ŠTA ‘KO REK’O …

Dragi svi,

vidite kako, u ovoj znanstveno zdravstvenoj krizi, ljudi jedni druge redovito informiraju što je istina, i što nije. Glavna poštapalica je: “sve je temeljeno na znanstvenim dokazima”.

I ako raščlanimo stvar na proste faktore ispada da postoje dvije najjače znanstvene stranke s dvije jedine znanstvene teorije: „teorija zavjere“ i „teorija o teoriji zavjere“.

Sve je to ipak normalno jer su se činjenice kao dokazi znanosti oduvijek među ljudima preispitivali i od početka znanosti su nova saznanja temeljena na novim dokazima rušila stara znanja, također temeljena na dokazima. Sve su te različite teorije više ili manje dokazive, nedokazive, oborive i neoborive.

Sve ovisi o tome tko ih prezentira i na što se poziva, ali i o tome tko ih ima priliku iznijeti i tko što može i želi nešto sakriti.

Dakle, mi ljudi smo vrsta života koja živi u ovom prostoru i vremenu. Egzistiramo u stvarnosti i za sebe kažemo da jesmo. Svi smo mi istražitelji i kreatori zaključaka, a još tvrdimo da se naša pojedinačna vrijednost očituje u jedinstvenosti bića u vrijednosti samome sebi i društvu kojemu pripadamo.

Zato, po definiciji koju smo si sami odredili ne postoji “jedna znanost” bez obzira što se ta jedna znanost često nameće kao “jedina znanost“.

Jedna od temeljnih, prvih disciplina znanosti je imala cilj shvatiti zakone po kojima živimo. Za nju kažemo da proučava živu prirodu u sveobuhvatnom smislu, a naziva se fizika.

I za razliku od puno drugih znanstvenih disciplina, a da bismo svi mogli od toga imati koristi, fizika po definiciji počiva na temeljima logike. Tako se sve fizikalne teorije moraju temeljiti na logici. Još k tome, sve mora biti potpuno definirano da se izbjegnu mogućnosti različitog razumijevanja.

Znanstvenik fizičar ne može objaviti neku teoriju koja ostavlja više pitanja nego logičkih odgovora na ta pitanja jer to znači da neka pretpostavka kao polazna točka nije dokazana kao činjenica.

Takve neutvrđene tvrdnje su samo mišljenja, hipoteze, vjerojatnosti i slično, ali nikako valjani dokazi.

Barem je tako oduvijek bilo.


Sama formalna znanost je disciplina ili posao kojom se ljudi u životu bave ili posao kao i svaki drugi.

Na temelju neke pretpostavke, znanstvenici istražuju i pronalaze dokaze u prirodi i životu koje se ljudskom logikom ne mogu pobiti kao činjenice. Zaključi se, po putu, argumentiraju i tako nastaje neka znanstvena teorija.

Ako se zaključci ne argumentiraju onda ne može postojati ni valjan dokaz. To je onda, po definiciji dogma. Dogma ima svoju ulogu u logici i životu, jer ako si čovjek ne može predočiti argumente a u stvarnosti a vidi da postoje činjenice, odnosno iako ne zna zašto je ali vidi da je tako, ne može to zanijekati kao stvarnost.

Znanost uistinu počiva na pretpostavkama, te je svaka pretpostavka jednakovrijedna pretpostavka. Osim toga, nikad znanost, barem fizika, nije počivala na vjerojatnosti kao dokazu. Naravno, 80% ili 20% nečega nije točno to nešto.

I zato je potpuno jasno da ljudi ne vide znanstvenu vrijednost kod onih znanstvenika koji daju svoje mišljenje ili vjerojatnost kao argument dokaza. I nije vjerodostojan znanstvenik svatko onaj koji školovanjem dosegne znanstveno zvanje ili onaj kojega u medijima zovu “uvaženi gospodine znanstveniče“.

Nakon svega vremena, danas se baš takvi uvaženi znanstvenici ipak pitaju; “kako to da ljudi ne vjeruju u to što mislim, pa ja sam znanstvenik“.

A to nije bez razloga.

Ili jednostavno nema logičkog objašnjenja za to što znanstvenici tvrde ili oni misle da ljudi ne razumiju dovoljno da bi shvatili o čemu se tu radi, pa je zbog toga glupo trošiti svoju visokovrijednu energiju, jer ionako, to što oni razumiju drugi ljudi s niskim IQ ne bi mogli shvatiti.

Zato su, misleći se da ljudi trebaju više vjerovati njima nego sami sebi i svojoj inteligenciji uveli u stvarnost razne faktografe.

To nije cenzura kako neki tvrde već nekakav ispravak iskrivljenog dokaza. Nešto i nekoga tko će ljudima uistinu reći što je istina a što laž.

To bi se moglo nazvati diktiranjem jedne strane istine i služi za medijsko uvjeravanje ljudi u baš tu željenu istinu što naravno predstavlja suštu suprotnost osnovnim postavkama i temeljima znanosti.

I vidimo da se u stvarnosti, danas “nevjerne Tome” proziva ljudima nižeg stupnja inteligencije.


Po definiciji inteligencija je sposobnost snalaženja u stvarnosti, u nekakvim situacijama.

Inteligencija se ne očituje u dokazivanju valjanosti neke znanstvene pretpostavke već u svakodnevnom stvaranju vlastitih zaključaka i djelovanju na temelju istih. Ne mjeri se inteligencija po tome što netko zna već po tome kako zaključuje o onome što se uistinu događa.

I zato, ako ljudi vide stvarnost drugačijom nego im se prezentira nečije znanstveno mišljenje oni se s pravom u to ne vjeruju.

Na primjer, zašto ljudi ne bi vjerovali da je nešto zavjera ako im to tako u stvarnosti i izgleda. Pa zavjere među ljudima oduvijek postoje u stvarnosti, vidljive se i postoji milijun empirijskih dokaza za to i u povijesti i sadašnjosti.

Tako zavjera kao zavjera nije pretpostavka već uistinu vidljiva činjenica odnosno vidljiva pojava u stvarnosti.

A stvarnost nije moguće negirati bez obzira na nečiju logiku i želje. I zato se stvarno treba postaviti pitanje koliko pametan mora biti čovjek koji za sebe tvrdi da je “znanstvenik” pa zaključuje da je sigurno baš tako kako on “misli i tvrdi da je“.

Naravno pametan ne znači isto što i inteligentan.

TVRDIM da takav pristup znanstvenika znanosti ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti. A onda, ovu moju tvrdnju onda treba argumentirati.


Vidite, iako je moja tvrdnja proizašla iz moga mišljenja, ona je ipak izjavna rečenica ili moja tvrdnja.

Čim nisam unaprijed izjavio “ja mislim” ili “ja pretpostavljam” to implicira da je to za mene činjenica. Ja ne “mislim da je tako” već je za mene “uistinu stvarno tako“.

A ako sam je izjavio, očigledno je da imam namjeru predočiti je vama koji ovo čitate. Namjera podrazumijeva da postoji cilj i očigledno je da je moj cilj da o toj tvrdnji razmislite.

Da uzmete moju tvrdnju kao jednu od pretpostavki za svoje zaključivanje. Da bih postigao taj cilj činim ono što mogu da do njega dođem, ali, u konačnici, jedini način da ostvarim taj svoj cilj je da vaš um u tu tvrdnju povjeruje.

A da bi vi mogli u to povjerovati očigledno da moraju postojati neke svima zajedničke pretpostavke, one u koje i moj um i vaš um vjeruju da su stvarne.

Ni ja ne bih mogao izreći tu svoju tvrdnju da nisam uzeo neke tuđe tvrdnje u koje vjerujem za svoje pretpostavke koje su me dovele do zaključka koji je iskazan u mojoj tvrdnji.

Ovakav mehanizam je moguć samo ako ljudi posjeduju istu logiku zaključivanja, a kako je očigledno da ista logika dovode do različitog zaključka, to znači da su naše pretpostavke ustvari varijable u formuli logike zaključivanja.

Uistinu, kad bi pretpostavka bila konstanta ljudi bi bili jednoumni, a onda logika kao nešto što posjedujemo kao bića ne bi imala nikakvog smisla. Jednostavno ne bi bilo potrebe za razmišljanjem.

Postojao bi prirodni faktograf i stvarnost bez pitanja i odgovora. Sve bi bilo istina i ne bi postojala laž.

Zato se pojmu stvarnosti pripisuje atribut izvjesnost, odnosno definicija stvarnosti kaže da je ona onakva kakva se uistinu čini da je.

Zato iskazna logika kojom se čovjek u komunikaciji služi, po definiciji ne može za rezultat imati istinitost. Pa se tako rezultatima našeg zaključivanja pripisuju atributi valjano ili ne valjano a nikako istinito ili lažno.

Rezultat našeg zaključka ovisi o vrijednosti varijable, odnosno pretpostavke, a koja je rezultat nekog prethodnog zaključka o onome što nam se čini da je izvjesno.

To je osnova znanosti, utvrditi valjanost neke pretpostavke da bismo donijeli valjani zaključak. A kako valjanost nije istinitost, tako je i svaki dokaz potvrda valjanosti, a nikako istinitosti pretpostavke.

To se uči u svi školama na svijetu kad se uči kako čovjek logički zaključuje.


Evo jednog jednostavnog, aktualnog primjera u stvarnosti koji traži logički valjan zaključak.

U medijima se može pročitati da se vodi znanstvena rasprava oko toga “utječe li 5G zračenje na zdravlje ljudi”.

I to ne bez razloga kako neki ljudi tvrde, a razlog je naravno jednostavan jer nije isto u životu biti zdrav ili bolestan. Zato ljudima nije uistinu važno što ja, Ivan, premijer ili neki znanstvenik mislimo o tome, njima je važno to na neki način utvrditi.

Svi možemo pretpostaviti da “utječe” ili “ne utječe” i što god mi pretpostavljali znanstveni zadatak je to utvrditi.

To možemo učiniti samo tako da krenemo od neke valjanosti, jer, ako nema valjane pretpostavke, nema ni valjanog zaključka. Osim logike i logičke valjanosti drugog alata za dokazivanje valjanost nekih pretpostavki, mi ljudi, jednostavno nemamo.

Dakle, pretpostavimo da 5G zračenje utječe na zdravlje ljudi, zašto ne? Ne može se to negirati kao moguće stvarno.

Za znanost to u suštini predstavlja čisti fizikalni problem. I usprkos tome što je danas čovjek valjano dokazao da tvrdnje klasične fizike nisu uvijek valjane odnekud se mora početi.

Pa evo što tvrde valjani zaključci klasične fizike.

Klasična fizika je promatrajući prirodu utvrdila da svaka materija, val, bili što što postoji, posjeduje vlastitu unutarnju energiju da bi bilo sposobno kretati se, obavljati rad i tako se događa razmjena energije.

Da ne posjeduje energiju ne bi moglo djelovati na pojave u stvarnosti a to djelovanje fizičari nazivaju silom. Sila je definirana i kao svladavanje otpora jer u prirodi ne postoji akcija koja neće uzrokovati reakciju, ne postoji primjena sile koja neće uzrokovati otpor ili silu s druge strane.

U tom međudjelovanju događa se razmjena energije što će rezultirati promjenom ukupne količine energije odnosno promjenu energetskog stanja obadva sustava,.

Zračenje je elektromagnetski val i delovanje elektromagnetskog vala je kao i svako drugo djelovanje primjena sile koje će uzrokovati promjenu energetskog stanja onoga na što djeluje.

Jednostavno, prirodna je činjenica da sve što je u prostoru i vremenu izloženo nečemu mijenja stanje stvari. To nazivamo zakonom akcije i reakcije.

Sve izneseno je ljudskom umu valjano jer svaki čovjek to može opažati u prirodi, dakle to su valjani dokazi.

Zdravlje je pojam za energetsko stanje organizma.

I tko onda može vjerovati kad neki znanstvenik izjavi da izloženost tijela nekom zračenju ne utječe na zdravlje, odnosno na energetsko stanje našeg organizma?

Ne vjeruje u to ni onaj koji to tvrdi pa je pitanje zašto to izjavljuje?


Fizikalno, misao se širi eterom kao elektromagnetski val, medij je sredstvo širenja energije, a medijski prostor kako ga nazivamo je polje djelovanja, prostor u kojem se energija razmjenjuje.

Po zakonu akcije i reakcije u tom je polju svaka medijska akcija ili djelovanje izaziva medijsku reakciju onoga koji je toj sili izložen. To je prirodno i tako onaj koji nešto tvrdi ustvari to i radi da izazove reakciju.

Isto kao kad ljudi razgovaraju za stolom, tako i kad “govore kroz eter” svaka tvrdnja je tvrdnja s namjerom da se postigne neki cilj.

Cilj je naravno pogonjen interesom inače ne bi bio cilj. Odnos cilja i interesa se naziva tautologija, nešto što je samo po sebi činjenica i ne treba je dokazivati.

Kao što, na primjer, ne treba dokazivati valjanost tvrdnje da je Sunce Sunce. Ili kao što se ne dokazuje da je 2+2=4 jer je to uvijek valjano ako je prije definirano da se radi o dekadskom brojevnom sustavu.

Takve je tvrdnje i zaključke glupo i nepotrebno dokazivati, zamislite samo IQ znanstvenika koji bi objavio svoju znanstvenu teoriju da je Sunce Sunce?

Ipak, utjecaj nekog novoga zračenja kao što je 5g zračenje na zdravlje nije samo po sebi vidljiva činjenica.

Po valjanom zaključku akcije i reakcije to da 5g zračenje ne utječe na zdravlje je logički nezadovoljiv iskaz. Nezadovoljiv ne znači da je nevaljan već znači da logički nije moguć.

Nema logike, kako ljudi kažu. Jednostavno nema logike kad uvaženi znanstvenik izjavi i tvrdi da 5G zračenje ne utječe na zdravlje jer on praktički negira valjanost svih pretpostavki i zaključaka fizike.

Naravno, to se može izjaviti i tvrditi kao pretpostavka ali to se onda mora argumentirati i logički utvrditi da bi drugi u pretpostavku mogli povjerovati.

I tu leži odgovor na pitanje čemu takva trvdnja, odnosno što je cilj takve tvrdnje.

Ako se valjanost bilo koje pretpostavke ne može logički argumentirati a cilj je da u nju ljudi povjeruju onda ona mora postati tautologija.

Mora postati jedina istina a ne ostati samo jedna pretpostavka čiju se valjanost preispituje.

A sad i opet se postavlja logički valjano pitanje: “čemu takav cilj“?


Dakle, sjetite se moje tvrdnje s početka ove objave da takav pristup znanstvenika ima svaku drugu svrhu osim svrhe same znanosti i moga zaključka da tu moju tvrdnju onda treba argumentirati.

I zapitajte se je li to uistinu istina ili je samo jedan moj zaključak?

Lako ćete zaključiti da je to samo jedan logički zaključak ali da u stvarnosti nije istina.

To znači da se u stvarnosti neka tvrdnja ne mora argumentirati logikom.

Naravno, d se za svaku pretpostavku mora argumentirati istinitost onda bi, u stvarnosti, za svaku izrečenu tvrdnju uistinu postojala argumentacija i valjan zaključak.

A istina je da u stvarnosti to ne postoji zato jer je to jednostavno u stvarnosti nemoguće. To je zato jer je stvarnost uistinu onakva kakva nam se čini a ne onakva kakva je.

Stvarnost ima karakteristiku da je ljudi ne mogu do kraja ili uistinu opaziti.

Naravno, postoje naša ograničenja u onome što mi možemo vidjeti, čuti ili na bilo koji drugi način osjetiti.

Valjanost svake naše pretpostavke, zaključka, pa i neke znanstvene tvrdnje je rezultat ograničene mogućnosti opažaja stvarnosti ili istine.

A kako valjani dokazi klasične fizike kažu da egzistirati ili živjeti u prostoru nije moguće bez primjene sile i svladavanje otpora ili druge sile to znači da se do cilja mora moći doći inače se tamo ne može doći.

Otud dolazi i fizikalni pojam moć. Moć nije sposobnost već mogućnost, primijeniti moć znači koristiti mogućnost da se djeluje, a tek djelovanje rezultira uporabom sile i pojavom otpora.

Dakle, bez moći ili mogućnosti ne može se ostvariti cilj a to nije moguće bez namjere odnosno interesa.

Jednostavno je valjan zaključak da nije moguće doći do cilja slučajno.

I zato, zbog prirode, badava čovjeku u životu što je neka njegova pretpostavka ili zaključak logički valjan ako mu ne pruža moć kojom može ostvariti svoj cilj.

Odnosno, bez obzira jesu li neke pretpostavke čovjeku “logički nevaljane ili nevaljane”, kad se radi o ostvarenju interesa ili odlukama kako će djelovati to gubi smisao i on postupa sukladno svojoj inteligenciji i osjećajima.

Poznavanje prirodnih zakona je važno za shvaćanje života i prirode, svega onoga što radimo i kako živimo, a tome služi nešto što zovemo znanje.

Ali odluka o tome što i kako činimo, u konačnici, nije temeljena na valjanosti logičkih zaključaka znanosti već valjanim zaključcima koje vode ostvarenju ciljeva svakog pojedinca.

Samo postojanje inteligencije, odnosno sposobnosti snalaženja u u onome što se uistinu u životu događa, pokazuje da je interes života važniji od zaključaka logike ljudskog uma.

Dakle, postupci ljudi u stvarnosti nisu vođeni temeljem zaključaka znanosti već temeljem osobnog interesa i dostizanja cilja.

Drugim riječima ako čovjek ima osobni interes od “uvođenja 5G” bez obzira bio on znanstvenik, političar ili pružni radnik on će usmjeriti svoje postupke u tom smjeru,

Postupci će biti različiti i ovisit će o moći koju ima, odnosno što on može.

Tako, na primjer, u jednom društvu, skupini ljudi, znanstvenik ima moć tvrditi da je njegov zaključak temeljen na znanstvenim dokazima iako uistinu nije, dok pružni radnik tu moć nema.

Ne treba posebno dokazivati što to znači za život čovjeka koji vjeruje da je svaki znanstvenik ujedno i valjan znanstvenik.

Primjera koje dovode do katastrofa po ljudske živote imamo napretek, na primjer ponašanje znanstvenika u slučaju Černobil.


Ipak, ljudi kao bića, baš iz interesa, žele stvari razumjeti, dobiti njima valjane odgovore na sva pitanja, ne zato što je važno da je nešto logički valjano već zato što se radi o njihovom interesu, u ovom slučaju o njihovom zdravlju,

Na primjer, ako ljudi ne dobiju njima valjane zaključke o utjecaju 5G zračenja oni mogu valjano pretpostaviti da su sve ptice oko 5G tornja poumirale baš zbog zračenja, iako su možda sve ptice oko tornja poumirale zato što su otrovane pijući vodu iz okolne bare, pa čak i u slučaju da je netko priložio fotomontažu na internetu.

Zašto ne, ako prije postavljanja 5G tornja nije bilo pomora?

Ili, zašto ne vjerovati da su ptice uginule baš zbog zračenja, ako u stvarnosti vide da je nešto što se nekad guralo kao znanstvena istina danas gura kao znanstvena laž?

Na primjer, pogrešne znanstvene tvrdnje o ne-štetnosti DDT-ja po zdravlje ili pogrešne tvrdnje znanstvenika o 98% učinkovitosti Pfizer eksperimentalnog cjepiva da spriječi zarazu.

A posebno kad čuju znanstvenika koji ih uvjerava da je njihov IQ niži od njegovoga zato što, bez iznimke, ne vjeruju u ono što on tvrdi.

Jasno je, ako je tvrdnja znanstvenika protiv interesa ljudi, po zakonu akcije i reakcij eto mora stvoriti otpor ili odgovor sile na silu, na način kako znaju i umiju, logikom ili protiv valjane logike.

Dakle, u stvarnosti života, sukladno ljudskoj logici cilj opravdava sredstvo, odnosno interes opravdava postupke.

Valjano je zaključiti da jednima nije u interesu interes koji drugi imaju.

I uistinu nije svejedno što tvrdimo, radimo i u što vjerujemo kao valjano jer to utječe na to kako živimo pa i na naše zdravlje.


I zaista nije svejedno hoćemo li ili ne uvesti tu novu 5G tehnologiju. Zato vlasti neke države neće dopustiti uvođenje 5G tehnologije dok se znanstveno ne utvrdi kolika je štetnost takvoga zračenja na čovjeka.

Već tri godine postoji peticija velikog broja znanstvenika iz cijelog svijeta da se to konačno jasno utvrdi jer po njima nije dovoljno ono što se danas nudi kao valjan znanstveni dokaz ne-štetnosti 5G zračenja.

Ustvari, oni tvrde da 5g zračenje utječe na zdravlje i traže da se utvrde valjane znanstvene pretpostavke koliko i kako utječe.

To treba jasno obrazložiti i argumentirati, jer za zdravlje čovjeka uopće nije važno što neki znanstvenik o tome iz bilo kojeg razloga misli i tvrdi, već je važno to utvrditi.

I tvrde da to se može i treba učiniti, a to što je netko znanstvenik uistinu ne znači da njegov interes nije protiv interesa drugih, pa čak i protiv znanosti kao takve.


I opet, od nekih se valjanih pretpostavki treba krenuti jer ako nema valjane pretpostavke nema ni valjanog zaključka. Drugog alata za “dokazivanje” pretpostavki nemamo.

Pa evo opet malo tvrdnji klasične fizike.

Zakon očuvanja energije kaže da samo razmjena energije ustvari mijenja stanja stvari i pojava. Stvarni procesi u prirodi su uvijek nepovratni ili što je učinjeno, učinjeno je i kod takvih procesa entropija uvijek raste.

Entropija je mjera stanja, ustvari potreban je dio unutarnje energije koji drži ono što je takvim kakvo je ili energija samoodržanja. To je energija koja drži red unutar sustava zato da se sustav ne raspadne pa se taj dio energije zbog toga ne može iskoristiti za razmjenjivanje.

Tijelo vremenom postaje sve neuređenije i zato troši sve više energije na samoodržanje, a to znači da mu ostane manje energije za obranu od drugih sila.

Kao u boksu, što čovjek primi više udaraca to je on u većem „knockdownu“ i jasno je što na kraju slijedi, dovoljan je jedan udarac, koji ne mora čak biti ni jak, da bi nastupio “knockout“.

Tako klasična fizika valjano objašnjava kako sve živo u prirodi ima svoj vijek trajanja, umre zbog i od i s nečim.

Ali, to nije dovoljno.

Tako se, ipak, nije moglo valjano objasniti kemijska ili fizikalna svojstva različitih tvari, pa na primjer i što se stvarno događa u našem tijelu.

To je dovoljno da se valjano zaključi da 5G zračenje uistinu utječe na zdravlje, ali nedovoljno da se može valjano zaključiti kako i koliko šteti, iako su i tada eksperimenti sa zračenjima jasno pokazivali da šteti.

Ipak, fizičari toga vremena su tvrdili da su već sve što je moguće u fizici otkriti i dokazati već otkriveno i dokazano. Da nema ništa nepoznato osim nekih paradoksa prirode kako su to nazivali.

Fizičari su tako znanstvene činjenice iz toga vremena opisivali sa “to je tako i gotovo” i što treba još nekome sa nižim IQ objašnjavati.

Ali, naravno, bilo je i znanstvenika koji se s time nisu slagali, jer, naravno ako nešto nečemu u prirodi šteti mora postojati neki razlog i treba ga otkriti.

Očigledno je bilo to, da bi se to moglo valjano objasniti, treba stvoriti neke drugačije pretpostavke o prirodi.

Pojavili su se neki novi znanstvenici klinci koji su, baš kao i danas, bili etiketirani i ismijavani radi drugačijih pretpostavki i sumnji u utvrđene znanstvene činjenice.

Neki tadašnji teoretičari fizikalne zavjere.


Na primjer, Albert Einstein nakon završenog fakulteta nije mogao naći zaposlenje, jer je svojom drskošću iritirao većinu profesora i znanstvenika toga doba. Slično kao što i danas, svaki znanstvenik koji se ne slaže sa nekom uvriježenom znanstvenom pretpostavkom, javno ismijava,

Zato je Einstein, odbacio tadašnju znanstvene literaturu i sam i iznova napisao četiri fizikalna članka i objavio ih u časopisima, tj. novinama. Ustvari postavio je nove fizikalne teorije i tako izišao iz “valjanog okvira” znanstvenog razmišljanja toga vremena.

Kako se kasnije pokazalo, postavio temelje moderne fizike. Danas je on najpoznatiji po općoj teoriji relativnosti

On je ustvrdio da to što mi stojimo na zemlji nije zato jer vas zemlja svojom masom privlači, već zato što to osigurava geometrija kretanja tijela u vremenu, tj. inteligentni dizajn prirode i svemira.

To je znatno različito od klasičnih pretpostavki, posebno u pogledu protoka vremena, geometrije prostora, kretanja tijela i prostiranja svjetlosti.

I dan danas je to ljudskom umu teže za prihvatiti od zakona klasične fizike kad čovjek u stvarnosti vidi da se zrna prašine skupljaju na regalu a ne regal na jednom zrnu prašine.

Isto je tako ljudima je prirodnije misliti da je u Svemiru jedna minuta jedna minuta, nego da je jedna minuta različita u svakoj točki prostora i vremena.

I kad je Max Planck, zbog mjerenja energije, uveo pojam kvanta energije ili najmanje nedjeljive količina energije koja se može razmijeniti, Einstein je na osnovu toga uveo pojam kvanta svjetlosti odnosno pojam fotona.

I na kraju valjano dokazao kako foton pokazuje i valna i čestična svojstva. To je nazvao dualizam, a što je vezano uz njegove kasnije dokaze takozvanoga fotoelektričnog učinka.

Jednostavno, svjetlost, tj. fotoni, tj val, tj. zračenje djeluje na tvar izazivajući izbijanje elektrona iz atoma koji je osnova za sve molekule od čega je sve živo građeno.

Da je Albert vjerovao u valjanost pretpostavki ondašnjih znanstvenika kao „svetu kravu“ znanosti danas ne bi bilo rasprave o štetnosti jer vjerojatno ne bi ni postojali ni 3G ni 4G ni 5G.

A između ostalog, i zbog toga otkrića je danas je moguće i utvrditi kako neko zračenje utječe na materiju, pa i to kako i koliko 5G zračenje utječe na ljudsku stanicu.

Einstein je valjani dokaz kako znanost nije sveta krava i da se uvijek treba preispitivati valjanost njenih i pretpostavki i zaključaka.

Druga je stvar što su logička dokazivanja postajala sve kompleksnija, prvenstveno zato jer su formule složenije kao što su i onda za to vrijeme bile Einsteinove diferencijalne jednadžbe. A isto tako jer je znanost postala prepuna nekih novih samo znanstvenicima razumljivih pojmova.

Ipak, Einstein je valjano dokazao ono što je oduvijek svima prirodno poznato, to da su svemir i priroda “relativni” jer sve na neki način i u nekoj mjeri utječe na sve.

On je i zaslužan što danas razumijemo da 5g zračenje utječe na zdravlje kao jedan od mnogih knocdowna koje naše tijelo tijekom života pretrpi.

Još je važno reći da je Einsten valjano dokazao i da se energija tvari može pretvoriti i u nematerijalni oblik energije, npr. svjetlost. Ali i to da se atom, kao vjekovima definirana najmanja čestica materije, ne može opisati nikako drugačije osim da ne utvrdimo da za njega ne vrijede zakoni klasične fizike.

Što je na kraju i znanstveno priznato.

I kvantna fizika i teorija relativnosti valjano dokazuju da stvarnost nije ograničena na jednu mogućnost, odnosno ne postoji samo jedna budućnost s obzirom na prošle događaje i zakone prirode.

I zbog toga, prirodno, jedno pitanje ima puno različitih odgovora, jedan problem ima puno različitih valjanih znanstvenih rješenja.

Dakle, ne može se predvidjeti što će se zbog nečijeg djelovanja dogoditi u budućoj stvarnosti

To znači da čovjek svojom akcijom neće izazvati jednaku reakciju, pa tako ni svaka ista akcija na čovjeka neće izazvati uvijek istu njegovu reakciju.

Dakle, Einsteinovi logički valjani zaključci govore da je vrijednost nekog zaključka ustvari vrijednost opažaja nekog odnosa u trenutku.

Zaista, ne možemo zaključiti da je nešto bolje ako ne postoji nešto lošije. Taj relativni, dobar-loš, odnos definira valjanost zaključka pojedinca.

Odnosno, to što je dobro a što loše je isključivo osobni pogled koji proističe iz definicije interesa.

Dakle, mogu li znanstvenici tvrditi da 5G zračenje ne utječe na zdravlje iako zasigurno znaju da utječe?

Naravno da mogu ako im je to u interesu i ako to žele.

To postavlja pitanje mogu li i hoće li ljudi vjerovati njihovim tvrdnjama?

E to je pitanje vjere a ne logike i znanosti.


Postavit ću sada dva jednostavna pitanja.

Na primjer, ako ste vjernik katolik, bi li to uistinu bili da Bog vama, kao što je Abrahamu, zapovijedi da žrtvujete svoje dijete? I drugo, biste li bili glasni pobornik obaveznog cijepljenja da je vaše dijete zbog toga imalo po život ozbiljne posljedice?

Što ljudima znači kad im kažu, tako mora biti jer je to valjano zato što je Bog tako rekao ili tako mora biti jer je valjano što je takav zakon? Biste li to smatrali logički valjanim i zato to i učinili ili biste razmišljali o tome što to za vas uistinu znači?

Ja znam svoje odgovore i ne postavljam uistinu pitanje, pokušavam samo opisati ljudsku prirodu.

Hoću reći, sve dok neki utjecaj čovjeku ne iziskuje štetu, dok ne naruši ili samo vjeruje da može narušiti njegov interes, sve oko njega je prirodno i baš onakvo mora biti.

Ne zanima ga previše ni znanost ni razlozi zašto je takom ali ako se dogodi utjecaj na njegov interes od njega će se sebi-valjano braniti, ili ako misli da treba utjecati na nešto zbog svog interesa on će zbog toga sebi-valjano napadati.

I mislima i riječima i djelima i propustima.

A kao samo-potvrdu svojoj odluci, odnosno svome činu koristiti će sve moguće logički valjane činjenice čak i one koje i njemu samome nisu logički valjane.

I tako, kao što bješe i na početku, povijest znanstvenih teorija dokazuje da se svi dokazi svake od njih mogu logički i znanstveno mogu i potvrditi i pobiti.

Sve je valjano jer je sve što postoji “relativno valjano“. Jednostavno, “šta k’o reko, Zeko rek’o“.

Da ne bude zamjerke, sve što sam napisao je meni valjano ali nikako zaista istinito.

To je jedna obična valjana ljudska pretpostavka i zaključak, uostalom kao što je i tvoja. Kužiš samodopadni znanstveniče?

Vaš Galvanizator


P.S.

Dragi svi, napisao sam svoje dvije prve knjige koje još nisu u potpunosti dovršene. Bio bih sretan i zahvalan ako ih želite pročitati i dati mi pokoji koristan savjet i kritiku.

Ako želite kliknite na preuzmi za preusmjerenje na stranicu za preuzimanje knjiga

Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s