U slučaju “korona X”, neki se jesu, a neki nisu htjeli cijepiti sve dok ne vide rezultate eksperimenta. Bez obzira što su TV ideolozi svaki dan govorili “cijepi se, misli na druge”. Dileme oko uzroka i posljedica nekog čina uvijek i s pravom postoje.
Jer, naravno, nije sve za svakoga jednako dobro ili loše.
Vidite, cijepljenje u slučaju “korona X” ipak nije „to i točka“ obaveza, ljudi imaju izbora.
I postoje različiti interesi.
Na primjer, jedan moj poznanik je rekao da se on ne smije cijepiti jer je dokazano bukvalno alergičan na cjepiva. Ali isto tako, da baš zato, cijepljenje za druge treba biti “obavezno i točka“. Ništa čudno, čovjek se boji za sebe.
Postavljeno je i niz drugih pitanja o temi “obavezno-neobavezno“, te pitanja žrtve i žrtvenika. Na primjer, čovjek je iz Bosne, tamo su mu roditelji, što će on ako uvedu COVID putovnice? Ništa čudno, on nikako nije za to.
Pa jasno je da cjepivo kao i neki lijek i bilo što drugo što postoji na svijetu ima svoje koristi i štete za pojedinca i za društvo. To je gola činjenica i zato o pravednosti samog čina cijepljenja kao izbora čovjeka nema smisla raspravljati. I naravno, svatko ima “svoju pravdu” ovisno o interesu.
Ali “korona X” je ogolila i još jedan poseban i zanimljiv pogled na namjere i posljedice ljudskog djelovanja. Naime, postavlja se pitanje zašto se veliki broj ljudi u svijetu danas ne želi cijepiti, a istovremeno godinama dopuštaju da se njihova djeca, kroz djetinjstvo, obavezno cijepe na desetine i desetine puta.
Po principu obaveze “to i točka“.
Naravno, nije u svim društvima tako, ali, uobičajeno, kao i kod drugih zakona, kod nas u Hrvatskoj je.
Pa ima smisla raspravljati “o tome“, i “kako to“, bez obzira što o tome netko mislio.
Ponovit ću, ideolozi obaveze „to i točka“ se uvijek nabacuju pojmovima kao što su društvena odgovornost, kolektivna svijest i tako dalje. Oni su utjelovljenje poštenja, slika i ideal pravednog čovjeka, jer, potreba svake nametnute ideologije je biti “savjestan pojedinac” Na primjer, u prošlosti, pošten drug pionir, ili sada, pošten pripadnik stranke ili heroj bolnice.
Razumijete da isključivo osobna savjest čovjeku nalaže da nije dobro štetiti drugome, a ne nekakva imaginarna pravda.
Ideolog pravde će tvrditi: “zbog toga jer je loše, to će biti tako i točka pa će biti bolje“. I kako je nekima stvarno loše oni će ga i slijediti jer misle da će im biti bolje.
Ipak, smisao i svrha obaveze „to i točka“ nije “biti će bolje” već biti će “tako“, pri čemu “tako” ne znači svima ili baš meni i vama bolje.
Na primjer, mnogima obaveza obaveznog cijepljenja izgleda kao čin vrijedan divljenja, jer zamislite kako je lijepo reći sebi: “pa ja sam super čovjek, sve što radim, radim “TO” zbog drugih“.
Ali, on je samo pobornik, on uistinu ne radi ništa. On je samo za “to” ili “protiv toga“, a kad se uistinu čini nešto onda se radi o “kako” a ne “tome“.
Kako čovjek ne može vidjeti sutra, tako i sve ideologije pravednosti djeluju po principu “možda” ili “vjerojatno“.
Pa i kod obaveznog cijepljenja svi se trebaju cijepiti da “možda” ne zaraze druge bez obzira što “možda” nastradaju. Čak i sam pojam zaraze znači da će jedan „možda“ zaraziti drugoga. I zato se sve ideološke obveze kreiraju i objašnjavaju pod geslom manje kolektivne štete i zanemarivanjem moguće buduće štete.
Takozvana, ideologija kolaterala.
Nije ideologija da cjepivo nije lijek već je to činjenica.
To je sredstvo koje „možda“ pruža mogućnost da se čovjek „možda“ ne razboli zbog drugog čovjeka ili da “možda” ne razboli drugog čovjeka ili da “moda” ne umre mlad.
Cijepljenje je čista ljudska težnja koja počiva na ideji o „popravku sebe“.
To bi Microsoft nazvao upgrade na novu verziju sa „možda” logikom u ishodu da “vjerojatno” radi. A kad ne radi slijedi novi “upgrade“. Zbog “možda” imamo stalne nadogradnje jer inače Windowsi ne rade.
I tako ljudi teže sebe popravljati jer strah ih je za sebe.
Ali kako je popravljati samo sebe sebično i nedovoljno, zato postoji ideologija o popravljanju svih ljudi. I tako je najbolje propisati “to i točka” obavezu, odnosno svi se moraju popravljati htjeli to ili ne.
Svi znamo da kad ljudi nešto neprirodno poprave često i nešto prirodno pokvare. Pa kažu: “iskorijenili smo puno bolesti“, ali ne kažu “ukorijenili smo još više bolesti“.
Pa kažu rješavamo to što nas ubija “izvana” ali ne kažu da se sve više ubijamo “iznutra“. Ipak kažu da smo sve manje na sve imuni a sve više auto-destruktivni.
Kao u crtiću “A je to“.
Ipak, postoji svjesnost da ljudi kad nešto rade i nešto pokvare. Zato na svemu što naprave postoje deklaracije. Pa i na cjepivima postoje deklaracije koje upućuju na “možda” probleme.
A postoje zato da se ne daju onima kojima bi takva nadogradnja značila “downgrade“. Zato da onaj koji daje i onaj koji prima cjepivo znaju što rade, da razumiju i “kako” a ne samo “to“.
Jer, činjenica je da su ljudi oduvijek, isto tako kolektivno svjesni, pucali jedni na druge raznim mecima, na primjer, pesticidima, herbicidima, insekticidima i slično. I na kraju, što više pesticida protiv kukolja u žitu to više kukolja, pa još pesticida, pa još kukolja i više nema žita bez kukolja, a ni kruha bez pesticida.
I baš se zato svijest o tome i takvome “možda popravku” vidi sa ovom vražjom koronom diljem svijeta. Bukvalno je riječ o pravom “A je to” scenariju.
Baš je zbog svojih lakomislenih znanstveno-ideoloških pogrešaka čovjek vremenom smislio „savjesnije činidbe” koju u društvu obavljaju „savjesniji ljudi“. Smislio je liječničku zakletvu po kojoj svaki liječnik ima obavezu „hajati za čovjeka“.
Ona kaže da je liječnik dužan pregledati čovjeka i reći: „aha ti si u takvom zdravstvenom stanju, i to zbog ovoga ili onoga, zato uzmi ovo, nemoj ono, radi ovo, nikako nemoj ono i ono“.
Dakle liječnik je liječnik jer zna “kako liječiti” a ne zato što je po zanimanju liječnik, zato, da bi znao koji lijek što uzrokuje, na svakome lijeku piše deklaracija i mogući problemi. I da bi znao kako će lijek utjecati na pojedinca treba mu se dijagnosticirati potreba, odnosno zašto ga propisuje, koja je “dijagnoza problema”.
Metaforički, liječnik mora znati u što puca da bi znao čime će u njega pucati, jer lijek nije tamo neka čokoladica koju kupite u trgovini. Zato i svako cjepivo ima deklaraciju na njoj piše kakva oštećenja u kojem slučaju ono može po primatelja prouzročiti.
I zato je teško razumjeti društvo gdje je cijepljenje „to i točka“ obaveza gdje liječnik ne smije niti pomisliti isto to činiti.
Odnosno, društvo gdje liječnik ima obavezu da ga nije i ne smije biti briga za “to“. Da ga nije briga ni za nečiji predumišljaj, ni za svoj nehaj, ni za to u koga puca. Dakle, ni za kvalitetu, ni za kvantitetu, ni za škrtost, ni za bahatost, ni za sebe ni za dijete.
Nažalost, to je uvijek tako kad je važno samo “to” ali ne i “kako“.
Problem takve ideologije je što postoji ta “prokleta savjest” koja svakom savjesnom čovjeku iznutra govori, na primjer: „tko sam ja da pucam u nečije dijete zbog ideje nekoga da to dijete možda ne ošteti drugo dijete“. Zato postoje i liječnici koji ne prihvaćaju takvu obavezu i neodgovornost o tome govore.
Jasno je da se ozakonjenom ideologijom kolaterala ne žele baš svi igrati bez obzira što može na kraju “oprati ruke” od toga. Teško je umiriti svoju savjest na način “što ja mogu takav je zakon“, a možda, kako vidimo to i nije tako teško?
Savjest je vrlo jednostavna stvar, samo upitate sebe želite li da i drugi ne čini vama.
Na primjer, da vam u ime neke buduće kolektivne obaveze, na smrt prebiju dijete u školi ako se dijete zakašlje. Tko misli da je ovo previše dramatično i da nije moguće taj ne razumije beskonačnu težnju čovjeka da sve bude po njegovom.
Ili razumije a ne želi vidjeti.
Ako nekog ideologa “to i točka” obaveze upitate: „zar ti baš toliko želiš da “možda” nastrada moje dijete zbog toga da “možda” ne nastrada tvoje dijete“ on će sigurno reći: „ne, nisam ja takav čovjek, ja samo mislim da je pravednije da nastrada jedan nego tisuću.” Odnosno, pravednije je da nastrada dva nego devetsto devedeset i devet.
Pravednije je da strada njih 500 nego 501.
Vidite, biranje manjeg zla ili “pravednost manje štete” je jedna od najvećih dilema savjesti u ljudskoj povijesti bez obzira odakle to zlo potječe.
Tako su vremenom, u obrani “to i točka” ideologije, a bez obzira na uzrok zla, najvažniji postali „statistički omjeri“ ili “postotci vjerojatnosti.”
Tako je najvrjednija znanost postala svakodnevna TV znanost postotne vjerojatnost.
Krivulja ovako, graf onako, ravna crta, ples i čekić, srk i čepić, itd., kako rade “epidemiolozi”. A oni se broje u prave liječnike jer temelj takve “znanosti” je znanost po kojoj cjepivo vjerojatno djeluje, test na virus je vjerojatno pouzdan, vjerojatno se virus širi ovako ili onako, pa je i vjerojatnost oštećenja ovim ili onim cjepivom različita.
Upravo čitam, i to u režimskim novinama, informacije oko cjepiva za koronu, konkretno za AstraZenicu. Otprilike, možda jako nastrada samo 1 od 45 cijepljenih zaraženih, možda samo žene iznad 50 imaju velikih problema, neuobičajeno je to što se događa i slično. I onda ide izjava: “cijepite se jer su koristi veće od tih sitnica”, jer: “tužno je da se odazvalo samo toliko malo ljudi na cijepljenje tim cjepivom”.
Dakle, mi znamo da u znanosti „vjerojatno tako“ znači da „nije tako“. To se potvrdilo toliko puta kroz povijest, a onda čujemo da su sva cjepiva jednako dobra svima nama.
I tako “cijepi se, misli na sebe” odjednom znači “cijepi se, misli na druge.” Jer je “to” i dalje najvažnije, a “kako” nije uopće važno. To je moguće jer je znanost postotne vjerojatnosti postala “mantra” raznih medija.
Mantra je ipak ponavljanje nesuvislih riječi da se skrenu misli s problema na želje koje će se od nekoga ili odnekud same ispuniti.
Mantrajući pokušavamo prizvati stvarnost po kojoj vjerojatnost ili vjerovanje u to postaje činjenica. To je smisao religije a ne znanosti, zar ne?
Smisao vjerovanja u “to” ali ne i “zašto“
Svi znamo da bi obaveza obnove: „kuća ne smije nikako biti napravljena ako je neki srednji potres može oštetiti“ bila vrlo jednostavna za provesti. Isto kao i obaveza: „dijete ne smije biti cijepljeno ako ga cjepivo može oštetiti“.
I to bez dodatka “ali“.
Savjestan građevinar jednostavno bi hajao koji beton, željezo, ciglu, crijep koristiti za koju kuću obzirom na rizik i namjenu kuće, a savjestan liječnik bi hajao koje i kakvo cjepivo koristi ili šteti djetetu obzirom na zdravstveno stanje djeteta.
Pa je pitanje, zašto građevinar ima takvu zakonsku obvezu a liječnik ne?
Jasno je da bi savjestan ideolog obveznog cijepljenja morao obvezati liječnika: „hej doktore pazi kako pucaš možda taj metak i nije ćorak“.
Koji roditelj to ne bi htio za svoje dijete ako ga već mora nadograditi? Pa nije dijete računalo da je svejedno ako se zbog krivog upgradea “smrzne”.
A čak i kod računala možete odabrati želite li upgrade ili ne, želite li prihvatiti rizik kolaterala.
Isto tako, nasuprot ideologiji, obavezno cijepljenje djece nikako nije patriotska ili kolektivna dužnost kao, na primjer, dužnost jednog vojnika. Čak i vojnik kad vidi da će nastradati, procijeni rizik i može pobjeći, a dijete to ne može, ne može se ni braniti. Nema ni odrasloga odgovornoga koji mu može reći povuci se na pričuvni položaj. Nema čak ni prijatelja pored sebe koji ga može zaštititi. Vojnik je moćan odrastao čovjek a dijete nemoćno tamo neko dijete.
Dijete nema nikoga, ono je ostavljeno samo sebi. Svaki „ali“ iza gore rečenoga je ideološka implikacija. Nepromjenjiva obaveza: „takav je sada zakon i točka“ i što bi o tome raspravljali, pa ljudi smo, nismo djeca.
Ali zašto onda danas postoji dilema zašto bi se mi odrasli cijepili?
Neki nemaju tu dilemu jer tvrde da vjeruju u to što je znanost rekla o tome. Pa se cijepe samo ako se cijepe pred TV kamerama. Neki javno objavljuju negdje na fejsu kako su se cijepili jer oni misle na druge, a svi ostali samo na sebe.
To su super-pravednici bez greške i mane, istinski borci za pravednije društvo.
To se vidi i po njihovim objavama na fejsbuku, na primjer, kako je sramota što sve trgovci ubojice u svojim trgovinama prodaju djeci i ljudima.
Brinu se o nama potrošačima, kažu čitajte deklaracije i pazite što kupujete. Ali oni su istovremeno za „to i točka“ obavezu po kojoj deklaracija cjepiva ništa ne znači.
Uobičajeno će takav “ideolog kolaterala” nekoga vlasnika psa koji se posere ispod nečijeg prozora slikati mobitelom i zvati komunalnog redara da mu naplati kaznu i počisti govno iza svog psa. Ali ako neko dijete nastrada od cijepljenja reći će: „takav je zakon, svako cjepivo ima nuspojave“, ne želeći nikoga pozvati da počisti govno iza sebe.
Svi se oni pozivaju se na višu ideju da jedno dijete u budućnosti nekome ne naškodi. Tako će cijepiti djecu protiv svake opasnosti koja možda postoji, a možda i ne postoji.
Nema veze.
Metaforički, na svakoj deklaraciji onoga što čovjek napravi piše: „ako pucate ovime u karton onda će ga metak probušiti, ako pucate u kamen on će ga samo malo okrznuti“.
Šteta po karton i kamen nije ista i nije svejedno u što se puca ako se ne želi napraviti rupa.
Postoje roditelji koji haju o tome je li njihovo dijete kao karton ili kao kamen pa kažu: „sve OK, samo želim da se za moje dijete provjeri hoće li ga cjepivo-metak malo, više ili u potpunosti oštetiti“.
Takvi roditelji ne pripadaju skupini ideologa pravednika, oni ne stvaraju sljedbenike, ne iznose svoju pravdu drugima već žele jasne i nedvosmislene činjenice. Jednostavno, ne prihvaćaju odgovor “možda“, ne žele čuti “sreća i nesreća” i ne vjeruju u marketing znanosti postotaka.
A posebno ne vjeruju u postojanje “jednaka pravde za sve” jer vide da se savjestan roditelj-liječnik pobrine da baš njihovo dijete ne dođe na red, baš kao što se majstor betona pobrinuo da njegova kuća ne dođe na red u slučaju potresa.
I tako, da se bi preispitivalo “kako” ideolog obavezne obaveze bez obaveze će uvijek pribjeći iluziji o sebi kao super-poštenjačini prema svima drugima. Reći će da pregleda djeteta “košta“, da podaci o zdravstvenom stanju djeteta “koštaju“. Reći će “ja sam za to ali to ljudi košta“, i čemu to raditi kad nema potrebe, pa nije to ništa strašno, to je samo par kolateralne djece.
I stvarno, hajati za djecu je skupo u životu, a po ideolozima manje štete neisplativo, jer ljudi smo, nismo djeca. I tako, na kraju, liječnik gleda u nemoćno dijete i kaže mu: „ma slušaj mali, ovo je ćorak, znam iz iskustva da to nije pravi metak, ne boj se.“
Malo će te boljeti kad te pogodim ali to nije ništa, a nakon ovoga bit ćeš drugi čovjek. I svi Hrvati sretni, samo neko tamo dijete nije imalo sreće, ono je samo kolateral višeg cilja i interesa.
Eto, to je ideologija kolaterala, nema veze kolika šteta stvarno je, samo neka je politički manja u nekom “možda” postotku. Na kraju se uvijek može reći: “žao mi je, ali takav je zakon“.
A mogao je ipak pregledati to dijete, mogao je tražiti dokumentaciju i vidjeti da dijete ima neku auto-imunu i auto-destruktivnu bolest.
Što bi to koštalo u odnosu na ljetovanje u Dubaiu? Ne, ne, to se po zakonu ne smije, a u Dubai se mora i smije.
I nema problema, takav, prema djeci štedljivi, a raskošni svijet civilizacije kredita i duga ostaje spašen.
To je tako i točka, bez obzira što ja ili vi mislili o obaveznom cijepljenju kao takvom. Kakvom?
To uopće nije važno.
Galvanizator.
U SERIJALU “ZAKONOPOKLONSTVO”
- #1 IDEOLOZI INTERESA
Svaka akcija uzrokuje reakciju. Svaka sila uzrokuje protu silu. To je zakon prirode i to zaista nema veze sa čovjekovim […] - #2 TO, TAKO i TOČKA
Logična posljedica svake ideologije je utopistička iluzija. Nastaje predumišljajem i težnjom nekog čovjeka koju drugi slijede. Ali, nikad svi, jer težnje […] - #3 IDEOLOGIJA KOLATERALA
U slučaju “korona X”, neki se jesu, a neki nisu htjeli cijepiti sve dok ne vide rezultate eksperimenta. Bez obzira […] - #4 U REDU NA REDU
Po prirodi stvari, nema čovjeka na svijetu koji stvari može do kraja znati, a još manje razumjeti. Ipak, čovjek može, […]
POČETNA STRANICA 
Odgovori na diplomiraniduduk Otkaži odgovor