#3 KOL’KO DOKLE?

Svjedoci smo kako u ovoj situaciji sveprisutnog virusa, razni znanstvenici, ekonomisti, poduzetnici i zaposlenici na društvenim mrežama izražavaju svoja mišljenja o, kako se često kaže, „novoj normalnosti“.

A stvarnost je takva da svaki novi dan u životu donosi novo što u stvarnosti i je normalno, očigledno to novo nekim ljudima nije po volji. Tako danas neki plješću, neki kukaju nad sudbinom, postoje razni humoristi i satiričari, ali i velika većina onih kojih “kao da se takve stvari uopće ne tiču“. A u tom slučaju, svako društvo zaista ima problem, nema stvarnog otpora nečijim neograničenim željama.


Sad karikiram. Ako tri čovjeka imaju jedno pivo na raspolaganju i svi hoće piti pivu onda onda nije moguće da svaki od njih popije jednu cijelo pivu. I kad ja gledam sve ovo što se događa, nekako mi se čini da ljudi misle da je to moguće. I zaista, izgleda da zajedničkim novcima u proračunu Lijepe Naše upravlja sam Isus spasitelj jer jedini je on uspio jednom ribom nahraniti cijelo jedno selo.

Kao da nam, uz sva ta razna školovanja nije baš jasno da su prirodni procesi nepovratni, da je ono što smo učinili učinili i da nema povratka. Kao da nismo sposobni razumjeti da se bez rješavanja uzroka nekog problema samo povećava entropija ili neuređenost nekoga sustava što na kraju dovodi do naprezanja, pucanja i propasti.

Kažem “kao” jer to ne može biti istina. Problem je troše puno energije na ono što se njima događa zbog drugih i manje energije troše na ono što oni za sebe čine.

Čak i sada, u ovoj epi-krizi ljudi se zaokupljaju globalnom igrom a malo obraćaju pažnju na lokalnu igru.

Dakle, je li to “novonormalno”, ta zaokupljenost drugima razumski logično ponašanje koje će oblikovati sudbinu nas samih?


Za početak malo o pojmovima, jer ako svaki pojam drugačije gledamo ne možemo jedan drugoga razumjeti.

Razum omogućuje čovjeku snalaženje u životu tako što daje mu sposobnost učenja iz iskustva.

Zato je učenje je zaista čista egzistencijalna potreba.

Međutim, da se ljudi samo razumski ponašaju puno toga u životu ne bi ni probali činiti a kamoli činili. Jer, razum kaže “nemoj” ne znam što će biti, potrebne informacije su mi nedostupne.

Pa zašto onda probavamo? Jednostavno je, zato što se jedino iz, u tom trenutku razumu možda nelogičnog čina, zaista i stvarno uči. A ako rezultat bude dobar onda on postaje razumu logičan. Kasnije se činjenje toga što smo isprobali usavršava. Dakle činimo stvari koje nam se čine dobrim bez obzira na logiku trenutka, jer, kad bi činili samo ono što nam se u tom trenutku čini logičnim ne bi stvari činili stvari drugačije.

Tako je osnovno je pitanje našeg uma: “što se može dogoditi ako ovo učinim“, a odgovor prirode je: “probaj, jer ako ne probaš nikad nećeš saznati. Razum je jedan “alat”, služi za vrednovanje iskustva ili lekcija ali i za pokušaj logičkog zaključivanja o mogućim ishodima u budućnosti.

A ako naš logički zaključak o mogućem ishodu u budućnosti odnosno posljedici bude pogrešan, to znači i da u naučenom kao pretpostavki zaključivanja postoje pogreške. Pa se onda kaže: “na greškama se uči“. Dakle, naučili smo da imamo krive pretpostavke kod našeg logičkog zaključivanja.

Stvarnost je pojam vezan uz “je” a ne uz zaključivanje “je ili nije“. Problem je naravno taj što ljudi “misle” da je logika prirode ista kao i njegova. Jasno je da je to pogrešna pretpostavka, njegova logika nije kao što je logika psa, logika hrasta, a ni logika stvaratelja koji se u religiji naziva Bog.

Zato, čovjek da bi postojao ili “je”, kao i sve drugo živo posjeduje i druge alate osim logike. Osim što ima sposobnost odlučivanja i djelovanja na temelju logike uma ćovjek ima i sposobnost djelovati bez potrebe da odlučuje i razmišlja odnosno instinktivno.

Instinkt, po definiciji, prirođen i naslijeđen obrazac ponašanja, to je prirodni urođeni refleks.

Instinkt nije dovoljan jer zbog logike svakom djelovanju prethodi neka odluka, a kako samo razumom koji posjeduje nije moguće vidjeti rezultat, odnosno ono što će biti dobro i loše po njega on posjeduje intuiciju.

Intuicija je sposobnost čovjeka da bez razmišljanja i logike shvati o čemu se radi, da neposredno uvidi cjelinu i njezine dijelove.

To je ono kad razum kaže sigurno je tako, ali vam se svejedno čini da nije. Kao što bez instinkta, unatoč razumu čovjek ne bi bio čovjek, tako i bez intuicije ne bi mogao ljudski razumijevati pa onda niti razumjeti stvari. Razmislite, koliko dobrih odluka ste donijeli tako što razmišljate a koliko jednostavno zato jer ih same po sebi razumijete?

Razumom možemo zaključiti u čemu smo pogriješili, ali ne i shvatiti zašto griješimo, zar ne?

Kad bi mogao samo razumom shvatiti stvari, čovjek nikada ne bi griješio, tako ne bi krivo odlučivao i ne bi bilo posljedica po njega. Onda uistinu ne bi bio čovjek, jer bio bi savršen. A nije, vidi po sebi. Iz iskustva on vidi da to “neko njegovo znanje” može biti jako pogrešna pretpostavka kod zaključivanja.

Jednostavno, svako probavanje ili akcija pretpostavlja reakciju, to je međudjelovanje i zato druge sile djeluju protiv probavanja. Na kraju, ishod je jednom ovakav, a drugi put onakav. To je način stjecanja iskustva. Jednostavno Svemir je relativan i kauzalan i stvarnost je svaki trenutak drugačija.

Zato se život ljudi odvija po principu: opaža događaje u stvarnosti u tom trenutku, znatiželjan je što će se događati pa probava učiniti nešto, a onda opet opaža rezultat toga u budućem trenutku.

Tako uči i pamti. A kako stvarnost nije moguće do kraja opaziti, on samo ono novo ono „što ga se njega tiče“ zapamti.

Na primjer, neće zapamtiti što je prije tri dana ručao, osim u slučaju da taj ručak nije ostavio nekakav drugačiji dojam. Jedino tako može razumom vrednovati događaje, na primjer, atributima dobar, bolji, lošiji. Dakle nešto drugačije nego prije, nešto je naučio jer je na taj način opazio drugačiju stvarnost i tako stekao novo iskustvo.

To je uistinu postalo njegovo znanje, nova pretpostavka za dalji život.

Ali, i opet, bez obzira na vrijednost znatiželje i probavanja, čovjek ipak neće probati činiti baš sve što bi htio znati. Jednostavno zato što iz iskustva razumije da griješi i da ga greške koštaju. Dakle, unutarnji odnos želje, razmišljanja, intuicije, te voljnog djelovanja je osnova snalaženja u životu. Pojam koji objedinjuje sve to zajedno nazivamo inteligencija,

Inteligencija je mjera djelovanja, a mjeri se po tome koliko dobre ili loše razumske odluke donosimo za sebe u nekom trenutku u nepoznatim situacijama, bilo logikom ili intuitivno.

Inteligencija je potencijal njegova uma. A kako čovjek uvijek donosi isključivo “svoje” odluke zato je shvaćanje svojim mogućnosti, odnosno vlastitog potencijala najvažnija stvar da bi se on mogao primijeniti u snalaženju.

Kako kažu psiholozi: „dobro je razumjeti svoje sposobnosti i ograničenja ili limite“. To je dobro, jer u životu uvijek postoji nekakav protivnik ili neka prepreka. Na primjer drugi čovjek, organizacija, ogromna planina ili obična kvaka na vratima.

Inteligentan čovjek će zato uvijek osluškivati svoju intuiciju, jednostavno zato jer zna da ona nije tu bez veze. Isto tako neće potiskivati svoj refleks samo zato jer drugi žele da ti učini, zato jer zna i da refleks nije bez veze.

Inteligentan čovjek zna da je ograničeno i nesavršeno biće. Razumije da ne postoji bolje ako prije nije bilo lošije, razumije da ne može ozdraviti ako nije bio bolestan, razumije da ne treba činiti drugima zlo ako želi od drugih dobro.

Čak ni mora imati ni jedno iskustvo, on to zna jer je rođen kao čovjek. Dovoljno je samo da pogleda djecu.


Ipak. to je onda najveći problem drugima, jednostavno zato što će inteligentan čovjek naći načina kako da uzme cijelu pivu sebi a da drugi ostanu žedni. To je dobro po njega, zar ne?

Inteligentan čovjek po posljedicama svojih odluka vidi da je inteligentan i neće se pokoravati manje inteligentnima jer mu se to jednostavno ne isplati.

On se jednostavno zbog inteligencije bolje snalazi u novim situacijama od manje inteligentnog.

Ali, ako inteligentan čovjek pomisli da je inteligentan samo zbog svoga uma i zato zaključi da je samo zbog razuma najinteligentniji u relativnom i kauzalnom Svemiru pojavi se problem. To znači da on nije uistinu svjestan da sve što postoji ipak ima ograničeni potencijal, odnosno ograničenu količinu energije a što pruža ograničene mogućnosti.

Zato se kaže “svaka sila za vremena” ili “i od najinteligentnijeg ima inteligentniji“. Takav čovjek nije uistinu inteligentan jer nije uistinu svjestan što čini.

Dakle, što će biti posljedica toga što je popio cijelu pivu a druga dvojica ostala žedni. Što će zbog toga učiniti druga dvojica?


I ako sada to povežemo sa djelovanjem u ovoj epidemiji možemo zaključiti što inteligencija čini. Za početak, naš epi-stožer u ovoj zdravstveno ekonomskoj krizi stalno ponavlja iste poruke.

To je korištenje sile s namjerom da o tome razmišljamo, da poruke bolje zapamtimo i tako slabije zaboravimo, da nam se “ureže u pamćenje” i da to onda koristimo kao naše “znanje” odnosno činjenične pretpostavke.

To se inače naziva reklama a ne stvarna vrijednost, a svaka reklama koja ima svojstvo da čim se ne pojavljuje padne u zaborav. Osim možda “pipi” reklame.

Problem je to što u neprestanom ponavljanju istoga nema znatiželje urođene čovjeku, tako svaki stožer većini ljudi već dobrano ide na živce. Iste reklame ili plavi bedževi koje služe da bi nas stožer držao budnima pa da kupimo njihov proizvod vremenom postaju potrošene odnosno besmislene.

A to zaista nije neinteligentno. Zato će nas svakodnevno bombardirati različitim informacijama i grafovima u različitim trenucima i postepeno sve da ponovno pobude našu znatiželju.

Tako uvlače ljude u njihov novi svijet, u svijet njihovog novonormalnog“.

A suština toga novog svijeta je postojanje jedne jedine ispravne inteligencije.

Netko to naziva transhumanizmom, netko dehumanizacijom, netko svjetskim poretkom. A u podlozi te ideje se ipak nalazi pomisao da je čovjek najinteligentnije biće u relativnom i kauzalnom Svemiru isključivo i samo zbog svoga uma. Jasno, Descartesova misao mislim dakle postojim, malo izvučena iz konteksta je vremenom postala temelj moderne znanosti i podloga rada većine današnjih znanstvenika. I stoga, čovjeka kao biće karakterizira samo i jedino čista razumska spoznaja.

Na kraju se “znanost“, inteligentno umota u celofan osobnog interesa i objavljuje kroz reklame određenih proizvoda, bilo da se radi o tehnologiji, cjepivima, lijekovima ili automobilima.

Ali, ostaje pitanje što napraviti sa intuicijom i kakav će biti refleks kupaca. I opet, što će bez razmišljanja o posljedicama učiniti ona dvojica koja su ostala žedni?

Hoće li oni reći, ma pusti znatiželju i grafove i inteligenciju jer ako sam ja ostao žedan a to nije dobro po mene ili će reći ma nema veze kao da je to važno snaći ćemo se?

E vidite, to “snaći ćemo se” ovisi o inteligenciji.

To je definicija.


U SERIJALU “EPIKRIZA”

Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

1 Comment

  1. “Tako nam život ovisi o tome kako radimo, ako više radimo, tijelo duže vrijeme dobiva više energije nego što iznosiaktivni metabolizam, energija koja se ne potroši pohranit će se u tijelu u obliku masnog tkiva i masa će se stoga povećati.”

    Pozdrav
    Neoliberalni kapitalizam ima samo jedno pravilo vrijedno spomena. Vrijediš onoliko koliko si spreman dat za dobrobit kolektiva kojeg si dio. Ukoliko ne pridonosiš masno si tkivo. Ideja je metabolizam kolektiva. Ukoliko je nema ili se kolektiv vodi po načelima gušenja energije ideja onda masno tkivo nije pojedinac kojeg se vrednuje nego onaj koji ga vrednuje. Takav krši osnovno pravilo kapitalizma, a to je kao što je gore navedeno iskorištavanje svih mogućih potencijala kotačića u mehanizmu kolektiva za povećanje profita. A profit je nejm of d gejm. Prema tome ulaganjem u radnike kapitalist ulaže u sebe i svoj ekstra profit. Sudjelovanje države u toj igri smanjenjem apetita prema kolaču koji ionako ne mjesi je prilično bitan čimbenik.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s