TERMINATOR-MAN

U prethodnim objava ovog serijala pisao sam o dosezima istraživanja mozga i osjetila s posebnim naglaskom na potrebu pravilnog i prirodnog razvoja čovjeka.

Sve upućuje da se stvari odvijaju u početku, u ranom djetinjstvu.

Kad govorimo o razlikama između funcioniranja i ekonomije razlih društava onda očigledno kod nekih postoje pogreške u učenju uzrokovane nasljednom stereosljepoćom starijih i još starijih.

Po prirodi čovjek je društveno biće i istovremeno originalna jedinka. Živi  svoj život, život egzistira kroz njega.

Osnovna stvar svega postojanja je smisao i važnost onoga što doživljava, živimo tako da percipira okolinu istovremeno okolina percipira njega i mnogi će reći da je najvažnije za čovjeka biti svjestan samog sebe i okoline u kojoj postoji.

Od rođenja do smrti.

Jedino, kad se spomene riječ „svjestan“ dolazimo do velikih nepoznanica i enigmi samog postojanja.

Pojam svijesti ima različita značenja, ali primarno značenje pojma svijest odnosi se na subjektivna iskustva koja doživljavamo osobno.


Danas su vrlo popularni filmovi o takozvanim superjunacima, nadljudima koji imaju super moći. Djeca bi htjela biti super-meni, super-girle, cat-womenke, bat-meni, spider-meni, ili „ljudi-ovo“ „ljudi-ono“.

Ipak, je ne poznam ni jedno dijete koje bi htjelo biti kao Terminator, bez obzira što je on na kraju nepobjediv, vječan, snažan, pravedan i spašava čovječanstvo od sebe samoga.

U glavi djece pojavljuje se niz pitanja: „Zna li on uopće što radi, jede li sladoled, je li ikada tužan, vidi li boje? U suštini, je li on uopće živ?

Djeca, kao i odrasli gledaju, misle, donose odluke, procjenjuju, taje, osjećaju. Emotivni su na razne načine, imaju svoj subjektivni doživljaj stvarnosti, osjećaj sebe i svoj i samo svoj unutarnji život. Naravno, imaju i osjećaj da odlučuju i biraju, osjećaj slobode volje i odgovornosti za ono što rade.

I kako bi onda neko dijete htjelo biti Terminator? Ustvari dijete može zamisliti sebe kao spider-mana ali teško kao terminator-mana.


Stoljećima je poznato da je mentalni život na neki način povezan s funkcioniranjem mozga i kad nije sve u nekom “standardnom modelu” znanstvenici kažu da postoji poremećaj svijesti i to povezuju sa raznim oštećenjima mozga.

Na primjer, ako vas pošalju na funkcionalni MR mozga upravo to rade, traže kako je aktivnost u određenim dijelovima mozga povezana s određenim mentalnim procesima.

I na kraju nešto zaključe. Ali, postoje puno teže zagonetke, mnogi smatraju da će pravi odgovori na takva pitanja biti vječna tajna koju znanost nikad neće moći otkriti. Puno je pitanja bez odgovora.

Na primjer, koji su kriteriji da bi neko biće proglasili svjesnim ili što to treba da bi se pojavila svijest u nečemu kao što je ljudski mozak ili komplicirano računalo? Sve se svodi na jedno: „je li moguće biti Terminator-man bez vlastite svijesti“?

Time se intenzivno u zadnjih 30 godina time bave filozofi kroz analizu svojstava svjesnog iskustva.

Nitko ne zna kako se to odvija i većina i ne pokušava odgovoriti na njega pa se time ni ne bave. A možda su i pretpostavke krive?

Jedna pretpostavka o povezanosti svijesti i mozga je da za svaki svjesni događaj postoji odgovarajući događaj u mozgu, ali isto tako, svaki događaj u mozgu ne mora biti povezan sa svjesnim iskustvom.

Druga je pretpostavka prema kojoj svjesna stanja postoje zbog procesa u mozgu i svijest ne može postojati bez mozga. A možda mozak ne može postojati bez svijesti.

Neki pokušavaju otkriti tajnu kroz nepouzdane metode samo-opažanja ljudi pokusnih kunića.

Tu postoje problemi prisjećanja i interpretacije, dokazano, čovjek u mozgu iskrivljava prikaz onoga što doživi, zatim autocenzura ili želja čovjeka da se prikaže bolji nego što u stvarnosti je.

I naravno, sam proces samo-opažanja i izvještavanja mijenja sadržaj svijesti. Sve to govori kakav čovjek po prirodi je, ali ne i zašto takav po prirodi je.

Psiholozi se bave eksperimentima čiji osnovni cilj je razgraničavanje svjesnih od nesvjesnih procesa i ispitivanje njihovih obilježja, uglavnom kroz podražaje koje primamo preko osjeta sluha i vida.

Neurolozi dokazuju da ne možemo istovremeno biti svjesni dvije rečenice koje primimo zasebno na naša dva uha, ali ako se svakom oku prezentira različita slika mi svjesno vidimo jednu.

Ipak i rečenice ili slike na koje ne usmjeravamo pažnju svejedno bivaju nekako procesirane. To nazivaju sublimalno opažanje, ispod razine svijesti, koje može utjecati na buduće svjesno opažanje.

Sve je vezano uz fokusiranje ili usmjeravanje pažnje. Dakle, podražaja ne morate biti svjesni da biste ga procesirali.


Što su rezultati i zaključci svega toga istraživanja?

Istraživanja pokazuju da mozak radi različito kad smo budni od toga kad spavamo i otud dolazi pretpostavka o dubokoj povezanosti mozga i svijesti, te svijesti i života.

Najvažnije, svjesna osoba je budna i jasno se razlikuje od osobe koja nije pri svijesti.

Ako smo budni možemo otvoriti oči kada treba, možemo se suprotstaviti sili gravitacije, pokazati emocije i raspoloženje. Javljaju se želje i porivi, namjere, možete pričati sami sa sobom, imati sjećanje „na vrh jezika“ ili deja-vu.

Drugim riječima, stvarno smo živi.

Zato filozofi ističu da je fundamentalno svojstvo svijesti da reprezentira stvari, svojstva i stanja, bez obzira gledamo li neki objekt ili samo razmišljamo o njemu.

Iako prava spoznaja nije samo rezultat racia već i intuicije, jedino budni možemo opažati svrhu i smisao. Ako nismo budni nema ni intuicije.

Kako samo promjena vječna jest, ne samo u fizikalnom ili materijalnom smislu, tako se i svijest neprestano mijenja kroz subjektivni doživljaj vremena. Imamo osjećaj da postojimo baš-sada koje kontinuirano postaje dio naše prošlosti, a to baš-sada se kontinuirano povezuje s neposredno prije doživljenim.

Osim toga imamo dojam da imamo jednu jedinstvenu svijest.

Teško je pitanje kako, i je li baš mozak i njegovi različiti dijelovi taj koji uspijeva integrirati sve različite potrebne informacije, a da je ishod te integracije doživljaj jedinstvene svijesti.

Ne zna se.


Ipak, razni psiho-eksperimenti pokazuju da je svijest sama po sebi selektivna i ovisi o našoj fokusiranosti i pažnji. Jednostavno, ne možemo opaziti sve karakteristike okoline na koje ne usmjeravamo pažnju. 

Obzirom da okolina utječe na naš život, tako je taj glagol paziti, odnosno biti budan, vrlo važan. Zato, budimo budni, pazimo na sebe i svoje i posebno na djecu, jer ako ne, eto magije i raznih mađioničara koji manipuliraju nečijom pažnjom i usmjeravaju je u drugom smjeru, za neki drugi interes.

Dodajte k tome da je po istraživanjima naše kratkoročno pamćenje kao rezultat opažaja ograničenog kapaciteta i eto nam prave slike o politici i političarima, vladanju i potlačenosti, bogatstvu i siromaštvu itd.

Ali isto tako i eto nam i odgovora o tome kako biti bolji roditelj, učitelj i životni mentor mladima.


Iako postoje različite teorije o osobnosti i osobnom identitetu, kao i o razvoju osobnosti kod djece, ipak, može se istaknuti nekoliko očiglednih činjenica koje treba uzeti u obzir.

Naša subjektivna stvarnost vezana je isključivo za nas same, za naša osjetila kojima primamo informacije iz okoline i naš mozak koji ih kodira što rezultira doživljajem prostora i vremena odnosno stvarnosti.

Svjesna iskustva postoje isključivo kada ih doživljavamo iz svoje vlastite perspektive, to je isključivo osobna stvar.

Naša originalna svijest je naš ili subjektivni model svijeta oko nas i sebe u svijetu i meni, vama, svakome čovjeku taj model stvarnosti izgleda potpuno realistično.

Isto tako svakome djetetu izgleda njegov model stvarnosti, on je različit i originalan.

Iako postoji vaš utjecaj, vaše dijete nije i nikada neće biti vi, čak neće biti ni slično vama bez obzira na gene i naslijeđe. Imate različite snove, bili budni ili sanjali.

Dokazano, čak se i snovi subjektivno doživljavaju, iako nitko ne zna zašto uopće sanjamo. I naravno, svijest se mijenja.

Zato treba jednostavno pustiti djeci da budu to što jesu, sanjaju i maštaju i čine dječje stvari jer njihovo svjesno iskustvo samo je njihovo.

Ne mogu postati vrsni mađioničari ako ne prožive svoja razna iskustva, to je valjda već svima nama jasno.


Za kraj ove objave još malo o tome kako ustvari ništa ne znamo. Na primjer, znanstvenici se muče s istraživanjima izmijenjenih stanja svijesti, odnosno stanja kod kojih je svjesno iskustvo drugačije od uobičajenog budnog stanja.

Kako, na primjer, stanja iskustva izvan tijela ili bliske smrti nastaju? Što se zbiva u mozgu kada smo hipnotizirani?

Odgovor znanstvenika danas je: “nemamo pojma”. Naravno da nemaju pojma zato što se ne može pojmiti nešto što se ne može opaziti, odnosno što nije doživljeno. Tako nešto jednostavno “ne postoji” iako “postoji“.

Muku znanstvenici muče i sa općim pitanjima oko svijsti.

Što svijest radi i zašto uopće postoji? Ili, ako se dobar dio procesiranja informacija odvija na nesvjesnoj razini, zbog čega je i kada evolucija „izmislila“ svijest koja nam izgleda baš tako kako izgleda?

Ili pitanje: “kada vase dijete postaje svjesno i kako se svijest mijenja s razvojem”?

Zato je teorija evolucije samo još jedna teorija.Što vi mislite je li moguće jednog dana biti “svega svjestan”? Ne mislim “sve znati” nego “biti svjestan“. Po onome što znamo to je nemoguće.

Ali, sigurno je samo da danas neki znaju više a neki manje, to nije svijest, nije čak ni spoznaja kao najviši stupanj ljudske misli, kako kažu filozofi.

Pa vidite da djeci jedan Terminator ne izgleda stvarno, dok nama odraslima čak i iluzije koje nam prodaju razni mađioničari izgledaju stvarno. 

O njima u nastavku serijala.

Vaš Galvanizator!


U SERIJALU MOZAIK


Ako želite odmah po nekoj novoj objavi dobiti sadržaj na vaš e-mail, unesite adresu i pošaljite.

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s