ŠTA ‘KO REK’O …

Dragi svi,

vidite kako, u ovoj znanstveno zdravstvenoj krizi, ljudi jedni druge redovito informiraju što je istina, i što nije. Glavna poštapalica je: “sve je temeljeno na znanstvenim dokazima”.

I ako raščlanimo stvar na proste faktore ispada da postoje dvije najjače znanstvene stranke s dvije jedine znanstvene teorije: „teorija zavjere“ i: „teorija o teoriji zavjere“.

Sve je to normalno jer su se činjenice kao dokazi znanosti oduvijek među ljudima preispitivali. Od početka znanosti su nova saznanja temeljena na novim dokazima rušila stara znanja također temeljena na dokazima.

Sve su te različite teorije više ili manje dokazive, nedokazive, oborive i neoborive. Ovisno o tome tko ih prezentira i na što se poziva, ali i tome tko ima priliku iznijeti i tko što može i želi nešto sakriti.

Tako smo sada dobili razne “faktografe“, a to nije cenzura kako neki tvrde već nekakav ispravak iskrivljenog mišljenja. To bi se moglo nazvati diktiranjem jedne strane istine. Služi za medijsko uvjeravanje ljudi u baš tu željenu istinu što naravno predstavlja suštu suprotnost osnovnim postavkama i temeljima znanosti.

Dakle, mi ljudi smo vrsta života koja živi u ovom prostoru i vremenu. Egzistiramo u stvarnosti i za sebe kažemo da „jesmo”. I svi smo mi istražitelji i kreatori zaključaka. Tvrdimo da se naša pojedinačna vrijednost očituje u jedinstvenosti bića u vrijednosti samome sebi i društvu kojemu pripadamo.

Zato, po definiciji koju smo si sami odredili ne postoji “jedna znanost” bez obzira što se ta jedna znanost često pokušava nametnuti kao “jedina znanost“.

Jedna od temeljnih, prvih disciplina znanosti je imala cilj shvatiti zakone po kojima živimo, za koju kažemo da proučava živu prirodu u sveobuhvatnom smislu naziva se fizika.

I za razliku od drugih disciplina, a da bismo svi mogli od toga imati koristi, fizika po definiciji počiva na temeljima logike, pa tako se sve fizikalne teorije moraju temeljiti na logici. K tome sve mora biti potpuno definirano da se izbjegnu mogućnosti različitog razumijevanja.

Barem je tako oduvijek bilo.

Dakle, logički, znanstvenik fizičar ne može objaviti neku teoriju koja ostavlja više pitanja nego logičkih odgovora na ta pitanja. Jer to znači da neka pretpostavka kao polazna točka nije dokazana kao valjana činjenica.

Takve neutvrđene tvrdnje su samo mišljenja, hipoteze, vjerojatnosti i slično, ali nikako valjani dokazi.


Sama “formalna znanost” je disciplina ili posao kojom se ljudi u životu bave. Na temelju neke pretpostavke, znanstvenici istražuju i pronalaze dokaze u prirodi i životu koje se ljudskom logikom ne mogu pobiti kao činjenice.

Zaključi se, po putu, argumentiraju i tako nastaje neka znanstvena teorija. Ako se zaključci ne argumentiraju onda ne može postojati ni valjan dokaz.

To je onda, po definiciji dogma. Dogma ima svoju ulogu u logici i životu, jer ako si čovjek ne može predočiti argumente a u stvarnosti a vidi da postoje činjenice, odnosno iako ne zna zašto je ali vidi da je tako, ne može to zanijekati kao stvarnost.

Znanost uistinu počiva na pretpostavkama, te je svaka pretpostavka jednakovrijedna pretpostavka. Osim toga, nikad znanost, barem fizika, nije počivala na vjerojatnosti kao dokazu. Naravno, 80% ili 20% nečega nije točno to nešto.

I zato je potpuno jasno da ljudi ne vide znanstvenu vrijednost kod onih znanstvenika koji daju svoje mišljenje ili vjerojatnost kao argument dokaza.

Nije znanstvenik svatko onaj koji školovanjem dosegne znanstveno zvanje ili onaj kojega u medijima zovu “uvaženi gospodine znanstveniče“.

I nakon svega vremena, danas se takvi uvaženi znanstvenici ipak pitaju; “kako to da ljudi ne vjeruju u to što mislim, pa ja sam znanstvenik“.

To nije bez razloga.

Ili jednostavno nema logičkog objašnjenja za to što znanstvenici tvrde ili oni misle da ljudi ne razumiju dovoljno da bi shvatili o čemu se tu radi. Pa je zbog toga glupo trošiti svoju visokovrijednu energiju, jer ionako, to što oni razumiju drugi ljudi s niskim IQ ne bi mogli shvatiti.

Zato su, misleći se da ljudi trebaju više vjerovati njima nego sami sebi i svojoj inteligenciji uveli u stvarnost razne faktografe.

Nešto i nekoga tko će ljudima uistinu reći što je istina a što laž.


Vidimo da je stvarnost ta da se ljude nevjerne Tome proziva ljudima nižeg stupnja inteligencije.

Po definiciji inteligencija je sposobnost snalaženja u stvarnosti, u nekakvim situacijama. Dakle inteligencija se ne očituje u dokazivanju valjanosti neke pretpostavke već u svakodnevnom stvaranju vlastitih zaključaka i djelovanju na temelju istih.

Ne mjeri se inteligencija po tome što netko zna već po tome kako zaključuje o onome što se uistinu događa.

I onda, naravno, ako ljudi vide stvarnost drugačijom nego im se prezentira nečije mišljenje oni se s pravom u to ne vjeruju. Na primjer, zašto ljudi ne bi vjerovali da je nešto zavjera ako im to tako u stvarnosti i izgleda.

Zavjere među ljudima oduvijek postoje u stvarnosti, vidljive se i postoji milijun empirijskih dokaza za to i u povijesti i sadašnjosti.

Zavjera kao zavjera nije pretpostavka već uistinu vidljiva činjenica odnosno vidljiva pojava u stvarnosti.

A stvarnost nije moguće negirati bez obzira na logiku, želje ili interese.

I onda se stvarno treba postaviti pitanje koliko inteligentan mora biti čovjek koji za sebe tvrdi da je “znanstvenik” pa zaključuje da je sigurno baš tako kako on “misli i tvrdi da je“.

TVRDIM da takav pristup znanstvenika znanosti ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti. A tu moju tvrdnju onda treba argumentirati.


Vidite, iako je moja tvrdnja proizašla iz moga mišljenja, ona je ipak izjavna rečenica ili moja tvrdnja.

Čim nisam unaprijed izjavio “ja mislim” ili “ja pretpostavljam” to implicira da je to za mene činjenica. Ja ne “mislim da je tako” već je za mene “uistinu stvarno tako“.

Nadalje, ako sam je izjavio, očigledno je da imam namjeru predočiti je vama koji ovo čitate. Namjera podrazumijeva da postoji cilj i očigledno je da je moj cilj da o toj tvrdnji razmislite. Dakle, moj cilj je da uzmete moju tvrdnju kao jednu od pretpostavki za svoje zaključivanje.

Da bih postigao taj cilj činim ono što mogu da do njega dođem. Ali jedini način da ostvarim taj svoj cilj je da vaš um u tu tvrdnju povjeruje.

Da bi vi mogli u to povjerovati očigledno da moraju postojati neke svima zajedničke pretpostavke, one u koje i moj um i vaš um vjeruju da su stvarne.

Ni ja ne bih mogao izreći tu svoju tvrdnju da nisam uzeo neke tuđe tvrdnje u koje vjerujem za svoje pretpostavke koje su me dovele do zaključka koji je iskazan u mojoj tvrdnji.

Ovakav mehanizam je moguć samo ako ljudi posjeduju istu logiku zaključivanja. A kako je očigledno da ista logika dovode do različitog zaključka to znači da su naše pretpostavke varijable u formuli logike zaključivanja.

Naravno, kad bi pretpostavka bila konstanta ljudi bi bili jednoumni. Odnosno, logika kao nešto što posjedujemo kao bića ne bi imala nikakvog smisla, ne bi bilo potrebe za razmišljanjem, postojao bi prirodni faktograf i stvarnost bez varijabli odnosno pitanja i odgovora.

Sve bi bilo istina i ne bi postojala laž. Tako se i pojmu stvarnosti pripisuje atribut izvjesnost, odnosno definicija koja kaže da je stvarnost onakva kakva se uistinu čini da je.

Zato iskazna logika kojom se čovjek služi, po definiciji, ne može za rezultat imati istinitost i zato se rezultatima našeg zaključivanja pripisuju atributi valjano ili ne valjano. To znači da rezultatu našeg zaključivanja o nečemu ne možemo pripisati atribute istinito ili lažno.

Naravno, rezultat zaključka ovisi o vrijednosti varijable, odnosno pretpostavke koja je rezultat nekog prethodnog zaključka o onome što nam se čini izvjesno da je.

To je osnova znanosti, utvrditi valjanost neke pretpostavke da bismo donijeli valjani zaključak, a kako valjanost nije istinitost, tako je i svaki dokaz potvrda valjanosti, a nikako istinitosti pretpostavke.

To se kao uči u svi školama na svijetu kad učimo kako čovjek logički zaključuje.


Evo jednog jednostavnog, aktualnog primjera u stvarnosti koji traži logički valjan zaključak odnosno da se nešto valjano logici utvrdi.

U medijima se može pročitati da se vodi znanstvena rasprava oko toga “utječe li 5G zračenje na zdravlje ljudi”.

Ne bez razloga, kako neki ljudi tvrde, razlog je naravno jednostavan, nije isto u životu biti zdrav ili bolestan. I ljudima nije uistinu važno što ja, Ivan, premijer ili neki znanstvenik mislimo o tome, njima je važno to na neki način utvrditi.

A to možemo učiniti samo tako da krenemo od neke valjanosti, jer ako nema valjane pretpostavke nema ni valjanog zaključka.

U ovom slučaju možemo valjano pretpostaviti da “utječe” ili “ne utječe”, ali od čega god krenuli zadatak je to utvrditi. Pa usprkos tome što je danas čovjek valjano dokazao da tvrdnje klasične fizike nisu uvijek valjane odnekud se mora početi.

Osim logike i logičke valjanosti drugog alata za dokazivanje valjanost nekih pretpostavki, mi ljudi, jednostavno nemamo.

Za primjer, pretpostavimo da 5G zračenje utječe na zdravlje ljudi, zašto ne? Ne može se to negirati kao moguće stvarno.

To je u suštini fizikalni problem, pa evo što tvrde valjani zaključci klasične fizike.

Klasična fizika je promatrajući prirodu utvrdila da svako tijelo posjeduje vlastitu unutarnju energiju što je zbroj ukupne potencijalne energije ili potencijala koji postoji zbog odnosa između čestica toga tijela i kinetičke energije koju tijelo ima zbog svog gibanja. Jer da ne posjeduje tijelo ne bi bilo sposobno kretati se, obavljati rad i tako prenositi energiju na okolinu, da ne posjeduje energiju ne bi moglo djelovati na pojave u stvarnosti.

To djelovanje nazivamo silom. Sila je ujedno definirana kao svladavanje otpora jer u prirodi ne postoji akcija koja neće uzrokovati reakciju, ne postoji primjena sile koja neće uzrokovati otpor ili silu s druge strane. U tom međudjelovanje događa se razmjena energije što će rezultirati i s jedne i s druge strane dogoditi promjena ukupne količine energije na obje strane. Ne postoji djelovanje jednog energetskog sustava na drugi a da se ne dogodi promjena količine energije obadva sustava.

Promjena količine energije znači i promjenu energetskog stanja. Zračenje je oblik energije kojeg nazivamo elektromagnetski val. Djelovanje elektromagnetskog vala je kao i svako drugo djelovanje primjena sile koje će uzrokovati promjenu energetskog stanja onoga na što djeluje.

Jednostavno, prirodna je činjenica da sve što je u prostoru i vremenu izloženo nečemu mijenja stanje stvari. To nazivamo zakonom akcije i reakcije.

Sve izneseno je ljudskom umu valjano jer svaki čovjek to može opažati u prirodi, dakle to su valjani dokazi i u te zaključke zato vjerujemo, po tim zakonima živimo i radimo.

Zdravlje je pojam za energetsko stanje organizma.

I tko onda može vjerovati kad neki znanstvenik izjavi da izloženost tijela sili elektromagnetskog vala ili zračenju ne utječe na zdravlje, odnosno energetsko stanje našeg organizma?

Čemu to odnosno zašto to izjaviti?


Fizikalno, misao se širi eterom kao elektromagnetski val, medij je sredstvo širenja energije, a medijski prostor kako ga nazivamo je polje djelovanja, prostor u kojem se energija razmjenjuje. Po zakonu akcije i reakcije u tom je polju svaka medijska akcija ili djelovanje izaziva medijsku reakciju onoga koji je toj sili izložen.

To je prirodno.

Isto kao kad ljudi razgovaraju za stolom, tako i kad “govore kroz eter” svaka tvrdnja ima namjeru postići neki cilj.

Cilj je naravno pogonjen interesom inače ne bi bio cilj. Taj odnos cilja i interesa se naziva tautologija, nešto što je samo po sebi činjenica i ne treba je dokazivati.

Kao što, na primjer, ne treba dokazivati valjanost tvrdnje da je Sunce Sunce. Nitko ne dokazuje da je 2+2=4 jer je to uvijek valjano ili istinito ako je prije definirano da se radi o dekadskom brojevnom sustavu.

Takve je tvrdnje i zaključke glupo i nepotrebno dokazivati. Zamislite samo IQ znanstvenika koji bi objavio svoju znanstvenu teoriju da je Sunce Sunce?

Ali, “utjecaj novoga 5g zračenja na zdravlje” nije samo po sebi vidljiva činjenica.

Postavlja se pitanje čemu izjaviti da ne utječe kad i onaj koji je izjavljuje i onaj koji je tome izložen razumiju da je ona logički nevaljana. U iskaznoj logici bi se reklo da je to “nezadovoljiv logički iskaz“, jer nije moguć.

Nema logike, kako ljudi kažu, jer kad uvaženi znanstvenik to izjavi i tvrdi on praktički negira valjanost svih pretpostavki i zaključaka fizike.

To je naravno može biti i moguće valjano i ali to se onda mora argumentirati da bi drugi u pretpostavku mogli povjerovati.

I tu leži odgovor.

Ako se valjanost pretpostavke ne može logički argumentirati a cilj je da u nju ljudi povjeruju ona mora postati tautologija. Mora postati jedina istina a ne ostati samo jedna pretpostavka čiju se valjanost preispituje.

I sad se opet postavlja logički valjano pitanje: “čemu takav cilj“?


Dakle, sjetite se moje tvrdnje s početka ove objave da takav pristup znanstvenika ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti i moga zaključka da tu moju tvrdnju onda treba argumentirati.

I zapitajte se je li to istina ili je samo moj zaključak?

Lako ćete zaključiti da je to ipak samo jedan logički zaključak ali da nije istina.

U stvarnosti se tvrdnja ne mora argumentirati. Dakle, da se za svaku pretpostavku mora argumentirati istinitost onda bi, u stvarnosti, za svaku izrečenu tvrdnju u isitinu mogla postojati argumentacija i valjan zaključak.

Istina je da u stvarnosti to ne postoji zato jer je to jednostavno u stvarnosti nemoguće.

Stvarnost je uistinu onakva kakva nam se čini a ne kakva je, ima karakteristiku da se ne može do kraja ili uistinu opaziti, odnosno postoje naša ograničenja u onome što mi možemo vidjeti, čuti ili na bilo koji drugi način osjetiti.

Ta ograničenja definiraju kako živimo i kako ostvarujemo naše ciljeve. Valjanost naše pretpostavke je rezultat ograničene mogućnosti opažaja stvarnosti ili istine.

I onda se treba prisjetiti pojma inteligencije, sposobnosti snalaženja u nekakvim situacijama, snalaženju u onome što se uistinu u njegovom životu događa.

Samo postojanje inteligencije pokazuje da je interes života važniji od logike njegovog uma.

A i tu se valjan odgovor nalazi u zakonima prirode.

Valjani dokazi klasične fizike kažu da se kretati u prostoru nije moguće bez primjene sile jer treba svladavati otpor ili druge sile. Doći do cilja se mora moći inače se ne može tamo doći. Otud dolazi i fizikalni pojam moć. Pojam moć ne označava sposobnost već mogućnost. Primijeniti moć znači koristiti mogućnost da se djeluje, a tek djelovanje rezultira uporabom sile i pojavom otpora.

Dakle, bez moći ili mogućnosti ne može se ostvariti cilj a to nije moguće bez namjere odnosno interesa.

Jednostavno je valjan zaključak da nije moguće doći do cilja slučajno.

I zato, badava čovjeku u životu što je neka njegova pretpostavka ili zaključak logički valjan ako mu ne pruža moć kojom može ostvariti svoj cilj.

Ako su neke pretpostavke čovjeku “logički nevaljane ili nevaljane”, kad se radi o ostvarenju interesa ili odlukama kako će djelovati to gubi smisao i on postupa sukladno svojoj inteligenciji i osjećajima.

Poznavanje prirodnih zakona je važno za shvaćanje života i prirode, svega onoga što radimo i kako živimo. Tome služi nešto što zovemo znanje.

Ali odluka o tome “što i kako” činimo nije temeljena na valjanosti logičkih zaključaka već na svakom pojedinačnom čovjeku valjanim zaključcima koje vode ostvarenju njemu valjanih ciljeva.

Postupci ljudi u stvarnosti nisu vođeni temeljem zaključaka znanosti već osobnog interesa.

Drugim riječima ako čovjek ima osobni interes od “uvođenja 5G” bez obzira bio on znanstvenik, političar ili pružni radnik on će usmjeriti svoje postupke u tom smjeru obzira na znanstveno valjan zaključak o utjecaju na zdravlje,

Postupci će biti različiti i ovisit će o moći koju ima, odnosno što on može. Na primjer znanstvenik ima moć tvrditi da je njegov zaključak temeljen na znanstvenim dokazima.

I zato, iako znanost ne služi da odgovori na pitanje “utječe li 5G zračenje na zdravlje” već da pruži valjano logičko obrazloženje o tome “što 5G zračenje znači za zdravlje” od znanstvenika osobno zainteresiranog za uvođenje 5G nikad nećemo dobiti.

Dobit ćemo samo odgovor da ne utječe bez obzira što utječe ili utječe bez obzira što ne utječe ovisno o njegovom interesu i bez obzira na njegove logički valjane zaključke o tome što uistinu to zračenje znači za zdravlje.

Naravno, ne treba posebno dokazivati što to znači za život čovjeka koji vjeruje da je svaki znanstvenik ujedno i valjan znanstvenik. Primjera koje dovode do katastrofa po ljudske živote imamo napretek, na primjer ponašanje znanstvenika u slučaju Černobil.


I zato ljudi žele stvari sami razumjeti, dobiti njima valjane odgovore na sva pitanja, ne zato što je važno da je nešto logički valjano već zato što se radi o zdravlju, o njihovom interesu.

Na primjer, ako ljudi ne dobiju valjane zaključke o štetnosti 5G zračenja oni mogu valjano pretpostaviti da su sve ptice oko 5G tornja poumirale baš zbog zračenja, iako su možda sve ptice oko tornja poumirale zato što su otrovane pijući vodu iz okolne bare, pa čak i u slučaju da je netko priložio fotomontažu na internetu.

Zašto ne, ako prije postavljanja 5G tornja nije bilo pomora? Ili, zašto ne ako uistinu vide da je nešto što se nekad guralo kao znanstvena istina danas gura kao nanstvena laž? Na primjer, znanstvene dokaze o ne-štetnosti DDT-ja lli tvrdnje znanstvenika o učinkovitosti cjepiva da spriječi zarazu.

A posebno kad čuju znanstvenika koji ih uvjerava da je njihov IQ niži od njegovoga zato što ne vjeruju u ono što bez iznimke tvrdi. Ako je tvrdnja znanstvenika po zakonu akcije i reakcije protiv njegovog interesa, to po zakonu prirode mora stvoriti otpor ili odgovor sile na silu.

Tako je valjano zaključiti da sukladno ljudskoj logici cilj opravdava sredstvo, odnosno interes opravdava postupke.

Ali onda je valjano i zaključiti da jednima nije svejedno kakav interes drugi imaju.

Uistinu nije svejedno što radimo, jer to utječe na to kako živimo pa i na naše zdravlje. I onda nije svejedno hoćemo li ili ne uvesti tu novu tehnologiju.

Zato vlasti neke države neće dopustiti uvođenje 5G tehnologije dok se znanstveno ne utvrdi kolika je štetnost takvoga zračenja na čovjeka. Već tri godine postoji peticija velikog broja znanstvenika iz cijelog svijeta da se to konačno jasno utvrdi jer po njima nije dovoljno ono što se danas nudi kao „valjan znanstveni dokaz” ne-štetnosti 5G zračenja.

Ustvari, oni tvrde da za to kako očuvati “zdravlje” postoje valjane znanstvene pretpostavke koje treba jasno argumentirati. Ne bez razloga, jer uopće nije važno što neki znanstvenik o tome iz interesa misli, važno je to utvrditi.

I opet, kako to učiniti?


Od nekih pretpostavki se treba krenuti jer ako nema pretpostavke nema ni zaključka, odnekud se mora početi, jer osim logike i logičke valjanosti drugog alata za “dokazivanje” pretpostavki nemamo.

Pa evo opet klasične fizike.

Zakon očuvanja energije kaže da se energija u zatvorenom sustavu ne može stvarati ili uništavati već samo transformirati iz jednog u drugi oblik. Na taj način fizika opisuje da samo razmjena energije ustvari mijenja stanja stvari i pojava.

A kako postoji vrijeme, stvarni procesi u prirodi su uvijek nepovratni ili što je učinjeno, učinjeno je i kod takvih procesa entropija uvijek raste. Entropija je mjera stanja, ustvari potreban je dio unutarnje energije koji drži ono što je takvim kakvo je ili energija samoodržanja.

To je energija koja drži red unutar sustava zato da se sustav ne raspadne pa se taj dio energije zbog toga ne može iskoristiti za razmjenjivanje. Tijelo vremenom postaje sve neuređenije i zato troši sve više energije na samoodržanje, a to znači da mu ostane manje energije za obranu od drugih sila.

Kao u boksu, što čovjek primi više udaraca to je on u većem „knockdownu“ i jasno je što na kraju slijedi. Dovoljan je jedan udarac koji ne mora čak biti ni najjači da bi nastupio “knockout“.

Tako klasična fizika valjano objašnjava kako sve živo u prirodi ima svoj vijek trajanja, umre zbog i od i s nečim.

Ali sve to nije moglo valjano mogla objasniti kemijska ili fizikalna svojstva različitih tvari, pa na primjer što se stvarno događa u našem tijelu.

Ona je dovoljna da se “valjano” zaključi da 5G zračenje uistinu utječe na zdravlje, ali nedovoljno da se može valjano zaključiti kako i koliko šteti iako su eksperimenti sa zračenjima jasno pokazivali da šteti.

Ipak znanstvenici fizičari toga vremena su tvrdili da su već sve što je moguće u fizici otkriti i dokazali već otkriveno i dokazano.

Da nema ništa nepoznato. Fizičari su znanstvene činjenice toga vremena opisivali sa “to je tako i gotovo“, što treba još nekome objasniti.

Ali bilo je i znanstvenika koji se s time nisu slagali, jer ako nešto nečemu u prirodi šteti mora postojati neki razlog. Pa da bi se to moglo valjano objasniti očigledno je da je netko morao stvoriti neke drugačije pretpostavke o prirodi.

Pojavili su se neki novi znanstvenici klinci koji su, baš kao i danas, bili etiketirani i ismijavani radi drugačijih pretpostavki i sumnji u utvrđene znanstvene činjenice.

Neki tadašnji teoretičari fizikalne zavjere.

Na primjer Albert Einsteinnakon faksa nije mogao naći zaposlenje, jer je svojom drskošću iritirao većinu profesora i znanstvenika toga doba. Baš kao što i danas svaki znanstvenik koji se ne slaže sa nekom tezom javno ismijava,

I onda je Einstein, odbacio tadašnju znanstvene literaturu i sam napisao četiri fizikalna članka i objavio ih u časopisima, tj. novinama. Postavio je nove fizikalne teorije i tako izišao iz “valjanog okvira” znanstvenog razmišljanja toga vremena.

I kako se kasnije pokazalo, postavio je temelje nove moderne fizike.

Danas je on najpoznatiji po općoj teoriji relativnosti

I danas je, 100 godina poslije, unatoč valjanim logičkim dokazima, ljudima teško valjano pojmiti da gravitacija nije sila već geometrijsko svojstvo prostora i vremena, ili prostor-vremena kako u svojoj teoriji Einstein tvrdi.

On je valjano ustvrdio da to što mi stojimo na zemlji nije zato jer vas zemlja svojom masom privlači, već zato što to osigurava geometrija kretanja tijela u vremenu, tj. inteligentni dizajn prirode i svemira.

To je znatno različito od klasičnih pretpostavki, posebno u pogledu protoka vremena, geometrije prostora, kretanja tijela pri slobodnom padu i prostiranja svjetlosti.

Naravno to je ljudskom umu teže za prihvatiti nego da stoji na Zemlji jer je Zemlja velika a on mali kad u stvarnosti vidi da se zrna prašine skupljaju na regalu a ne regal na jednom zrnu prašine. Ljudima je prirodnije misliti da je u Svemiru jedna minuta jedna minuta, nego da je jedna minuta različita u svakoj točki prostora i vremena.

U isto vrijeme, živio je Max Planck koji je, prvenstveno zbog zračenja i mjerenja energije uveo pojam kvanta energije ili najmanje nedjeljive količina energije koje se može razmijeniti.

Einstein je na osnovu njegove teorije uveo pojam kvanta svjetlosti odnosno foton i valjano dokazao fizikalno svojstvo elektromagnetskog zračenja fotona i osnovnih čestica tvari da pokazuju i valna i čestična svojstva, ovisno o okolnostima.

To je nazvao „dualizam“, a vezan je uz njegove kasnije dokaze takozvanoga fotoelektričnog učinka.

Jednostavno, svjetlost, tj. fotoni, tj val, tj. zračenje djeluje na tvar izazivajući izbijanje elektrona iz atoma koji je osnova za sve molekule od čega je sve živo građeno. I tako se promijenio se pogled na prirodu, polje, materiju i svjetlost, odnosno shvaćanje što je to život.

Ustvrdio je da je sve stvar shvaćanja odnosa ili relacija u prirodi. Naravno ljudima je lakše shvatiti da je materija materija a val val jer tako vide prirodu.

Ali, da je Albert vjerovao u tvrdnje znanstvenika kao „svetu kravu“ danas vjerojatno ne bi bilo rasprave o štetnosti jer vjerojatno ne bi ni postojali ni 3G ni 4G ni 5G.

I kako bi on sam rekao, to je samo vjerojatno i zato valjano ali ne i istinito, jer tko zna, možda bi se pojavio netko drugi koji bi takve stvari dokazao.

Ali, između ostalog, i zbog toga otkrića je danas je moguće i utvrditi koliko i kako neko zračenje utječe i šteti na neku tvar. Pa i to kako i koliko 5G zračenje utječe na materiju.

Dragi ljudi, znanost nije sveta krava, ona će se uvijek preispitivati, posebno valjanost njenih dokaza. Druga je stvar što su logička dokazivanja sve kompleksnije prvenstveno zato jer su formule složenije i pune složenijih matematičkih operacija poput Einsteinovih diferencijalnih jednadžbi.

A isto tako i puna nekih novih i “ne-znanstvenicima” nerazumljivih pojmova.

Einstein je dakle “valjano” dokazao ono što je oduvijek svima prirodno poznato, da su svemir i priroda relativni i da sve na neki način i u nekoj mjeri utječe na sve.

Ali on je i zaslužan što danas znamo i da nije dovoljno valjano ustvrditi “kako i koliko 5g zračenje utječe na zdravlje” jer to je samo jedan od mnogih knockouta koje naše tijelo tijekom života pretrpi.

On je valjano dokazao i ono što čovjek do tada nije mogao pojmiti, da se energija tvari može pretvoriti i u nematerijalni oblik energije, npr. svjetlost. Poslije je “valjano” dokazano čak i ono što ni danas nije moguće pojmiti a to je dvojna priroda kvanta energije fotona, kvanta ili najmanje čestice energije.

Foton se kao nositelj svjetlosti različito ponaša u različitoj okolini, ovisno o promatraču, pa se ni atom kao vjekovima definirana najmanja čestica materije ne može opisati nikako drugačije osim da ne utvrdimo da za njega ne vrijede zakoni klasične fizike.

Najvažniji dokaz kvantne fizike je da stvarnost nije determinirana, tj. ograničena, odnosno ne postoji samo jedna budućnost s obzirom na prošle događaje i zakone prirode. Zbog toga, prirodno, jedno pitanje ima puno različitih odgovora, jedan problem ima puno različitih “valjanih” znanstvenih rješenja.

Ne može se predvidjeti što će se zbog nečijeg djelovanja dogoditi u budućoj stvarnosti. To znači da čovjek svojom akcijom prirodno neće izazvati jednaku reakciju, pa tako ni svaka ista akcija na čovjeka neće izazvati uvijek istu njegovu reakciju.


Onda, o čemu se stvarno tu radi i što to znači za interes jednog čovjeka?

Einsteinovi logički valjani dokazi jednostavno govore da je vrijednost nekog zaključka ustvari vrijednost opažaja nekog odnosa. Ne možemo zaključiti da je nešto bolje ako ne postoji nešto što je lošije.

Taj „dobar-loš“ odnos definira “valjanost” zaključka pojedinca. To, što je valjano, odnosno što je dobro a što loše je isključivo osobni pogled koji proističe iz definicije interesa.

Tako na pitanje jeste li sigurni da 5G zračenje ne utječe na zdravlje je vaš odgovor “nisam siguran”. Naravno to je zato jer logički znate da utječe.

Ali, možete li vjerovati da ne utječe iako znate da utječe? Naravno da možete ako vam je to u interesu i ako to želite.

Na primjer, iako ste vjernik, bi li to uistinu bili da Bog vama, kao što je Abrahamu, zapovijedi da žrtvujete svoje dijete?

Ili, biste li bili glasni pobornik obaveznog cijepljenja da je vaše dijete zbog toga imalo po život ozbiljne posljedice?

Vjerojatno su vaši odgovori Ne i Ne, moji su takvi.

Što bi vama značilo kad bi vam rekli, tako mora biti jer je valjano što je Bog tako rekao ili tako mora biti jer je valjano što je takav zakon?

Biste li to smatrali logički “valjanim” i svejedno to učinili?


Pokušao sam opisati ljudsku prirodu.

Sve dok neki utjecaj čovjeku ne iziskuje štetu, dok ne naruši ili samo vjeruje da može narušiti njegov interes, sve oko njega je prirodno i baš onakvo mora biti.

Ne zanima ga previše ni znanost ni razlozi zašto je takom ali ako se dogodi utjecaj od njega će se “sebi valjano” braniti ili ako misli da treba utjecati zbog toga će “sebi valjano” napadati.

I mislima i riječima i djelima i propustima. A kao samo-potvrdu svome činu savjesti koristiti će sve moguće logički valjane znanstvene “činjenice” čak o one koje i njemu samome nisu logički valjane.

To je moć vjerovanja.

Čak i sama povijest znanstvenih teorija dokazuje da se svi dokazi svake od njih isto tako logički i znanstveno mogu i potvrditi i pobiti?

Sve je valjano jer je sve što postoji “relativno valjano“.

Bez obzira što vi meni ili ja vama sada tvrdio jedino je sigurno da je sve to samo teorija ali ne i istina ili laž.

Ja ću kao i vi sam to odrediti, kužiš znanstveniče?

Koliko ljudi toliko znanstvenika.

Vaš Galvanizator

U SERIJALU “EPIKRIZA”


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s