovjek primi više udaraca to je on u većem „knockdownu“ i jasno je što na kraju slijedi, dovoljan je jedan udarac, koji ne mora čak biti ni jak, da bi nastupio “knockout“. Tako klasična fizika valjano objašnjava kako sve živo u prirodi ima svoj vijek trajanja, umre zbog i od i s nečim.

Ali, to nije bilo dovoljno. Na taj se način ne mogu valjano objasniti kemijska ili fizikalna svojstva različitih tvari, pa na primjer i što se stvarno događa u našem tijelu. Dakle, to je dovoljno da se valjano zaključi da 5G zračenje uistinu utječe na zdravlje, ali nedovoljno da se može valjano zaključiti kako i koliko šteti, iako su oduvijek eksperimenti sa zračenjima jasno pokazivali da šteti.

Vidite, klasični fizičari toga vremena su tvrdili da su već sve što je moguće u fizici otkriti i dokazati već otkriveno i dokazano odnosno da nema ništa nepoznato osim nekih paradoksa prirode kako su to nazivali. Fizičari su tako znanstvene činjenice iz toga vremena opisivali sa “to je tako i gotovo” i što treba još nekome sa nižim IQ objašnjavati.

Ali, bilo je i nekih koji se s time nisu slagali, jer, naravno ako nešto nečemu u prirodi šteti mora postojati neki razlog i treba ga otkriti. Očigledno je, da bi se to moglo valjano objasniti, treba stvoriti neke drugačije pretpostavke o prirodi. Pojavili su se neki novi znanstvenici klinci koji su, baš kao i danas, bili etiketirani i ismijavani radi drugačijih pretpostavki i sumnji u utvrđene znanstvene činjenice. Neki tadašnji teoretičari fizikalne zavjere.


Na primjer, Albert Einstein nakon završenog fakulteta nije mogao naći zaposlenje, jer je svojom drskošću iritirao većinu profesora i znanstvenika, faktografičara toga doba. Zato je Einstein, odbacio tadašnju znanstvene literaturu i sam i iznova napisao četiri fizikalna članka i objavio ih u časopisima, tj. novinama.

Ustvari postavio je nove fizikalne teorije i tako izišao iz “valjanog okvira” znanstvenog razmišljanja toga vremena. Kako se kasnije pokazalo, postavio temelje moderne fizike.

Danas je on najpoznatiji po općoj teoriji relativnosti. On je ustvrdio da to što mi stojimo na zemlji nije zato jer vas zemlja svojom masom privlači, već zato što to osigurava geometrija kretanja tijela u vremenu, tj. inteligentni dizajn prirode i svemira. To je bilo znatno različito od klasičnih pretpostavki, posebno u pogledu protoka vremena, geometrije prostora, kretanja tijela i prostiranja svjetlosti. I dan danas je to ljudskom umu teže za prihvatiti od zakona klasične fizike.

Čovjek u stvarnosti vidi da se zrna prašine skupljaju na regalu a ne regal na jednom zrnu prašine. Isto je tako ljudima je prirodnije misliti da je u Svemiru jedna minuta jedna minuta, nego da je jedna minuta različita u svakoj točki prostora i vremena.

I kad je Max Planck, zbog mjerenja energije, uveo pojam kvanta energije ili najmanje nedjeljive količina energije koja se može razmijeniti, Einstein je na osnovu toga uveo pojam kvanta svjetlosti odnosno pojam fotona. I na kraju valjano dokazao kako foton pokazuje i valna i čestična svojstva ovisi o tome kako na njega gledamo.

To je nazvano dualizam, a što je vezano uz njegove kasnije dokaze takozvanoga fotoelektričnog učinka. Jednostavno, svjetlost, tj. fotoni, tj val, tj. zračenje djeluje na tvar izazivajući izbijanje elektrona iz atoma koji je osnova za sve molekule od čega je sve živo građeno. Tako, da je Albert vjerovao i prihvaćao valjanost pretpostavki ondašnjih znanstvenika kao „svetu kravu“ znanosti danas ne bi bilo rasprave o štetnosti jer vjerojatno ne bi ni postojali ni 3G ni 4G ni 5G.

Između ostalog, i zbog toga otkrića, danas je moguće valjano utvrditi kako neko zračenje utječe na materiju, pa i to kako i koliko 5G zračenje utječe na ljudsku stanicu.

Einstein je valjani dokaz kako znanost nije sveta krava i da se uvijek treba preispitivati valjanost njenih i pretpostavki i zaključaka. Druga je stvar što su logička dokazivanja postajala sve kompleksnija, prvenstveno zato jer su formule složenije kao što su i onda za to vrijeme bile Einsteinove diferencijalne jednadžbe. Isto tako jer je znanost postala prepuna nekih novih samo znanstvenicima razumljivih pojmova.

Einstein je valjano dokazao ono što je oduvijek svima prirodno poznato, to da su svemir i priroda “relativni” jer sve na neki način i u nekoj mjeri utječe na sve. Još je važno reći da je Einsten valjano dokazao i da se energija tvari može pretvoriti i u nematerijalni oblik energije, npr. svjetlost.

Ali i to da se atom, kao vjekovima definirana najmanja čestica materije, ne može opisati nikako drugačije osim ako valjano ne ustvrdimo da za njega ne vrijede zakoni klasične fizike. Što je na kraju čak i znanstveno priznato.

Jednostavno je, i kvantna fizika i teorija relativnosti valjano dokazuju da stvarnost nije ograničena na jednu mogućnost, odnosno ne postoji samo jedna budućnost s obzirom na prošle događaje i zakone prirode. I zbog toga, prirodno:

Jedno pitanje ima puno različitih odgovora, jedan problem ima puno različitih valjanih logičkih rješenja.

Dakle, ne može se predvidjeti što će se zbog nečijeg djelovanja dogoditi u budućoj stvarnosti, a to znači da čovjek svojom akcijom neće izazvati jednaku reakciju, pa tako ni svaka ista akcija na čovjeka neće izazvati uvijek istu njegovu reakciju.

Einsteinovi logički valjani zaključci govore da je vrijednost nekog zaključka ustvari vrijednost opažaja nekog odnosa u trenutku. Zaista, ne možemo zaključiti da je nešto bolje ako ne postoji nešto lošije.

Taj relativni, dobar-loš, odnos definira valjanost zaključka pojedinca. Odnosno, to što je nekome dobro a što loše je isključivo njegov pogled na stvarnost koji proističe iz definicije interesa. Dakle, mogu li znanstvenici tvrditi da 5G zračenje ne utječe na zdravlje iako zasigurno znaju da utječe?

Naravno da mogu ako im je to u interesu i ako to žele. To postavlja pitanje mogu li i hoće li ljudi vjerovati njihovim tvrdnjama? E to je pitanje vjere a ne logike i znanosti.


Za kraj, postavit ću dva jednostavna pitanja.

Na primjer, ako ste vjernik katolik, bi li to uistinu bili da Bog vama, kao što je Abrahamu, zapovijedi da žrtvujete svoje dijete? Biste li bili glasni pobornik obaveznog cijepljenja da je vaše dijete zbog toga imalo po život ozbiljne posljedice? Što ljudima znači kad im kažu, tako mora biti jer je to valjano zato što je Bog tako rekao ili tako mora biti jer je valjano što je takav zakon?

Biste li to smatrali logički valjanim i zato to i učinili ili biste razmišljali o tome što to za vas uistinu znači?

Dakle, pokušavam samo opisati ljudsku prirodu, hoću reći, sve dok neki utjecaj čovjeku ne iziskuje štetu, dok ne naruši ili samo vjeruje da može narušiti njegov interes, sve oko njega je prirodno i baš onakvo mora biti. Ne zanima ga previše ni znanost ni razlozi zašto je tako.

Ali ako se dogodi utjecaj na njegov interes od njega će se sebi-valjano braniti, ili ako misli da treba utjecati na nešto zbog svog interesa on će zbog toga sebi-valjano druge napadati. I mislima i riječima i djelima i propustima. Kao samo-potvrdu svojoj odluci, odnosno svome činu koristiti će sve moguće logički valjane činjenice čak i one koje i njemu samome nisu logički valjane.

Kao što bješe i na početku, tako i sada. Povijest znanstvenih teorija dokazuje da se svi dokazi svake od njih mogu logički i znanstveno i potvrditi i pobiti.

Sve je valjano jer je sve što postoji relativno valjano.

Jednostavno, “šta k’o reko, zeko rek’o“.

Da ne bude zamjerke, sve što sam napisao je meni valjano ali nikako nije i zaista istinito. To je jedna obična valjana ljudska pretpostavka i zaključak, uostalom kao što je i svakog tko razmišlja.

Kužiš faktografe. Neće biti drugačije samo zato što ti misliš da hoće.

Nastavak u drugoj objavi, vaš Galvanizator


P.S.

Dragi svi, napisao sam svoje dvije prve knjige koje još nisu u potpunosti dovršene. Bio bih sretan i zahvalan ako ih želite pročitati i dati mi pokoji koristan savjet i kritiku.

Ako želite kliknite na preuzmi za preusmjerenje na stranicu za preuzimanje knjiga

Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s