Ja puno radim, bez prestanka otkad sam završio fakultet, imam dobru „struku“ i radim u privatnom sektoru za vrlo dobru plaću. I moja žena radi, a sada su i moja starija djeca završila fakultete i počela raditi. Dobro mi je.

Ipak, trebao bih popraviti ogradu oko kuće i promijeniti stari laminat pod u dnevnoj sobi, već dvije godine pokušavam pronaći majstore. To je sitni posao koji se našim građevinarima „ne isplati“, a isto se ne isplati onima koji rade “iz usluge“.

Za takav mali posao neće se igrati sa svojom „socijalnom naknadom za nerad“. I toga ima sve više i više. Na burzi piše da u Hrvatskoj nedostaje na tisuće građevinskih radnika i to da ima oko 115.000 osoba koje traže posao.

Pitanje je tko su oni, zašto su nezaposleni, od čega žive?

Burza služi da se nađe posao i radna snaga, zato se i financira iz proračuna. Ako burzu pitate zašto toliko “PIPL” „ne radi“ čest odgovor je „neće“, moj susjed koji je na burzi kaže “lažu“.

Radio je kod privatnika koji je “propao“, a nije baš u cvijetu mladosti i imaju troje manje djece. Kako kaže, žalosno je to, ja sam socijalni slučaj. Ima 43 godine.

Poanta je da ima jako puno „PIPL“ koji „mogu a ne smiju raditi“ i onih „PIPL“ koji „mogu a neće“. Ali isto tako ima “PIPL” koji “ne mogu a rade” i “ne smiju a rade“.

Ne mislim samo na “nezaposlene radno sposobne” ima i drugih “sposobnih a nesposobnih” i “nesposobnih a sposobnih“.

To je jedan veliki KURŠLUS.

Sve njih u čvor veže inteligentno raspoređivanje kako kaže naš prvi “AS”. Svi oni pjevaju „daj, daj, daj mi daj.“ Ovo je četvrti nastavak iz serijala MAST TRAST.

---

Hrvatska je, po ustavu, socijalna država. To bi značilo da provodi „socijalnu politiku“. Točno? NETOČNO.

Socijalna politika ima ideološki temelj u teoriji ekonomije blagostanja.

EKONOMIJA BLAGOSTANJA općenito počiva na načelu da određen iznos dodatnog dohotka znači puno više siromašnom nego bogatom čovjeku, zato preraspodjela povećava ukupno zadovoljstvo.

Primijetite da u definiciji piše “određen iznos dodatnog dohotka“. To je važno za razumjeti, radi se o “razlici” između troška i vrijednosti nečega stvorenog ili proizvedenog. To je ustvari ZARADA.

Radi se o preraspodjeli dijela “zarađenoga“.

Jasno je, da u toj teoriji, siromašniji „živi bolje“ zbog zarade onoga „bogatijeg“, a „bogatiji“ od zarade onoga „siromašnijeg“. I to radi samo u slučaju kad se njihov potencijal koristi za rad i stvaranje, nikako za entropiju i puko trošenje.

Dakle, jedni žive od rada drugih pri čemu je cilj sviju biti „bogatiji“, što god to za nekog značilo. Nisam siguran da je to svima jasno.

Iz pogleda raspodjele, to bi značilo da je svima bolje ako se smanjuje „daj, daj, daj mi daj“, jer se tako može umanjiti  „uzmi, uzmi, uzmi još“.

Ostane svima više, a tako se društvo “bogati“. I eto željenog blagostanja.

U Hrvatskoj se desetljećima radi obrnuto.

I “DAJ” i “UZMI” se samo samo POVEĆAVA. To je logika “poreza“, tj. “nameta“. To i sama riječ kaže, nije prirodno već je nametnuto.

Može se i odmah jednostavno zaključiti, bez dokazivanja “što veći nameti PIPL sve siromašniji”.

Manje mu ostane. Sve ostalo su priče, bajke, jednom rječju propaganda.

„Nek’ susjedu crkne krava“ nikako ne može dovesti do blagostanja. To je stara izreka i to smo kao društvo u dobroj mjeri „osvijestili“, druga je stvar kako se uistinu ponašamo.

Ja ću za primjer uzeti jednu populističko-propagandnu poruku našeg „ASA“:

„mi ćemo napraviti da svaki radnik koji obavlja isti posao ima istu plaću“.

Ova izreka je katastrofalna! Jer na kraju ne crkne krava nego crkne čovjek.

Npr. ako ja isti posao obavljam za 1 sat, dok ga drugi obavlja za 3 sata, onda ću ja za isto vrijeme na istom poslu stvoriti tri puta više dodanog dohotka. Rad je ekonomski gledano trošak, a dodani dohodak je veći ako je trošak manji.

Trošak je manji ako je rad učinkovitiji, bilo da se radi o strojevima ili ljudima. Ako je dodatni dohodak manji što se tu ima raspodijeliti u smislu teorije blagostanja?

Vrijede li moj i njegov rad, u istom vremenu, jednako? Naravno da ne, jer vrijednost se “stvara“. Taj “isti dohodak za isti posao” je obična politička parola istovjetna onoj iz 1956. godine, iz vremena procvata socijalizma.

Jer, tu se misli na “isti dohodak za isto radno mjesto“, a ne “isti dohodak za isti rad”. O ovome bi se moglo napisati 100 stranica teksta zašto je to pogrešno.

Ipak, dobar dio „PIPL“ vjeruje da je to ispravno. To samo znači da je ista „AS“ propaganda učinkovita desetljećima.

Socijalna država i socijalistička država su dva suprotna pojma. Švedska je kraljevina a svejedno je socijalna država. Ne postoji „socijalistička kraljevina“.

Socijalni “AS” bi rekao: “što manje daj, daj mi daj”, a socijalistički “AS” kaže “što više daj, daj mi daj“. Kod nas „daj mi daj“ raste sve više i više tako da „AS“ ima opravdanje za „uzmi, uzmi još“.

Socijalizam je u svijetu zbog toga i „propao“, ne zbog ideje već zbog prakse, tj. zbog ekonomije.

Daljnje načelo ekonomije blagostanja je da su „inteligentne” sve promjene koje rezultiraju da je nekima bolje ako zbog njih nije nikome drugome lošije.

Tu se definira “AS” inteligencija.

Ako susjedu crkne krava njemu će biti lošije a zbog toga nikome drugome neće biti bolje. Ako netko stalno obavlja isti posao 3 sata, a ja isti taj posao obavljam za 1 sat i imamo jednaku plaću, logično je da je meni lošije da bi njemu bilo bolje.

To je protivno načelu inteligencije teorije blagostanja. Za socijalnu državu to je problem za socijalističku državu to zna biti ključno rješenje, zar ne?

Jasno je da je inteligentno raspoređivanje odnos između „uzmi uzmi još“ i „daj daj mi daj“, jedno bez drugoga nema smisla. To je suština proračuna, tj. proračunavanja.

„Zaključak teorije ekonomije blagostanja je da je neka ekonomska promjena povoljna za ukupno blagostanje ako oni koji njome dobivaju mogu kompenzirati one koji njome gube, a da im još uvijek bude bolje.

Dakle svima i uvijek bolje. Radi se o tome da nema blagostanja ako „propadne“ tvrtka, „propadne“ pojedinac, ako „propadne“ bilo što što radi i stvara.

Apsolutno je pogrešno „uzimati“ kapital od onih od koji „stvaraju“ da bi „davali“ onima koji će ga „potrošiti“. To MORA propasti.

Najvažnije je „nikad ne uništiti već stalno stvarati esenciju za kompenzaciju, povećavati dodani dohodak”.

Eto to bi značilo „socijalna država“. Hrvatska je to “na papiru“, kako se kaže “zapisano je u ustav”.

---

Prvi i najvažniji MAST TRAS je teza da će sve propasti ako se ne „izglasa proračun“ ili ako „se ne izabere vlast“ pod hitno.

“PIPL bi bio obezglavljen bez AS”. Stoga bi sve propalo.

Netočno. Ekonomija i društvo će i dalje „raditi“. Samo ne bi imao tko uzeti jednom da bi dao drugom. U tom će slučaju “problem” biti taj što se neće moći kompenzirati.

Ako nema „uzmi“, badava pjevati „daj mi daj“. Kao u onom vicu kad doktor kaže Muji da će živjeti još najviše mjesec dana, a Mujo odgovori “od čega jebote?“

Tko u Grčkoj godinama štrajka? Ne štrajka ni jedna privatna tvrtka, ne štrajkaju radnici koji rade za „PIPL poduzetnika“. Štrajkaju oni koji rade za „AS poduzetnika“ i birokracija. Ogromni „daj mi daj“ nema više iz čega uzeti.

U grčkoj nije crknula krava, crknula je kompenzacija. Je li to problem ili rješenje za Grčku? Isto vrijedi i za Hrvatsku, to je lako dokazati.

Uzet ću najtužniji i najružniji primjer.

„kolika će biti moja mirovina?“

Bit će 5000 kn. Ali sutra će možda biti 3000 kn jer „AS“ može to promijeniti kad god se sjeti. To nije propaganda, to je čisti MAST.

Sila Boga ne moli. Kako je to moguće u “pravnoj državi” to je rezultat propagande.

Npr. naš „AS“ nedavno reče: „ne brinite za vaše mirovine, TRAST AS, prebacit ćemo novce iz drugog stupa u proračun”, tako će vam biti veća mirovina.

I stvarno to proračunaše i „PIPL“ to učiniše i proračun „napuniše iznad očekivanja“.

To je bio tipični „uzmi, uzmi, uzmi JOŠ VIŠE“. Samo sada od onih koji pjevaju „daj, daj, daj mi daj VIŠE“. A pod geslom: “Mi ćemo to inteligentnije rasporediti“.

I partija umirovljenika se složila i njihova mladež, oni između 25 i 65 godina. Što će biti nagodinu? Kako kaže jedan moj poznanik, bit će „LAPAPA“.

I nije prvi put, to je već viđeno, onda kad je ukinut mirovinski fond. Novci su iz fonda inteligentno prebačeni u proračun. Kasnije su inteligentno raspoređeni.

Dobili smo i „zavod za osiguranje“ i “drugi stup” ili, kako je tada propagirano, „isključivo PIPL novce“, kao nekakav fond ili štednja.

E sad i to treba inteligentno prebaciti u proračun, jer što su to „isključivo PIPL novci“, to ne postoji, sve to treba biti zajedničko.

Dobar naziv je “društveno”. Što je moje to je tvoje i obrnuto, jedna od jačih propagandnih socijalističkih parola.

Tu preostalu imovinu treba inteligentno rasporediti jer ima puno „daj, daj“, a mi smo ipak socijalno osjetljivi “AS”.

I „PIPL“ opet popušio propagandu.

---

Nadam se da je svima jasno da su “isključivo PIPL novci” ustvari osobni kapital, privatna imovina, isto kao kuća, stan, automobil i sl.

I da je jasno da je “društveni problem” kad to može bez problema postati obična proračunska troškovna stavka. Drugim riječima, ispariti.

I da će to posuđeno samo malim dijelom biti vraćeno, dakle s gubitkom ili nikad neće biti vraćeno.

Mladeži partije umirovljenika “nema ništa od toga“. Sve je to kratkoročno i dok dođete u seniore dotle “lapapa“.

Nije to dodani dohodak već oduzeti dohodak. Nije plus nego minus. Nije više nego manje. Nije bolje nego lošije.

Skoro da se slažem s nekima da iz Ustava treba izbaciti to da je privatna imovina neotuđiva, jer ionako ta odredba nema nikakvog smisla.

Od ustava je jači MAST. Ali ima i gore od toga. Ono što ne obuhvaća samo “mladež” već i “mladunčad“.

Smjer pokazuje da u društvu ima sve manje onih kojih od 100kn mogu stvoriti 200kn.

Što se dogodi s blagostanjem kad „AS“ ne bude imao od koga uzeti? Neće imati što za dati.

Drugim riječima, što se događa kad takva inteligentna raspoređivanja dovode do toga da SVIMA BUDE LOŠIJE?

Događa se Grčka. Ali kaže „AS“, nema veze DŽAST TRAST AS. Pa ljudi moji, je li to moguće?

Je, je kako nije, Štef će reći „kaj sad, nigdar ne bu da nekak ne bu“. Važno da vino ne ispari. Tvrdokorni hrvatski Europejci će reći „zato smo i ušli u EU, pomoći će nam naši prijatelji Nijemci“.

Jedan je odgovor: NEĆE.

---

Naš „AS“ provodi inteligentnu „politiku ove vlade“.

Nakon toliko godina meni nije jasno u čemu se razlikuje inteligentna „politika ove vlade“ od inteligentne „politike prošle vlade“ ili bilo koje vlade do sada. Možda ne kužim, meni to izgleda sve isto.

Zamišljam graf inteligentne “politike neke Vlade”. To su na grafu tri međusobno ovisne ravne crte, jedna po kojoj daj, daj mi daj ide prema gore, druga po kojoj uzmi, uzmi još ide još strmije prema gore, i treća po kojoj dodani dohodak strmoglavo ide prema dolje.

A ta zadnja je “generacijski” najvažnija, ona bi morala ići prema gore. Inače smo propali.

Ja to tako vidim, možda bi mi bilo bolje da sam malo gluplji, lakše sigurno.

Da se to ne bi preispitivalo „AS“ je u medijski prostor, gdje se propaganda obično širi, uveo nove DEMOKRATSKE INSTITUTE.

Naprimjer, „važnost kontinuiteta vlasti“ ili „političku stabilnosti“. PIPL MAST TRAST AS, vidite da je sve gore, ali to je rezultat „politike bivše vlade“, tzv. “KOSTURI” iz ormara.

Molim Arheologe da se kandidiraju na izborima. Oni će raspoznati iz kojeg je vremena taj “kostur“. Liječnici su beskorisni, pa tko još liječi “kosture”?

Trenutno je moj “neto PIPL dohodak” manji od “neto AS dohotka” na ime moga rada.

To se zajedno naziva bruto dohodak. Znači više zarađujem za druge nego za sebe i svoju obitelj.

I još k tome, krov mi nema tko popraviti, ogradu mi nema tko napraviti, ja ne mogu jer imam “zdrobljenu” kralježnicu.

Na MR kralježnice i MR mozga ili moram čekati godinu i više dana ili platiti privatniku oko 3000 kn. Mjesečno “za čekanje” dajem više nego što bih platio privatniku “za uslugu“. To je samo dijagnostika, a o liječenju da ne pričam.

Možda je bolje da si „sredim“ mirovinu? To još imam kome „platiti“, takvih majstora ima na pretek. Ipak nije, kad je ionako neće biti. Možda je i bude, “na papiru” kao i ustav.

A što drugo da kažem nego: „dečko ‘ajde o’ladi“. I to se može napraviti a ne samo reći.

Ali ne tako da osnujete “civilnu udrugu” i „daj, daj, daj mi daj“ iz proračuna. A i konkurencija u tom području je vrlo velika.

Vidite, pravilno to reći u množini: „DEČKI ‘AJDE O’LADITE“.

Naravno, mislim na one zdrave, a ne na stare, bolesne i anemične. Njima je stvarno potrebna socijalna država, vama nije.

Bogat je onaj koji može i želi od sebe posuditi, dati ili pomoći.

Treba zasukati rukave. Možemo udružiti naše misli, riječi i djela, jer nije dovoljno udružiti samo naše propuste i SMS poruke.

Lako se sakriti ispod MAST TRAST. Malo više hrabrosti bi svima nama dobro došlo.

Galvanizator!

P.S. Ekonomijom i svime onime što donosi naš PIPL MAST TRAST detaljno se bavim u serijalu „IGRA MOĆI“

---

---